Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-743/10 (Š. O.)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Pokrenut istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za BiH
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-743/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-743/10, rješavajući apelaciju Šemse Okanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 12. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šemse Okanovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-371/02 od 11. septembra 2002. godine, Rješenja Općinskog suda u Gračanici broj R1.427/97 od 3. oktobra 2000. godine i Sudske nagodbe broj R-427/97 od 25. jula 2000. godine zaključene pred Općinskim sudom u Gračanici , zato što je apelant prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu koji je okončan pred Komisijom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šemse Okanovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-08-

000401 od 20. januara 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Gračanici broj 027-0-V-06-000 291 od 24. septembra 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Šemso Okanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Miričine, podnio je 25. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), te je 15. decembra 2010. godine dostavio Ustavnom sudu dopunu apelacije. S obzirom da apelacija i dopuna apelacije nisu sadržale potrebne elemente predviđene članom 19. stav 2. tač. 1., 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, od apelanta je 14. i 27. decembra 2010. godine zatraženo da dopuni apelaciju. Apelant je 22. decembra 2010. godine dostavio apelaciju u kojoj je kao osporene odluke naveo Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-08-000401 od 20. januara 2010. godine, Rješenje Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 027-0-V-06-000 291 od 24. septembra 2007. godine, te Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-371/02 od 11. septembra 2002. godine, Rješenje Općinskog suda u Gračanici broj R1.427/97 od 3. oktobra 2000. godine i Sudsku nagodbu broj R-427/97 od 25. jula 2000. godine zaključenu pred Općinskim sudom. Apelant je 5. januara i 8. februara 2011. godine takođe dostavio dopune apelacije.

2. U vanparničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom radi uređenja međe, apelant je sa M.K. i J.K. zaključio Sudsku nagodbu broj R-427/97 od 25. jula 2000. godine. Nakon toga, apelant je izjavio žalbu protiv predmetne sudske nagodbe u odnosu na troškove postupka, koju je Općinski sud odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj R1.427/97 od 3. oktobra 2000. godine.

3. Ustavni sud zapaža da je apelant bivšem Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) podnio prijavu između ostalog i protiv Sudske nagodbe broj R-427/97 od 25. jula 2000. godine i Rješenja Općinskog suda broj R1.427/97 od 3. oktobra 2000. godine. Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija), koja je dobila mandat da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra 2003. godine, usvojila je Odluku o prihvatljivosti broj CH/03/14657 od 8. maja 2006. godine, kojom je apelantovu prijavu u tom dijelu proglasila neprihvatljivom zbog proteka roka za podnošenje prijave, konstatujući da je prošlo više od 6 mjeseci od pravosnažnosti Sudske nagodbe broj R-427/97 od 25. jula 2000. godine kao konačne odluke u smislu člana VIII(2)(a) Sporazuma o ljudskim pravima sadržanom u Aneksu 6 Uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sporazum) do podnošenja predmetne prijave.

4. Apelant je, takođe, izjavio reviziju protiv predmetne sudske nagodbe, koja je Rješenjem Općinskog suda broj R-I- 427/97 od 5. marta 2002. godine, potvrđenim Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-371/02 od 11. septembra 2002. godine odbačena kao nedopuštena.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 027-0-V-06-000 291 od 24. septembra 2007. godine, potvrđenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-000401 od 20. januara 2010. godine, konstatovano je da je apelant povukao prijedlog za uređenje međe zaprimljen kod tog suda 17. novembra 2006. godine, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant na ročištu održanom 24. septembra 2007. godine u cijelosti povukao predmetni prijedlog za uređenje međe, te da je, s obzirom da protivnica predlagača nije pristupila na zakazano ročište, Sud primjenom odredaba člana 12. Zakona o vanparničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 39/04) donio odluku kao u izreci rješenja.

6. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 12. i 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 12. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (12) apelant je prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu; a. U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-371/02 od 11. septembra 2002. godine, Rješenje Općinskog suda broj R1.427/97 od 3. oktobra 2000. godine i Sudsku nagodbu broj R-

427/97 od 25. jula 2000. godine zaključenu pred Općinskim sudom

8. Ustavni sud zapaža da sa apelant žali na Sudsku nagodbu broj R-427/97 od 25. jula 2000. godine zaključenu pred Općinskim sudom, kao i na Rješenja Općinskog suda broj R1.427/97 od 3. oktobra 2000. godine i Kantonalnog suda broj Gž-371/02 od 11. septembra 2002. godine, kojima je odbačena žalba, odnosno revizija koju je izjavio protiv predmetne sudske nagodbe. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je apelant protiv predmetne sudske nagodbe i Rješenja Općinskog suda broj R1.427/97 od 3. oktobra 2000. godine, prije nego što se obratio Ustavnom sudu, podnio prijavu Domu, te da je Komisija Odlukom broj CH/03/14657 od 8. maja 2006. godine, njegovu prijavu proglasila neprihvatljivom zbog proteka roka za podnošenje, uz konstataciju da je prošlo više od 6 mjeseci od pravosnažnosti navedene sudske nagodbe kao konačne odluke u smislu člana VIII(2)(a) Sporazuma do podnošenja predmetne prijave. S obzirom na to da je Odlukom Komisije zaključeno da je konačna odluka u predmetnom slučaju navedena sudska nagodba i da je apelantova prijava podnesena po isteku roka od 6 mjeseci od pravosnažnosti te nagodbe, a da se Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-371/02 od 11. septembra 2002. godine, nije meritorno odlučivano o reviziji koju je apelant podnio protiv te sudske nagodbe, već je revizija odbačena iz formalnih razloga kao nedopuštena, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o istovjetnom postupku o kojem je već odlučivalo Dom/Komisija.

9. Konstatujući da je o pitanju koje apelant osporava apelacijom već donesena konačna i obavezujuća odluka broj CH/03/14657 od 8. maja 2006. godine, te imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 12. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je apelant prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu nedopustiva, jer je apelant prethodno već vodio istovjetan postupak pred Domom/Komisijom. b. U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-000401 od 20. januara 2010. godine i Rješenje Općinskog suda broj 027-0-V-06-000 291 od 24. septembra 2007. godine

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju, Općinski sud je donio Rješenje, broj 027-0-V-06-000 291 od 24. septembra 2007. godine, potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-000401 od 20. januara 2010. godine, kojim je konstatovano da je apelant povukao prijedlog za uređenje međe podnesen tom sudu 17. novembra 2006. godine. Dakle, Općinski sud, shodno članu 12. Zakona o vanparničnom postupku, nije meritorno postupao po apelantovom prijedlogu za uređenje međe, budući da je apelant na ročištu održanom 24. septembra 2007. godine povukao predmetni prijedlog, a protivnik predlagača nije pristupio na zakazano ročište. S obzirom da je apelant povukao prijedlog za uređenje međe, zbog čega Općinski sud, a ni Kantonalni sud, nisu mogli meritorno odlučivati u predmetnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 12. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je apelant prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom, odnosno prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-743/10 (Š. O.) | Sudska praksa | Aktio