Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2570/09 (A. P.)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju · čl. 30
- Zakon o radu · čl. 86
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o izmjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o radu
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
Predmeti (1)
AP-2570/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. svibnja 2011. godine, u predmetu broj AP-2570/09, rješavajući zahtjev Ane Pušić za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Ane Pušić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ana Pušić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Mostara, podnijela je 11. kolovoza 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 900144 07 Rev od 17. veljače 2009. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje presude Vrhovnog suda, jer je drugostupanjska odluka izvršena, te ukoliko bi se usvojio tužbeni zahtjev za povrat stečenog bez osnova, apelantica bi morala vratiti iznos koji je primila.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-900144 04 od 3. svibnja 2007. godine utvrđeno je da je rješenje tuženog Centra za društvenu skrb o starim osobama Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) od 16. rujna 2003. godine, kojim je apelantici prestao radni odnos, nezakonito, te obvezan tuženi da apelantici isplati naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove u iznosu od 2.000,00 KM sa zateznim kamatama, a preko dosuđenog iznosa za ovaj vid štete apelantica je odbijena. Istom presudom Općinski sud odbio je dio tužbenog zahtjeva kojim je apelantica tražila da je tuženi vrati na radno mjesto i da joj isplati naknadu plaća za period 1. listopada 2003. godine do 1. svibnja 2006. godine u iznosu od 31.000,00 KM sa zateznim kamatama, te da joj plaća iznos od 1.000,00 KM mjesečno do povratka apelantice u radni odnos. Također istom presudom odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
3. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-
0-Gž-07-000948 od 6. rujna 2007. godine, djelomično je uvažena apelantičina žalba, prvostupanjska presuda preinačena tako što se obvezuje tuženi da apelanticu vrati na odgovarajuće radno mjesto i isplati joj na ime naknade plaća za period od 1. listopada 2003. godine do 1. travnja 2007. godine iznos od 19. 478, 40 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te da apelantici izmiri iznos od 2.213, 60 KM na ime troškova postupka. U ostalom dijelu žalba je odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda. Istom presudom, Kantonalni sud je odbio zahtjev tuženog za naknadu troškova postupka.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 58 0 P 900144 07 Rev od 17. veljače 2009. godine, revizija tuženog je djelomično uvažena, drugostupanjska presuda preinačena tako što se tuženi obvezuje apelantici na ime naknade plaće umjesto dosuđenog iznosa iznosa od 19.478,40 KM isplatiti iznos od 1.054,00 KM za period od 1. listopada 2003. godine do 11. studenog 2003. godine, sa zakonskim zateznim kamatama, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev apelantice odbija. Istom presudom, Vrhovni sud je obvezao apelanticu da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 2.204,00 KM, te u ostalom dijelu reviziju odbio.
5. Obrazlažući razloge za ovakvu odluku, Vrhovni sud je naveo da je drugostupanjski sud pogrešno primijenilo materijalno pravo. Naime, kako je pravosnažnom presudom utvrđena nezakonitost odluke tuženog o prestanku radnog odnosa, o povratku na radno mjesto i naknadi plaće bi se moglo odlučivati samo do vremena do kada apelantica nije dobrovoljno i po svom zahtjevu ostvarila pravo na mirovinu, a to je prema utvrđenom od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog suda 11. studenog 2003. godine, tako da drugostupanjski sud nije pravilno odlučio. Nadalje, sukladno odredbama članka 30. Zakona o mirovinsko i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“ br. 29/98, 49/00, 32/01, 61/02, 73/05, 59/06) i odredbama članka 86. točka 3. Zakona o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/03) ugovor o radu prestaje kada uposlenik navrši 40 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i uposlenik drugačije ne dogovore. U konkretnom slučaju, nedvojbeno je utvrđeno da je apelantica sa danom 11. studenog navršila 40 godina staža osiguranja, što je vidljivo iz rješenja Federalnog zavoda za mirovinsko invalidsko osiguranje. Budući da je apelantica sa navedenim datumom navršila 40 godina i jedan dan radnog staža, po sili zakona joj prestaje radni odnos, jer iz spisa ne proizilazi da su se poslodavac i apelantica drugačije dogovorili. Vrhovni sud je naveo da je zbog navedenog preinačio drugostupanjsku presudu.
6. Apelantica se žali da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz članka II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, te prava iz članka 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Apelantica ističe da je Vrhovni sud proizvoljnim tumačenjem relevantnih odredaba Zakona o mirovinsko invalidskom osiguranju i Zakona o radu donio odluku kojom joj je dosuđeni iznos znatno umanjio, te zanemario činjenicu da nije bilo proizvoljnog i nezakonitog otkaza ona ne bi tražila mirovinu. Apelantica predlaže da Ustavni sud privremenom mjerom odgodi izvršenje presude Vrhovnog suda, do donošenja odluke o apelaciji, budući da je u tijeku postupak po protutužbi za protuizvršenje na temelju revizione odluke, iako je drugostupanjska odluka izvršena dobrovoljno, bez prisilnog izvršenja. Ukoliko bi se usvojio tužbeni zahtjev za povrat stečenog bez osnova, apelantica bi morala vratiti primljeno što bi bio nenadoknadiv udar na njenu materijalnu egzistenciju, jer ona nema sredstava, kreditno nije sposobna i morala bi posuđivati od „kamatara“. Apelantica je uz apelaciju dostavila nalaz psihijatra.
7. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud podsjeća da je članak 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na temelju razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice, tj. da je potrebno u interesu stranke ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud zapaža da apelantica kao razlog za donošenje privremene mjere navodi da bi protuizvršenje po presudi Vrhovnog suda proizvelo to da bi ona morala vratiti primljeno što bi bio nenadoknadiv udar na njenu materijalnu egzistenciju, te da je jedini način da se izbjegne navedeno usvajanje zahtjeva za privremenu mjeru. Ustavni sud nalazi da je apelantica uz apelaciju dostavila nalaz psihijatra iz kojeg slijedi da se apelantica već dvije godine liječi od depresije.
10. S tim u svezi Ustavni sud naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sustavu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelant je dužan argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, u konkretnom slučaju izvršenje odnosno protuizvršenje po presudi Vrhovnog suda, čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da, u konkretnom slučaju, osim paušalnih navoda da bi protuizvršenje proizvelo to da ona bi morala vratiti primljeno što bi bio nenadoknadiv udar na njenu materijalnu egzistenciju i dostavljanja nalaza psihijatra, apelantica nije dostavila argumente i dokaze koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.
12. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović