Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4413/10 (A. H., J. H., B. D.-Đ., Z. H.)
Odluka donesena 09. 03. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 170
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4413/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 03. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. marta 2011. godine, u predmetu broj AP-4413/10, rješavajući apelaciju Adnana Hadžikapetanovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adnana Hadžikapetanovića, Jusufa Halilagića, Biljane Dakić-Đurović, Zlatka Horvata, Dragomira Kovača, Hamde Tinjaka, Bakira Dautbašića, Muhameda Smajića i Nikole Šege, podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. Gž-69/09 od 16. avgusta 2010. godine i P-736/07 od 20. aprila 2009. godne, te Presude Suda Bosne i Hercegovine broj P-736/07 od 13. marta 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Adnan Hadžikapetanović, Jusuf Halilagić, Biljana Dakić-Đurović, Zlatko Horvat, Dragomir Kovač, Hamdo Tinjak, Bakir Dautbašić, Muhamed Smajić i Nikola Šego (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Suada Halilagić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 13. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. Gž-69/09 od 16. avgusta 2010. godine i P-736/07 od 20. aprila 2009. godne, te Presude Suda BiH broj P-736/07 od 13. marta 2009. godine.
2. Presudom Suda BiH broj P-736/07 od 13. marta 2009. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da im tužena Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: tuženi) isplati određene novčane iznose po osnovu razlike manje isplaćenih plata i drugih naknada za period naveden u izreci presude, zajedno sa zakonskim zateznima kamatama i troškovima postupka, pa su obavezani da tuženoj naknade troškove postupka u iznosu od 2.894,15 KM.
3. Apelanti su protiv navedene presude izjavili žalbu, koju je Sud BiH Rješenjem broj P-736/07 od 20. aprila 2009. godne, potvrđenim Rješenjem drugostepenog vijeća tog suda, broj Gž-69/09 od 16. avgusta 2010. godine, odbacio kao neblagovremenu.
4. Sud BiH je u obrazloženju rješenja naveo da se u konkretnoj pravnoj stvari ne može primjeniti odredba člana 170. stav 1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 36/04 i 84/07, u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisan rok za podnošenje žalbe protiv prvostepene presude od 30 dana od dana donošenja presude, ako u tom zakonu nije određen drugi rok. Naime, Sud je konstatovao da se u konkretnom slučaju radi o naknadama plata i drugih primanja iz radnih odnosa, odnosno o parnici iz radnih odnosa, u kojoj je, shodno odredbi člana 355. ZPP-a, propisan poseban rok za podnošenje žalbe na presudu odnosno rješenje iz radnih odnosa, a koji iznosi 15 dana. Shodno tome, zaključio je da je žalba protiv prvostepene presude trebala biti podnesena najkasnije 30. marta 2009. godine, ali da je podnesena 13. aprila 2009. godine, odnosno po proteku zakonom predviđenog roka od 15 dana.
5. Apelanti smatraju da je Sud BiH prilikom odlučivanja o žalbi protiv prvostepene presude pogrešno zaključio da se u konkretnom slučaju radi o parnici iz radnih odnosa i da je, shodno tome, primjenom člana 355. ZPP-a pogrešno odbacio njihovu žalbu kao neblagovremenu, čime tvrde da je povrijedio njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelanti smatraju da je u konkretnom slučaju riječ o parnici radi naknade štete, zbog čega tvrde da je sud prilikom odlučivanja o žalbi protiv prvostepene presude trebao primjeniti odredbu člana 170. stav 1. ZPP-a, kojom je predviđen duži rok za podnošenje žalbe.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Sud BiH nije raspravljao o osnovanosti žalbe apelanata izjavljene protiv Presude broj P-736/07 od 13. marta 2009. godine, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u roku propisanom odredbom člana 355. ZPP-a. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno izjaviti žalbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti neblagovremenim izjavljivanjem žalbe nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno van roka izjavili žalbu na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine). Samim tim apelanti nisu došli do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović