Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-64/09 (L. P.)
Odluka donesena 08. 06. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pasivna legitimacija
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 11
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o radu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
AP-64/09
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 64/09, rješavajući apelaciju Leonarda Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Leonarda Petrovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08- 000 151 od 7. januara 2009. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem njenog izvršenja.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Leonardo Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Nedim Begović, advokat iz Visokog, podnio je 12. januara 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-000 151 od 7. januara 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 041-0-I-07-001 404 od 5. novembra 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere s trajanjem do donošenja odluke o apelaciji, kojom bi Ustavni sud naložio Zeničko-dobojskom kantonu (u daljnjem tekstu: ZE-DO kanton) i Ministarstvu finansija da, putem IK Banke d.d. Zenica, naloži da s računa broj 1340100000017386, gdje se vode sredstva Mješovite srednje škole «Hazim Šabanović» Visoko (u daljnjem tekstu: izvršenik), odmah izvrši isplatu u korist apelanta, kako je određeno u rješenju o izvršenju od 25. septembra 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 64/09 od 20. aprila 2011. godine odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere kao neosnovan, zbog toga što bi se predložena privremena mjera mogla izdati samo nakon ispitivanja i usvajanja apelacije, dok je svrha privremene mjere neprejudiciranje dopustivosti ili merituma apelacije.
3. Odgovori na apelaciju od Kantonalnog suda, Općinskog suda i ZE-DO kantona u ovoj odluci nisu traženi posebno, zbog toga što su odgovori o istom pitanju zatraženi i dobiveni u predmetima broj AP 1285/08 i 1603/08, (odluka od 10. novembra 2010. godine i odluka od 13. oktobra 2010. godine, objavljene u «Službenom glasniku BiH» broj 24/11 od 31. marta 2011. godine). Kako se ova odluka u svom obrazloženju poziva na navedene odluke, jer se radi o identičnim pravnim i činjeničnim pitanjima, Ustavni sud je zaključio da nije neophodno pribavljati odgovore učesnika u postupku na navode iz apelacije.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda broj P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine obavezan je ZE-DO kanton kao prvotuženi i izvršenik kao drugotuženi da apelantu solidarno isplate ukupan iznos od 2.703,87 KM na ime naknade plaće, naknade za topli obrok i naknade za regres za korištenje godišnjeg odmora, sa zakonskim zateznim kamatama (iznosi i razdoblja precizno navedeni u izreci presude).
6. Kantonalni sud je Presudom broj 004-0-Gž-07-001 076 od 27. juna 2007. godine prvostepenu presudu djelomično preinačio u dijelu kojim je ZE-DO kanton solidarno obavezan da sa izvršenikom isplati utuženi iznos, i to tako da je odbijen apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na ZE-DO kanton.
7. Apelant je Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu pravosnažne i izvršne Presude broj P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine. Postupajući po prijedlogu, sud je donio Rješenje o izvršenju broj 041-0-1-07-001 404 od 25. septembra 2007. godine, kojim je usvojen apelantov prijedlog i dozvoljeno izvršenje. Izvršenik je na navedeno rješenje blagovremeno izjavio prigovor.
8. Općinski sud je Rješenjem broj 041-0-I-07-001 404 od 5. novembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, usvojio prigovor izvršenika na rješenje od 25. septembra 2007. godine i izvršenje obustavio u dijelu koji se odnosi na potraživanje po računu u banci broj 134 010 000000 17 386 kod IK Banke d.d. Zenica i ukinuo sve provedene radnje. U obrazloženju rješenja kojim je usvojen izvršenikov prigovor, Općinski sud je istakao da je prigovor osnovan jer je kao izvršenik označena Mješovita srednja škola «Hazim Šabanović» Visoko, a transakcijski račun pripada ZE-DO kantonu, koji nije označen kao izvršenik. Pored toga navedeno je da se, prema članu 47. stav 1. tačka 6. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) prigovor protiv rješenja o izvršenju može podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito ako tražilac izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika. U konkretnom slučaju Općinski sud je, odlučujući o prigovoru, ocijenio da apelant u svojstvu tražioca izvršenja nema osnov tražiti izvršenje na sredstvima ZE-DO kantona koji kao izvršenik nije ni označen u prijedlogu za izvršenje. Zatim je navedeno da je izvršenik javna ustanova - pravna osoba, što znači da samostalno odgovara za svoje obaveze, bez obzira na činjenicu što je budžetski korisnik. Slijedom navedenog, kako je istakao Općinski sud, izvršenik kao budžetski korisnik ZE-DO kantona i javna ustanova, koja samostalno odgovara za svoje obaveze, i za slučaj osnovanog povećanja finansijskih izdataka, dužan je tražiti od Ministarstva finansija ZE-DO kantona da se sredstva planiraju u budžetu ili kroz rebalans budžeta za potrebe poslovanja, kao što to radi i za plaće kao finansijski izdatak.
9. Potvrđujući prvostepeno rješenje, Kantonalni sud je u Rješenju broj 004-0-Gž-08-000 151 od 7. januara 2009. godine istakao da žalba nije osnovana jer se u konkretnom predmetu radi o situaciji iz odredbe člana 47. stav 1. tačka 6. ZIP-a. Naime, prvostepenim rješenjem kojim je usvojen apelantov prijedlog za izvršenje, određeno je izvršenje na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu čiji imalac (vlasnik) nije izvršenik nego treća osoba, čime se zadire u imovinu treće osobe. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud, usvajanjem izvršenikovog prigovora, postupio pravilno, tj. u skladu s odredbama čl. 47. tačka 6. i 49. stav 3. ZIP.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima, donesenim u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su prvostepeno i drugostepeno rješenje, kojima je izvršenje pravosnažne sudske odluke obustavljeno, nezakonita i u suprotnosti s Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, kao i ZIP-om, da obrazloženje pobijanih rješenja nije u skladu s navedenim zakonom. Apelant je istakao da je, u smislu odredaba Zakona o trezoru FBiH, formiran Jedinstveni račun trezora, kojim je propisano da se svi računi budžetskih korisnika zatvaraju, te da će njihova salda biti prebačena na JRT. Apelant navodi da je izvršenik budžetski korisnik ZE-DO kantona koji nema svoj posebni žiro-račun, jer je ukinut odlukom o ukidanju transakcijskih računa i podračuna budžetskih korisnika. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je predložio Ustavnom sudu da odmah naloži izvršeniku i ZE-DO kantonu da mu izvrši isplatu određenu ranijim rješenjem o izvršenju od 25. septembra 2007. godine.
V. Relevantni propisi
11. Zakon o radu («Službene novine Federacije BiH» br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu, glasi:
Član 3.
Poslodavac, u smislu ovog zakona, je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obaveze prema zaposleniku, u skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
12. Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
a) Trezor - je osnovna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva finansija i ministarstava finansija kantona, u kojima se u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima obavljaju poslovi koji se odnose na planiranje izvršenja i izvršenje budžeta Federacije, kao i budžeta kantona; vođenje računovodstva i računovodstvenih politika; upravljanje novcem i vođenje jedinstvenog računa trezora; otplate duga, izdavanja garancija, nova zaduživanja, upravljanje neangažovanim sredstvima i imovinom.
[...]
i) Budžetski korisnici - su nadležna ministarstva i ostala tijela uprave koji se finansiraju iz budžeta. Nadležno ministarstvo koje u svom budžetskom razdjelu sadrži potrošačke jedinice, koje su u budžetu označene kao budžetske glave, budžetski je za njih nadležno.
[...]
g) Jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT) – se sastoji od depozitnog računa otvorenog u komercijalnoj banci, računa za investiranje i zaštitu sredstava, jednog ili više transakcijskih računa, i po potrebi, transakcijskih računa za gotovinu. Svi ovi računi se moraju držati u ime ministarstava finansija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima finansija.
Federalno ministarstvo će pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavlja sistem JRT-a. Kada sistem JRT-a postane efektivan, svi pojedinačni računi budžetskih korisnika će biti zatvoreni i njihova salda će biti prebačena na JRT. [...]
o) Transakcijski računi - su bankovni računi otvoreni u poslovnim bankama od strane trezora, a koji se drže u ime ministarstava finansija i preko kojih se vrše svakodnevne transakcije vezane za troškove budžetskih korisnika.
[...] Član 8.
Trezori vrše centralizovanu isplatu plaća za nadležna ministarstva i budžetske korisnike, na način da:
a) uspostave i održavaju centralizirani sistem obračuna plaća,
b) procjenjuju potrebna sredstva bazirana na utvrđenom nivou plaća i ostalim neophodnim informacijama koje obezbijede budžetski korisnici, kao i iznosima obaveza po osnovu poreza i doprinosa i
c) izvršavaju isplatu plaća i obaveza po osnovu poreza i doprinosa.
Nadležna ministarstva i budžetski korisnici su dužni da trezoru, u odgovarajućem platnom ciklusu, podnesu dokaz o zasnivanju i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih za koje plaće osiguravaju u budžetu.
Dodatne procedure bit će propisane od strane ministarstva finansija.
Član 24.
[...] JRT se nalazi pod isključivim pravom ministarstava finansija. Nijedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim računima, ukoliko drugačije nije utvrđeno u općim ili pojedinačnim instrukcijama koje daju ministarstva finansija. Član 26.
Ministarstva finansija otvaraju transakcijske račune u poslovnim bankama.
Transakcijski račun se koristi za plaćanje svih izdataka. Stanje na ovim transakcijskim računima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT.
13. Zakon o ustanovama («Službeni list RBiH» br. 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 39.
Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta… Član 41.
Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže.
Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugačije određeno.
Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je da:
-pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna.
14. Zakon o srednjoj školi («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
[…] Srednja škola ima svojstvo pravnog lica.
Član 10.
Srednju školu kao javnu ustanovu u državnoj svojini osniva Skupština Kantona uz prethodno pribavljeno mišljenje općinskog vijeća.
[…] Prava i obaveze osnivača i srednje škole utvrđuju se ugovorom, u skladu sa aktom o osnivanju.
Ako je osnivač srednje škole Skupština Kantona, obaveze iz prethodnog stava ovog člana u ime Skupštine vrši Vlada Kantona.
Član 11.
[…] Osnivač srednje škole obezbjeđuje sredstva potrebna za osnivanje i rad srednje škole u skladu sa Pedagoškim standardima i Normativima.
15. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 30.
Prijelaz potraživanja ili obaveze […] (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
VI. Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000 151 od 7. januara 2009. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 9. januara 2009. godine a apelaciju podnio 12. januara 2009. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant pobija rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda, tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
23. Povredu prava na pravično suđenje apelant obrazlaže činjenicom da je spriječen u ostvarenju izvršenja pravosnažne sudske odluke, zbog stava redovnih sudova prema kojem nije ovlašten da traži izvršenje na osnovu izvršne isprave, zapljenom novčanih sredstava s transakcijskog računa ZE-DO kantona, u situaciji kada je kao izvršenik označena javna ustanova koja kod ZE-DO kantona ima otvoren transakcijski račun.
24. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, predmetni slučajevi isplate zarađenih a neisplaćenih plaća su građansko-pravne prirode, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi Evropski sud za ljudska prava, Darnell v. VB, presuda od 26. oktobar 1993. godine, serija A, broj 272). Postupak se odnosi na izvršenje pravosnažne presude u izvršnom postupku, dakle, na nastavak predmeta koji je građanskopravne prirode. Na osnovu navedenog član 6. stav 1. Evropske konvencije je primjenjiv u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoju Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kojom je utvrdio povredu prava na pravično suđenje, ukinuo Presudu Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-Rev-06-000996 od 15. ožujka 2007. godine i naložio donošenje odluke u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije. U predmetnoj odluci Ustavni sud je zaključio da je arbitrarno obrazloženje presude Vrhovnog suda, prema kojem Zeničko-dobojski kanton u vođenim postupcima nije bio pasivno legitimiran, te da je zbog toga izvršenje na njegovom transakcijskom računu nezakonito, jer je učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije.
26. Naime, u predmetu iz citirane odluke radilo se o parničnom postupku koji je pokrenuo Zeničko-dobojski kanton protiv radnika Opće gimnazije Zavidovići, kojima su isplaćena sredstva na ime naknade plaće, toplog obroka i regresa, pljenidbom novčanih sredstava Opće gimnazije Zavidovići s transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona, u kojem je Općinski, odnosno Kantonalni sud, ovaj zahtjev Zeničko-dobojskog kantona odbio. Međutim, ukinutom presudom Vrhovni sud je reviziju djelomično uvažio, presudu Kantonalnog suda preinačio tako što je utvrdio da je nedopušteno izvršenje radi namirenja novčanih tražbina na novčanim sredstvima na transakcijskom računu Zeničko-dobojskog kantona. Ovakav stav Vrhovni sud je obrazložio tako što je naveo da Zeničko-dobojski kanton nije bio pasivno legitimiran u parničnom postupku u kojem je Opća gimnazija Zavidovići obavezana na isplatu utvrđenih iznosa apelantima. S obzirom na to da apelanti nisu bili u radnom odnosu sa Zeničko-dobojskim kantonom nego s Općom gimnazijom Zavidovići, koja je javna ustanova, odnosno pravna osoba, koja samostalno odgovara za svoje obaveze, nije mogla postojati obaveza izvršenja s računa Zeničko-dobojskog kantona. Vrhovni sud je naveo da na ovakav zaključak ne utječe činjenica da Zeničko-dobojski kanton finansira javne ustanove, te se pozvao na stajalište koje je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine.
27. Dalje, Ustavni sud ukazuje na to da je u citiranoj odluci konstatirao da je neutemeljeno pozivanje Vrhovnog suda na Odluku Ustavnog suda broj AP 384/03 jer je u toj odluci definirano načelo i usvojeno stajalište prema kojem javna ustanova, kao pravna osoba, samostalno odgovara za svoje obaveze, te da na takav zaključak ne utječe činjenica da kanton finansira javne ustanove, ali da se kanton, bez obzira na to što ne može biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu između radnika i ustanove, ne može oglušiti o ishod spora ako je njegova intervencija nužna da bi se zaštitila prava utvrđena u pravomoćnoj presudi. Dalje, Ustavni sud je konstatirao da je Odlukom o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad srednjim školama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine Zeničko-dobojski kanton preuzeo sva prava i obaveze srednjih škola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke. S tim u svezi, Ustavni sud je uočio da je, u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj školi, u pogledu načina finansiranja i odgovornosti osnivača za obaveze ustanove koju su osnovali, pravilan stav sudova koji je pobio Vrhovni sud ukinutom presudom, tj. da čak i u slučaju da su sredstva na JRT-u sredstva treće osobe, tj. Zeničko-dobojskog kantona, a ne tužene, odnosno izvršenika, prema članu 30. stav 2. ZIP-a, Zeničko-dobojski kanton kao osnivač bi bio odgovoran za izvršenje obaveze tužene Opće gimnazije Zavidovići, odnosno izvršenika.
28. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da je presudom Općinskog suda u Zenici tuženi (izvršenik) obavezan da apelantu isplati ukupan iznos od 2.703,87 KM na ime naknade plaće, naknade za topli obrok i naknade za regres za korištenje godišnjeg odmora, sa zakonskim zateznim kamatama (iznosi i razdoblja precizno navedeni u izreci presude). U ovom postupku Općinski sud je usvojio prigovor na dozvoljeno izvršenje, obustavio izvršenje u dijelu koji se odnosi na potraživanje po računu Zeničko-dobojskog kantona u IK banci d.d. Zenica i ukinuo provedene radnje. Ovakvu odluku Općinski sud je temeljio na činjenici da je u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik označena Mješovita srednja škola «Hazim Šabanović» Visoko, a da je naveden transakcijski račun Zeničko-dobojskog kantona u IK banci d.d. Zenica, koji nije označen kao izvršenik. Dalje, navedeno je da je izvršenik javna ustanova – pravna osoba, što znači da samostalno odgovara za svoje obaveze, bez obzira na to što je budžetski korisnik, koja je dužna da od Ministarstva finansija Zeničko-dobojskog kantona traži da se ta sredstva planiraju u budžetu ili kroz rebalans budžeta, kao što to radi i za plaće, te da ih tako izvršava. Ovakav stav potvrdio je i Kantonalni sud.
29. U skladu s predočenim, Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja razloga za usvajanje prigovora slijedi da su u citiranom predmetu Općinski sud i Kantonalni sud upravo postupali kao Vrhovni sud, donoseći odluku koju je Ustavni sud ukinuo. Imajući u vidu navedeno, odnosno zaključke i obrazloženja iz citirane odluke, Ustavni sud ocjenjuje da su apelantovi navodi utemeljeni, zbog čega zaključuje da je i u konkretnom slučaju iluzorno izvršenje pravomoćne presude, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Ostali navodi
30. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi s povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada je time što su redovni sudovi usvojili prigovor u izvršnom postupku, zato što u prijedlogu za izvršenje nije naveden Zeničko-dobojski kanton nego pravna osoba koja kod njega ima otvoren transakcijski račun, učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu članka 6. Europske konvencije.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović