Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-63/09 (S. H. i drugi)
Odluka donesena 22. 02. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pasivna legitimacija
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 11
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o radu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
AP-63/09
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 63/09, rješavajući apelaciju Sanele Husremović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 22. februara 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Sanele Husremović, Džemaila Šabanovića, Vejsila Žutića, Jasenka Muzaferije, Mensure Neimarlija, Mevlide Karamuratović, Fatime Mufić, Aiše Kolak, Zejnila Kljajića, Rame Zukića, Nermine Pivić, Salke Begića i Šaćira Hadžiahmetovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se rješenja Kantonalnog suda u Zenici, i to: br. 004-0- Gž-08-000 156 od 3. decembra 2008. godine, 004-0-Gž-07-002 425 od 17. novembra 2008. godine, 004-0-Gž-07-002 334 od 27.
novembra 2008. godine, 004-0-Gž-08-000 150 od 24. februara 2009.
godine, 004-0-Gž-08-000 157 od 8. januara 2009. godine, 41 0 I 000 458 09 Gž od 17. februara 2009. godine, 004-0-Gž-08-000 686 od 19.
marta 2009. godine i 41 0 I 003 332 09 Gž od 2. juna 2009. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan po hitnom postupku donijeti nove odluke, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Sanela Husremović i drugi (ukupno 13 lica navedenih u izreci ove odluke, u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Fuad Karamehić, Nedim Begović, Nermina Pivić i Razija Huseinagić, advokati iz Visokog, odnosno Zenice, podnijeli su u periodu od 12. januara do 15. jula 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), i to: br. 004-0-Gž-08-000 156 od 3. decembra 2008. godine, 004-0-Gž-07-002 425 od 17. novembra 2008. godine, 004-0-Gž-07-002 334 od 27. novembra 2008. godine, 004-0-Gž-08-000 150 od 24. februara 2009. godine, 004-0-Gž- 08-000 157 od 8. januara 2009. godine, 41 0 I 000 458 09 Gž od 17. februara 2009. godine, 004-0- Gž-08-000 686 od 19. marta 2009. godine i 41 0 I 003 332 09 Gž od 2. juna 2009. godine.
2. Apelanti su u predmetima br. AP 63/09 i AP 706/09 podnijeli i zahtjeve za donošenje privremenih mjera kojim bi Ustavni sud naložio Zeničko-dobojskom kantonu (u daljnjem tekstu: Zeničko-dobojski kanton), Ministarstvu finansija, da izvrši isplatu u skladu s rješenjima o izvršenju Općinskog suda Visoko (u daljnjem tekstu: Općinski sud), i to: br. 041-0-I-07-001 410 od 25. septembra 2007. godine i 041-0-I-07-001 403 od 25. septembra 2007. godine, s računa izvršenika Mješovite srednje škole «Hazim Šabanović» Visoko (u daljnjem tekstu: izvršenik).
3. Apelanti su u apelacijama i u dopunama apelacija (izuzev u predmetu broj AP 859/09) dostavili izvod iz Odluke Evropskog suda u predmetu: Zhovner protiv Ukrajine, App 56848/00 od 29. septembra 2004. godine, te naveli da je spomenutom odlukom zaključeno da se države ne mogu pravdati nedostatkom novca u budžetu, već da su dužne osigurati ta sredstva iz bilo kojeg drugog izvora kojim raspolažu da bi presuda bila izvršena bez eventualnog odgađanja.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, a sve se odnose na istu činjeničnu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 63/09, AP 161/09, AP 284/09, AP 706/09, AP 792/09, AP 859/09, AP 1480/09 i AP 2286/09, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 63/09. Spojeno je ukupno 8 predmeta.
5. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te Mješovite srednje škole «Hazim Šabanović» Visoko, Mješovite srednje škole «Nordbat-2» Vareš, Mješovite srednje škole «Musa Ćazim Ćatić» Olovo i Mješovite srednje škole «Musa Ćazim Ćatić» Visoko, odnosno od Kantonalnog pravobranilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno pravobranilaštvo), zatraženo je u periodu od 11. marta 2009. godine do 3. februara 2011. godine da dostave odgovore na predmetne apelacije.
6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog pravobranilaštva na apelacije su dostavljeni apelantima.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
8. Presudama Općinskog suda, i to: br. P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, P-440/05 od 16. decembra 2005. godine, P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, 041-1-P-06-000 034 od 27. marta 2007. godine, 043-0-P-05-000798 od 21. januara 2007. godine i 041-0-P-07-000 259 od 15. februara 2008. godine obavezan je tuženi (izvršenik), odnosno Zeničko-dobojski kanton da, zajedno sa MSŠ «Hazim Šabanović» Visoko, MSŠ «Nordbat-2» Vareš, MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Olovo i MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Visoko (izvršenici), solidarno apelantima isplati novčane iznose precizirane prvostepenim presudama na ime naknade plaće, naknade za topli obrok, naknade za prijevoz, naknade za regres za godišnji odmor, naknade za prekovremeni rad i naknade za programe sa zakonskim zateznim kamatama.
9. Odlučujući o žalbama apelanata, Zeničko-dobojskog kantona, te izvršenika, Kantonalni sud je presudama br. 004-0-Gž-07-001 076 od 27. juna 2007. godine, 004-0-Gž-06-000312 od 4. januara 2007. godine i 004-0-Gž-07-001 445 od 12. augusta 2008. godine prvostepene presude preinačio u dijelu kojim je odlučeno o obavezi naknade troškova postupka apelantima, te u dijelu u kojem je Zeničko-dobojski kanton obavezan na solidarnu isplatu, i to tako da su odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata i ujedno obavezani da solidarno Zeničko-dobojskom kantonu naknade troškove postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, odnosno Presudom broj 004-0-Gž- 07-000427 od 6. septembra 2007. godine prvostepenu presudu preinačio tako da je MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Visoko obavezana da isplati apelantu iznos od 12.492,65 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te troškovima postupka u iznosu od 2.986,00 KM, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmijenjana.
10. Odlučujući o prijedlozima apelanata za izvršenje na osnovu navedenih presuda, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju, i to: br. 041-0-I-07-001 402 od 25. septembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 396 od 25. septembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-000 532 od 20. marta 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 403 od 25. septembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 433 od 25. septembra 2007. godine, br. 41 0 I 07 000 458 08 I od 19. septembra 2008. godine, br. 041-0-I-07- 001 568 od 29. oktobra 2007. godine i br. 041-0-I-08-002 134 od 12. novembra 2007. godine, kojima je dopustio predložena izvršenja.
11. Izvršenici i Zeničko-dobojski kanton su kao treće lice uložili prigovore na rješenja o izvršenju (precizirana u prethodnoj tački ove odluke), koji su rješenjima Općinskog suda, i to: br. 041-0-I-07-001 402 od 5. novembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 439 od 12. novembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-000 532 od 13. septembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 403 od 5. novembra 2007. godine, br. 041-0-I-07-001 433 od 16. novembra 2007. godine, br. 41 0 I 000 458 08 I od 20. novembra 2008. godine, br. 041-0-I-07-001 568 od 7. januara 2008. godine i br. 41 0 I 003 332 08 I od 18. februara 2009. godine usvojeni, te je obustavljeno izvršenje u dijelu koji se odnosi na potraživanje po računu Zeničko-dobojskog kantona kod IK banke d.d. Zenica, te su ukinute provedene radnje, odnosno obustavljeno izvršenje u dijelu koji se odnosi na Zeničko-dobojski kanton, kao treće lice (AP 284/09, AP 859/09, AP 1480/09 i AP 2286/09). U obrazloženjima rješenja Općinski sud je naveo da je prigovor osnovan jer su u prijedlogu za izvršenje, kao izvršenici, označene MSŠ «Hazim Šabanović» Visoko, MSŠ «Nordbat-2» Vareš, MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Olovo i MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Visoko, a da je naveden transakcijski račun Zeničko-dobojskog kantona kod IK banke d.d. Zenica, koji nije označen kao izvršenik. Dalje, da se, u skladu sa članom 47. stav 1. tačka 6. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), prigovor na izvršenje može podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito ako tražitelj nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika, te da je odredbom člana 30. tačka 2. ZIP-a propisano da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica, ako se dokaže da je to treće lice preuzelo dug. Općinski sud je zaključio da apelanti nemaju osnova tražiti izvršenje na sredstvima Zeničko-dobojskog kantona, jer je izvršenik javna ustanova-pravno lice, što znači da samostalno odgovara za svoje obaveze, bez obzira na to što je budžetski korisnik, koji je dužan od Ministarstva finansija Zeničko-dobojskog kantona tražiti da se ta sredstva planiraju u budžetu ili kroz eventualni rebalans budžeta, kao što to radi i za plaće.
12. Odlučujući o žalbama apelanata, Kantonalni sud je rješenjima (bliže označenim u izreci ove odluke) žalbe odbio i potvrdio prvostepena rješenja. Obrazlažući svoju odluku, Kantonalni sud je naveo da su odredbama člana 47. tač. 1-10. ZIP-a propisani razlozi za prigovor među kojim je i razlog ako tražilac izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da apelanti nisu ovlašteni tražiti izvršenje na osnovu izvršne isprave, zapljenom novčanih sredstava s transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona. Dalje, da su kao izvršenik označene MSŠ «Hazim Šabanović» Visoko, MSŠ «Nordbat-2» Vareš, MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Olovo i MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Visoko, koje potpuno samostalno odgovaraju za svoje obaveze, dok Zeničko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvršnoj ispravi. S tim u vezi, Kantonalni sud je i zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je usvojio prigovore izvršenika i Zeničko-dobojskog kantona kao trećeg lica.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na rad. Povredu ovih prava apelanti vide u tome što su, na osnovu presuda kojima su obavezani tuženi, odnosno poslodavci na izmirenje novčanog iznosa, pokrenuli izvršni postupak u kojem su kao izvršenike označili svoje poslodavce, koji nemaju svoj žiroračun, a da Zeničko-dobojski kanton u konkretnom slučaju ima ulogu banke, koja ima obavezu da po nalogu suda obavi izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Apelanti, također, ističu da je, u smislu odredaba Zakona o trezoru FBiH, formiran jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT), kojim je propisano da se svi računi budžetskih korisnika zatvaraju, te da će njihova salda biti prebačena na JRT. Apelanti navode da su izvršenici budžetski korisnici Zeničko-dobojskog kantona koji nemaju svoj posebni žiroračun, jer je ukinut Odlukom o ukidanju transakcijskih računa i podračuna budžetskih korisnika. Istovremeno ističu da je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a propisano da će se izvršenje na teret sredstava budžeta FBiH i Kantona provoditi u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta, čime je narušen princip proporcionalnosti u odnosu na osnovna prava i slobode, jer je izvršeniku omogućeno da sasvim slobodnom voljom odluči i prijavi svoje dugovanje prema zaposlenicima, kojima je u obavezi isplatiti novac zbog nepoštivanja kolektivnog ugovora.
b) Odgovor na apelaciju
14. Općinski sud je u svojim odgovorima na prethodno navedene apelacije (tačka 4. ove odluke) naveo da se na osnovu propisa o izvršenju budžeta raspodjela budžetskih sredstava s jedinstvenog računa između korisnika vrši na bazi kriterija, a korisnici budžeta prave finansijske planove svojih potreba, koji se nakon odobrenja od nadležnih organa uklapaju u budžet tako da dobivena i označena sredstva, u koja mogu biti uračunata i ova sredstva izvršenika kao korisnika budžeta, tražilac izvršenja može tražiti, ali ne direktno sa sredstava transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona. Općinski sud je, prema navedenom, predložio da se apelacije odbiju kao neosnovane.
15. Kantonalni sud je u odgovoru na apelacije, između ostalog, istakao da smatra da osporenim rješenjima nije povrijeđeno niti jedno pravo apelanata zagarantirano međunarodnim aktima i propisima Bosne i Hercegovine, pa tako ni pravo iz radnog odnosa, pravo na imovinu, niti su apelanti dovedeni u nepovoljniji položaj u odnosu na druge. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je predložio da Ustavni sud odbije apelacije kao neosnovane.
16. Kantonalno pravobranilaštvo je u odgovoru na apelacije (AP 284/09, AP 706/09 i AP 1480/09) istaklo da su pogrešni i neosnovani navodi iz apelacija da je osporenim odlukama Kantonalnog suda povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. S tim u vezi, Kantonalno pravobranilaštvo je istaklo da je tražbina apelanata neupitna, upitni su samo postupak i način njene realizacije na način kako su to apelanti kao tražioci izvršenja predložili, a nižestepeni sudovi iz zakonom propisanih razloga nisu prihvatili. Imajući u vidu navedeno, Kantonalno pravobranilaštvo je predložilo da Ustavni sud odbije apelacije kao neosnovane.
V. Relevantni propisi
17. Zakon o radu («Službene novine Federacije BiH» br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
Poslodavac je, u smislu ovog zakona, fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obaveze prema zaposleniku, u skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
18. Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
a) Trezor - je osnovna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva finansija i ministarstava finansija kantona, u kojima se u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima obavljaju poslovi koji se odnose na planiranje izvršenja i izvršenje budžeta Federacije, kao i budžeta kantona; vođenje računovodstva i računovodstvenih politika; upravljanja novcem i vođenje jedinstvenog računa trezora; otplate duga, izdavanja garancija, nova zaduživanja, upravljanje neangažiranim sredstvima i imovinom.
[...]
i) Budžetski korisnici - su nadležna ministarstva i ostala tijela uprave koji se finansiraju iz budžeta. Nadležno ministarstvo koje u svom budžetskom razdjelu sadrži potrošačke jedinice, koje su u budžetu označene kao budžetske glave, budžetski je za njih nadležno. [...]
g) Jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT) - se sastoji od depozitnog računa otvorenog u komercijalnoj banci, računa za investiranje i zaštitu sredstava, jednog ili više transakcijskih računa, i po potrebi, transakcijskih računa za gotovinu. Svi ovi računi se moraju držati u ime ministarstava finansija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima finansija. Federalno ministarstvo će pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavlja sistem JRT-a. Kada sistem JRT-a postane efektivan, svi pojedinačni računi budžetskih korisnika će biti zatvoreni i njihova salda će biti prebačena na JRT.
[...]
o) Transakcijski računi - su bankovni računi otvoreni od strane trezora u poslovnim bankama, a koji se drže u ime ministarstava finansija i preko kojih se vrše svakodnevne transakcije vezane za troškove budžetskih korisnika.
[...] Član 8.
Trezori vrše centralizovanu isplatu plaća za nadležna ministarstva i budžetske korisnike, na način da:
a) uspostave i održavaju centralizirani sistem obračuna plaća,
b) procjenjuju potrebna sredstva bazirana na utvrđenom nivou plaća i ostalim neophodnim informacijama koje obezbijede budžetski korisnici, kao i iznosima obaveza po osnovu poreza i doprinosa i
c) izvršavaju isplatu plaća i obaveza po osnovu poreza i doprinosa.
Nadležna ministarstva i budžetski korisnici su dužni da trezoru, u odgovarajućem platnom ciklusu, podnesu dokaz o zasnivanju i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih za koje plaće osiguravaju u budžetu.
Dodatne procedure bit će propisane od strane ministarstva finansija.
Član 24.
[...] JRT se nalazi pod isključivim pravom ministarstava finansija. Nijedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim računima, ukoliko drugačije nije utvrđeno u općim ili pojedinačnim instrukcijama koje daju ministarstva finansija.
Član 26.
Ministarstva finansija otvaraju transakcijske račune u poslovnim bankama.
Transakcijski račun se koristi za plaćanje svih izdataka. Stanje na ovim transakcijskim računima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT.
19. Zakon o ustanovama («Službeni list RBiH» br. 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 39.
Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta...
Član 41.
Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže.
Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugačije određeno.
Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove dužan je da:
- pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna.
20. Zakon o srednjoj školi («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
[…] Srednja škola ima svojstvo pravne osobe.
Član 10.
Srednju školu kao javnu ustanovu u državnom vlasništvu osniva Skupština Kantona uz prethodno pribavljeno mišljenje općinskog vijeća.
[…] Prava i obveze osnivača i srednje škole utvrđuju se ugovorom, u skladu sa aktom o osnivanju.
Ako je osnivač srednje škole Skupština Kantona, obaveze iz prethodnog stava ovog člana u ime Skupštine vrši Vlada Kantona.
Član 11.
[…] Osnivač srednje škole osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad srednje škole u skladu sa Pedagoškim standardima i Normativima.
21. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 30.
Prijelaz potraživanja ili obaveze […] (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Član 138.
Ograničenje izvršenja […] (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(4) Izvršenje na teret sredstava budžeta grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja Kantonalnog suda (bliže precizirana u izreci ove odluke) protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Dalje, osporena rješenja apelanti su primili u periodu od 21. novembra 2008. godine do 8. juna 2009. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 12. januara do 15. jula 2009. godine. Sve apelacije su podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelanti osporavaju navedena rješenja Kantonalnog suda smatrajući da su tim rješenjima povrijeđena njihova prava, i to: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na rad.
a) Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
28. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, predmetni slučajevi isplate zarađenih, a neisplaćenih plaća su građanskopravne prirode, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Darnell v. VB, presuda od 26. oktobra 1993. godine, serija A broj 272). Postupak se odnosi na izvršenje pravosnažne presude u izvršnom postupku, dakle, na nastavak predmeta koji je građanskopravne prirode. Na osnovu navedenog član 6. stav 1. Evropske konvencije je primjenjiv u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. U konkretnom slučaju apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer su onemogućeni da ostvare izvršenje pravosnažnih sudskih odluka zbog stava redovnih sudova da apelanti nisu ovlašteni tražiti izvršenje na osnovu izvršne isprave, zapljenom novčanih sredstava s transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona u situaciji kada je kao izvršenik označena javna ustanova koja kod njega ima otvoren transakcijski račun, dok Zeničko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvršnoj ispravi.
Ustavni sud, prije svega, ukazuje na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) u kojoj je razmatrao identična pravna pitanja koja su relevantna i u ovom predmetu. Naime, u predmetu iz citirane odluke radilo se o parničnom postupku koji je pokrenuo Zeničko-dobojski kanton protiv radnika Opće gimnazije Zavidovići, kojima su u izvršnom postupku sa njegovog transakcijskog računa, a na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, isplaćena sredstva na ime naknade plaće, toplog obroka i regresa, kako bi se utvrdilo da je predmetno izvršenje nedopušteno, te da se tražioci izvršenja obavežu da tužiocu vrate na ovaj način isplaćena sredstva sa zakonskom zateznom kamatom.
30. Općinski, odnosno Kantonalni sud ovaj zahtjev Zeničko-dobojskog kantona je odbio. Međutim, Vrhovni sud je reviziju djelimično uvažio, presudu Kantonalnog suda preinačio tako što je utvrdio da je nedopušteno izvršenje radi namirenja novčanih tražbina na novčanim sredstvima na transakcijskom računu Zeničko-dobojskog kantona. Ovakav stav Vrhovni sud je obrazložio tako što je naveo da Zeničko-dobojski kanton nije bio pasivno legitimiran u parničnom postupku u kojem je Opća gimnazija Zavidovići obavezana na isplatu utvrđenih iznosa apelantima. S obzirom na to da tražioci izvršenja nisu bili u radnom odnosu sa Zeničko-dobojskim kantonom, nego sa Općom gimnazijom Zavidovići, koja je javna ustanova, odnosno pravno lice, koja samostalno odgovara za svoje obaveze, nije mogla postojati obaveza izvršenja sa računa Zeničko-dobojskog kantona. Vrhovni sud je naveo da na ovakav zaključak ne utječe činjenica da Zeničko-dobojski kanton finansira javne ustanove, te se pozvao na stanovište koje je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine.
31. Dalje, Ustavni sud ukazuje na to da je u citiranoj odluci konstatirao da je neosnovano pozivanje Vrhovnog suda na Odluku Ustavnog suda broj AP 384/03, jer je u toj odluci definiran princip i usvojeno stanovište prema kojem javna ustanova, kao pravno lice, samostalno odgovara za svoje obaveze, te da na takav zaključak ne utječe činjenica da kanton finansira javne ustanove, ali da se kanton, bez obzira na to što ne može biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu između radnika i ustanove, ne može oglušiti o ishod spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u pravosnažnoj presudi. Dalje, Ustavni sud je konstatirao da je Odlukom o preuzimanju Zeničko-dobojskog kantona prava i obaveza osnivača nad srednjim školama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine Zeničko-dobojski kanton preuzeo sva prava i obaveze srednjih škola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke. S tim u vezi, Ustavni sud je uočio da je, u skladu sa odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj školi, u pogledu načina finansiranja i odgovornosti osnivača za obaveze ustanove koju su osnovali, pravilan stav sudova koji je osporio Vrhovni sud ukinutom presudom, tj. da čak i u slučaju da su sredstva na JRT sredstva trećeg lica, tj. Zeničko-dobojskog kantona, a ne tužene, odnosno izvršenika, prema članu 30. stav 2. ZIP-a, a Zeničko-dobojski kanton kao osnivač bio bi odgovoran za izvršenje obaveze tužene Opće gimnazije Zavidovići, odnosno izvršenika.
32. U predmetnoj odluci Ustavni sud je zaključio da je arbitrarno obrazloženje presude Vrhovnog suda, prema kojem Zeničko-dobojski kanton u vođenim postupcima nije bio pasivno legitimiran, te da je zbog toga izvršenje na njegovom transakcijskom računu nezakonito, jer je time učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana
6. Evropske konvencije.
Također, Ustavni sud podsjeća da je identično pravno pitanje, odnosno situaciju kada je usvajanjem prigovora Zeničko-dobojskog kantona u izvršnom postupku, zato što u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik nije naveden Zeničko-dobojski kanton, nego pravno lice koje kod njega ima otvoren transakcijski račun, onemogućeno izvršenje sudske odluke, već razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1603/08 od 13. oktobra 2010. godine (do objavljivanja dostupna i na www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke, u pogledu navoda apelanata, Ustavni sud poziva na cjelokupno obrazloženje i razloge navedene u toj odluci.
33. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci naveo da je Zeničko-dobojski kanton Odlukom o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad srednjim školama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine preuzeo sva prava i obaveze srednjih škola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke. S tim u vezi, Ustavni sud je uočio da, u skladu sa odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj školi, u pogledu načina finansiranja i odgovornosti osnivača za obaveze ustanove koju su osnovali, čak i u slučaju da su sredstva na JRT sredstva trećeg lica, tj. konkretno Zeničko-dobojskog kantona, a ne tuženih MSŠ «Hazim Šabanović» Visoko, MSŠ «Nordbat-2» Vareš, MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Olovo i MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Visoko, odnosno izvršenika, prema članu 30. stav 2. ZIP-a, Zeničko-dobojski kanton kao osnivač bi bio odgovoran za izvršenje obaveza tuženih, odnosno izvršenika, te je zaključio da se kanton, bez obzira na to što ne može biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu između radnika i ustanove, ne može jednostavno oglušiti i zanemariti neophodnost njegove intervencije da bi se zaštitila prava utvrđena u pravosnažnoj presudi.
34. Imajući u vidu navedeno, odnosno zaključke i obrazloženja iz prethodno navedene odluke, koji su u cijelosti primjenjivi i na predmetni slučaj, Ustavni sud navode apelanata ocjenjuje kao osnovane, zbog čega zaključuje da je i u konkretnom slučaju učinjeno iluzornim izvršenje pravosnažne presude, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Ostali navodi
35. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi s povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati i ostale navode apelanata koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na rad.
VIII. Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada su redovni sudovi usvojili prigovore u izvršnom postupku, zato što u prijedlogu za izvršenje nije naveden Zeničko-dobojski kanton, nego pravno lice koje kod njega ima otvoren transakcijski račun, učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije.
37. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, Ustavni sud neće posebno razmatrati prijedloge apelanata za donošenje privremenih mjera u predmetima br. AP 63/09 i AP 706/09.
38. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović