Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-800/11 (Agencija «Agram» d.o.o.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 247
- Zakon o vanparničnom postupku · čl. 2
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 2
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-800/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 800/11, rješavajući apelaciju Agencije «Agram» d.o.o, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Agencije «Agram» d.o.o. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-10-002328 od 7. decembra 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pž-10-000089 od 8.
aprila 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Gračanici – Zemljišno-knjižni ured broj 027-0-Dn-07-000951 od 30. novembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Agencija «Agram» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koga zastupa Jadranka Todorović, advokat iz Tuzle, podnio je 21. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070- 0-Rev-10-002328 od 7. decembra 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Pž-10-000089 od 8. aprila 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Gračanici – Zemljišno-knjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 027-0-Dn-07- 000951 od 30. novembra 2009. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 027-0-Dn-07-000951 od 30. novembra 2009.
godine, koje je potvrđeno rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Pž-10-000089 od 8. aprila 2010. godine, odbijen je zahtjev apelanta kao predlagača za upis prava vlasništva na nekretninama. Stavom II izreke rješenja je navedeno da će se izvršiti upis zabilježbe odbijanja zahtjeva za upis prava vlasništva na temelju ovjerenog od strane Osnovnog suda pod brojem OV-1207/04 od 19. jula 2004. godine, u kolonu upisi «B» lista u zemljišnoknjižnom ulošku broj 467 KO Gračanica.
3. Protiv rješenja Kantonalnog suda apelant je izjavio revizju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 070-0-Rev-10-002328 od 7. decembra 2010. godine istu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana člana 247. stav 1. u vezi sa stavom 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji se primnjenjuje i u vanparničnom postupku, saglasno odredbama člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 2/98, 39/04 i 73/05), u vezi sa članom 83. Zakona o zemljišnim knjigama («Službene novine FBiH» br. 52/02, 19/03 i 54/04), a kojima je propisano da ravizija nije dopuštena protiv rješenja donesenog u drugom stepenu povodom prijedloga za upis u zemljišnu knjigu.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Pž-10-000089 od 8. aprila 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-10-002328 od 7. decembra 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno osporeno rješenje Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 7. decembra 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporeno rješenje Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. februara 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović