Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1857/11 (M.M.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1857/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 1857/11, rješavajući apelaciju M.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.M. podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-163/10 od 17. februara 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. M.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Vitomir Gajić, advokat iz Banja Luke, podnio je 21. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-163/10 od 17. februara 2011. godine.

2. Presudom prvostepenog vijeća Suda BiH broj P-326/08 od 9. jula 2010. godine u pravnoj stvari apelanta protiv tužene Bosne i Hercegovine - Uprava za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: tužena), radi naknade štete, obavezana je tužena da apelantu isplati iznos od 97.921,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 9. jula 2010. godine do isplate i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 24.339,50 KM. Odbijen je tužbeni zahtjev da se obaveže tužena na isplatu zakonske zatezne kamate od 27. decembra 2004. godine do dana donošenja ove presude i naknadu troškova u iznosu od 2.880,00 KM

3. Presudom drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-163/10 od 17. februara 2011. godine uvažena je žalba tužene i presuda prvostepenog vijeća Suda BiH broj P-326/08 od 9. jula 2010. godine preinačena u dosuđujućem dijelu na način da je odbijen tužbeni zahtjev opredijeljen na naknadu štete u iznosu od 97.921, 20 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. jula 2010. godine.

4. Apelant protiv navedene presude drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-163/10 od 17. februara 2011. godine nije izjavio reviziju, već je podnio apelaciju Ustavnom sudu.

5. Apelant se žali da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant protiv presude drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-163/10 od 17. februara 2011. godine nije izjavio reviziju Sudu BiH što je shodno članu 204. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik BiH» br. 36/04 i 84/07; u daljnjem tekstu: ZPP), mogao učiniti. Naime, u članu 204. ZPP-a propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Sud BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S obzirom da vrijednost pobijanog dijela presude drugostepenog vijeća Suda BiH iznosi 97.921,20 KM proizlazi da je u smislu člana 204. stav 2. ZPP-a, revizija apelanta po ovom osnovu bila dopuštena. Apelant je stoga bio dužan izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant je izgubio mogućnost da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1857/11 (M.M.) | Sudska praksa | Aktio