Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3593/10 (S. K. i S. K.)

Odluka donesena 07. 04. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3593/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

07. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 3593/10, rješavajući zahtjev Sedineta Karića i Senide Karić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Sedineta Karića i Senide Karićza donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Sedinet Karić i Senida Karić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Žarko Bulić advokat iz Sarajeva, podnijeli su, 20. avgusta 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj KPŽ-44/05 od 21. aprila 2010. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud apelantu Sedinetu Kariću prekinuo, a apelantici Senidi Karić odložio izdržavanje izrečene kazne zatvora, kao i plaćanje novčane kazne, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Prvostepenom Presudom Suda BiH broj KPV-15/04 od 20. juna 2005. godine apelanti su oglašeni krivim da su počinili produženo krivično djelo utaje poreza i to: a) za porez na promet do dana 30. juna 2003. godine i za carinske obaveze do dana 28. februara 2003. godine iz člana 272. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH br. 43/98, 2/99, 15/99), u vezi sa čl. 4. st. 1. i 2. te čl. 29. i 54. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu KZ BiH); b) za porez na promet od 1. jula 2003. godine iz člana 283. st. 1. i 3 Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH br. 36/03 i 37/03, u daljnjem tekstu: novi KZ FBiH) u vezi sa čl. 4. stav 1. te čl. 29. i 54. KZ BiH i produženo djelo pranje novca i to: a) za radnje na teritoriji Republike Srpske do 28. februara 2003. godine iz člana 270. stav 4. Krivičnog zakonika Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 22/00, 33/00 i 37/01); i c) za radnje od 1. marta 2003. godine iz člana 209. st. 1 i 2. KZBiH u vezi sa članom 29. i 54. st. 1 i 2. KZBiH, kao i za krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija iz člana 371. stav 1. novog KZ FBiH. Sud BiH je, na osnovu odredaba čl. 41. st. 1., 42., 48., 53. i 59. KZ BiH, apelanta Sedineta Karića za navedena krivična djela osudio na uslovnu kaznu na period od četiri godine, određujući jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, istovremeno određujući da kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko apelant/optuženi ne počini novo krivično djelo u periodu od četiri godine i novčanu kaznu, kao sporednu kaznu, u iznosu od 800.000,00 KM, a apelanticu Senidu Karić je osudio na uslovnu kaznu na period od tri godine i šest mjeseci, određujući jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, istovremeno određujući da kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko apelantica/optužena ne počini novo krivično djelo u periodu od tri godine i šest mjeseci i novčanu kaznu, kao sporednu kaznu, u iznosu od 600.000,00 KM.

3. Rješenjem Suda BiH broj KPŽ-44/05 od 14.decembra 2005. godine uvažene su žalbe Tužilaštva BiH i odbrane, izjavljene protiv Presuda Suda BiH broj KPV-15/04 od 20. juna 2005. godine, te je presuda ukinuta i određeno održavanje pretresa pred vijećem Apelacionog odjeljenja.

4. Drugostepenom Presudom Apelacionog odjeljenja Suda BiH, Odjela II za organizovani, privredni kriminal i korupciju broj KPŽ-44/05 od 21. aprila 2010. godine apelanti su oglašeni krivim da su počinili krivično djelo poreske utaje iz člana 210. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZBiH, a sve u vezi sa čl. 29. i 54. KZBiH. Apelant Sedinet Karić je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina kao glavnu kaznu i novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 KM kao sporednu kaznu. Apelantica Senida Karić je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine kao glavnu kaznu i novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 KM kao sporednu kaznu. Apelanti su dužni novčane kazne platiti u roku od tri mjeseca od dana praovsnažnosti presude, a ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u navedenom roku, u skladu sa članom 47. stav 3. KZBiH, će biti zamijenjena tako što će se za svakih započetih pedeset KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora. Apelanti su oslobođeni optužbe za krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija iz člana 371. stav 1. novog KZ FBiH u odnosu na oružje označeno u dispozitivu presude.

5. Apelanti smatraju da je osporenom presudom Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu prava na pravično suđenje apelanti vide u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te u povredama odredaba krivičnog postupka. Zbog toga, a da ne bi došlo do nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica za apelante, apelanti su u apelaciji zahtijevali donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud apelantu Sedinetu Karićuo prekinuo, a pelantici Senidi Karić odložio izdržavanje izrečene kazne zatvora, kao i plaćanje novčanih kazni do donošenja odluke o apelaciji.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, apelanti smatraju da njihovi navodi o povredi prava na pravično suđenje, kao i navodi da bi nastavljanjem izdržavanja kazne zatvora za apelanta Sedineta Karića i upućivanje apelantice Senide Karić na izdržavanje kazne prije konačne odluke o apelaciji nastupile za njih neotklonjive štetne posljedice, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentiovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu posebno obrazložili zahtjev za donošenje privremene mjere. Naime, apelanti smatraju da njihovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje, kao i paušalno navođenje da bi za njih nastupile neotklonjive štetne posljedice bez posebnog obrazloženja u čemu bi se te posljedice sastojale, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelanti, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, te paušalnih navoda o nastanku neotklonjivih štetnih posljedica, koje bi nastale ako bi apelant Sedinet Karić nastavio izdržavati kaznu zatvora a apelantica Senida Karić bila upućena na izdržavanje kazne zatvora, nisu ponudili Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan, te da donošenje privremene mjere, u konkretnom slučaju, ne bi bilo u interesu pravilnog vođenja postupka, u skladu sa odredbama člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović