Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1766/11 (V. L., M. R., D. S., S. P., S. K., G. G., M. Đ., N. M.)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 204
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1766/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1766/11, rješavajući apelaciju Vladimira Latinovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Vladimira Latinovića, Momčila Risovića, Dražena Stojnića, Srđana Pećanca, Slaviše Krajišnika, Gorana Gajića, Miodraga Đurašinovića, Nenada Milekića, Predraga Milekića, Draška Malinića, Vukoslava Andrića, Saše Simanića, Dalibora Vlaškog, Saše Jankovića, Vladimira Bojića, Dušana Mikulića, Radoslava Klincova, Mirka Labusa, Zorana Mrzića, Momčila Đuričića, Željka Jakšića, Srđana Orašanina, Zorana Orašanina i Miroslava Todorovića podnesene protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-86/10 od 1. februara 2011. godine, broj Rev-80/10 od 1. februara 2011.
godine, broj Rev 87/10 od 9. februara 2011. godine, broj Rev-89/10 od 1. februara 2011. godine i broj Rev-92/10 od 1. februara 2011.
godine, te presuda Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-62/10 od 23.
augusta 2010. godine, broj Gž-22/10 od 22. jula 2010. godine, broj Gž-21/10 od 18. augusta 2010. godine, broj Gž-65/10 od 23. augusta 2010. godine i broj Gž-24/10 od 18. augusta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacija.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladimir Latinović, Momčilo Risović, Dražen Stojnić, Srđan Pećanac, Slaviša Krajišnik, Goran Gajić, Miodrag Đurašinović, Nenad Milekić, Predrag Milekić, Draško Malinić, Vukoslav Andrić, Saša Simanić, Dalibor Vlaški, Saša Janković, Vladimir Bojić, Dušan Mikulić, Radoslav Klincov, Mirko Labus, Zoran Mrzić, Momčilo Đuričić, Željko Jakšić, Srđan Orašanin, Zoran Orašanin i Miroslav Todorović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banja Luke, podnijeli su 14. aprila 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja i presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), navedenih u izreci ove odluke.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 1766/11, AP 1767/11, AP 1768/11, AP 1769/11 i AP 1770/11. Dakle, ukupno je podneseno 5 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1766/11.
3. Presudama prvostepenog vijeća Suda BiH broj P-215/08 od 12. maja 2010. godine, broj P- 84/08 od 13. januara 2010. godine, broj P-66/08 od 13. januara 2010. godine, broj P-209/08 od 12. maja 2010. godine i broj P-74/08 od 18. decembra 2009. godine, koje su potvrđene presudama drugostepenog vijeća Suda BiH, navedenim u izreci ove odluke, odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da sud obaveže tuženu Bosnu i Hercegovinu - Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine da, na ime isplate razlike plaća i drugih novčanih potraživanja iz radnog odnosa, isplati apelantima novčane iznose za određene periode, sve pobliže precizirano u izrekama presuda.
4. Rješenjima Suda BiH u revizijskom vijeću, navedenim u izreci ove odluke, odbačene su kao nedopuštene revizije apelanata izjavljene protiv presuda drugostepenog vijeća Suda BiH, navedenih u izreci ove odluke. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da revizije apelanata nisu dopuštene, budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažnih presuda ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, u smislu odredbi člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik BiH» broj 36/04 i 84/07; u daljnjem tekstu: ZPP), nego je u odnosu na svakog apelanta pojedinačno, manji od tog iznosa. Nadalje, Sud BiH je naveo da prema odredbi člana 258. stav 1. ZPP-a samo u slučaju ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva koji se zasnivaju na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost spora se određuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva. Stavom 2. istog člana je propisano da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili su istaknuti protiv više tuženih, vrijednost se određuje prema vrijednosti svakog pojedinačnog zahtjeva. Iz navedenih zakonskih odredbi slijedi da kada više tužitelja ističe protiv jednog tuženika zahtjeve, vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, pri čemu se akcenat daje na formulaciji iz stava 1. ovog člana, to jest, jedna tužba i jedan tužitelj protiv istog tuženog, a obuhvata više zahtjeva. Također, Sud BiH je istakao da se u svakom slučaju kao vrijednost predmeta spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev. Na kraju, Sud BiH je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnim predmetima nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbi člana 204. stav 3. ZPP, te je odlučio kao u dispozitivima rješenja.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo da ne budu diskriminirani iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Također, apelanti su se pozvali i na član 1. Protokola broj 12 Evropske konvencije, kao i član 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnim slučajevima Sud BiH je rješenjima, navedenim u izreci ove odluke, odbacio kao nedopuštene revizije apelanata izjavljene protiv presuda Suda BiH, navedenih u izreci ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u predmetnim slučajevima presude Suda BiH, navedene u izreci ove odluke.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačne datume kada su apelantima dostavljene osporene presude Suda BiH, budući da su rješenja Suda BiH, navedena u izreci ove odluke, donesena u periodu od 1. februara do 9. februara 2011. godine, pa se podrazumijeva da su osporene presude Suda BiH morali primiti prije tog perioda. Budući da su apelacije Ustavnom sudu podnesene 14. aprila 2011. godine proizlazi da su podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene presude Suda BiH.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović