Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3855/08 (O. I.)

Odluka donesena 08. 06. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Izvršenje
  • Pasivna legitimacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3855/08

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 06. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3855/08, rješavajući apelaciju Osmana Ismića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudijana sjednici održanoj 8. juna 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Osmana Ismića. Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-

000 144 od 28. novembra 2008. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Osman Ismić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Nedim Begović, advokat iz Visokog, podnio je 16. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-000 144 od 28. novembra 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 041-0-I-07-001 397 od 5. novembra 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Zeničko-dobojskom kantonu, Ministarstvu finansija, da IK Banka d.d. Zenica izvrši isplatu u njegovu korist, u skladu sa Rješenjem o izvršenju od 25. septembra 2007. godine, sa računa Mješovite srednje škole «Hazim Šabanović» Visoko (u daljnjem tekstu: izvršenik). Apelant je 19. maja 2009. godine dopunio apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i izvršenika, odnosno od Kantonalnog pravobranilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno pravobranilaštvo), zatraženo je 21. marta 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Općinski sud i Kantonalno pravobranilaštvo dostavili su odgovore na apelaciju 1. i 5. aprila i 31. marta 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog pravobranilaštva proslijeđeni su apelantu 21. aprila 2011. godine. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda u Zenici broj P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, koja je postala pravosnažna 27. juna 2007. godine (presudom obuhvaćeno više tužilaca među kojima i apelant), obavezan je tuženi (izvršenik) da apelantu isplati ukupan iznos od 2.730,67 KM na ime naknada za prekovremeni rad, programe, topli obrok i regres za korištenje godišnjeg odmora, sa zakonskim zateznim kamatama (u izreci presude precizno navedeno koji iznos za koji period).

7. Odlučujući o apelantovom prijedlogu za izvršenje na osnovu navedene pravosnažne presude, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 041-0-I-07-001397 od 25. septembra 2007. godine kojim je dopustio predloženo izvršenje.

8. Izvršenik je na ovo rješenje uložio prigovor koji je Općinski sud Rješenjem broj 041-0-

I-07-001 397 od 5. novembra 2007. godine usvojio, obustavio izvršenje u dijelu koji se odnosi na potraživanje u odnosu na račun Zeničko-dobojskog kantona u IK Banci d.d. Zenica i ukinuo provedene radnje. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je prigovor osnovan jer je u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik označena Mješovita srednja škola «Hazim Šabanović» Visoko, a da je naveden transakcijski račun Zeničko-dobojskog kantona u IK Banci d.d. Zenica, koji nije označen kao izvršenik. Dalje, navedeno je da se, u skladu sa članom 47. stav 1. tačka 6. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), prigovor na izvršenje može podnijeti iz razloga koji sprječavaju izvršenje, a naročito ako tražilac nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika, a odredbom člana 30. tačka 2. ZIP-a propisano je da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica, ako se dokaže da je to treće lice preuzelo dug. Općinski sud je zaključio da apelant nema osnova tražiti izvršenje na sredstvima Zeničko-dobojskog kantona, jer je izvršenik javna ustanova – pravno lice, što znači da samostalno odgovara za svoje obaveze, bez obzira na to što je budžetski korisnik koji je dužan da od Ministarstva finansija Zeničko-dobojskog kantona traži da se ta sredstva planiraju u budžetu ili kroz rebalans budžeta, kao što to radi i za plaće.

9. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 004-0-Gž-08-

000 144 od 28. novembra 2008. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Obrazlažući svoju odluku, Kantonalni sud je naveo da su odredbama člana 47. ZIP-a propisani razlozi za prigovor, a jedan od razloga je ako tražilac izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da apelant nije ovlašten da traži izvršenje na osnovu izvršne isprave, zapljenom novčanih sredstava sa transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona.

Dalje je navedeno da je kao izvršenik označena Mješovita srednja škola «Hazim Šabanović» Visoko, koja samostalno odgovara za svoje obaveze, a Zeničko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvršnoj ispravi. S tim u vezi, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je usvojio izvršenikov prigovor. U odnosu na žalbene navode da je prvostepeni sud trebao pozvati apelanta da uredi prijedlog za izvršenje, Kantonalni sud je istakao da ti navodi nisu osnovani jer je prijedlog za izvršenje formalnopravno potpun, a da li će prijedlogu za izvršenje biti udovoljeno ili ne, to je nešto drugo o čemu se odlučuje u nastavku izvršnog postupka. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant nalazi u tome što je on, na osnovu pravosnažne presude kojom je obavezan tuženi, odnosno njegov poslodavac na izmirenje novčanog iznosa, pokrenuo izvršni postupak u kojem je kao izvršenika označio svog poslodavca, koji nema svoj žiroračun, a da Zeničko-dobojski kanton u konkretnom slučaju ima ulogu banke koja ima obavezu da po nalogu suda izvrši izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima. Apelant ističe da je, u smislu odredaba Zakona o trezoru FBiH, formiran Jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT) i kojim je propisano da se svi računi budžetskih korisnika zatvaraju, te da će njihova salda biti prebačena na JRT. Apelant navodi da je izvršenik budžetski korisnik koji nema svoj posebni žiroračun, a koji je ukinut Odlukom o ukidanju transakcijskih računa i podračuna budžetskih korisnika. Apelant, dalje, ističe da je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a propisano da će se izvršenje na teret sredstava budžeta FBiH i kantona provoditi u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta, čime je narušen princip proporcionalnosti u odnosu na osnovna prava i slobode jer je izvršeniku stavljeno na volju da se «smiluje» i prijavi svoje dugovanje prema radnicima kojima je u obavezi isplatiti novac zbog nepoštivanja kolektivnog ugovora.

11. Apelant je dostavio dopunu apelacije, odnosno izvod iz odluke Evropskog suda u predmetu Zhovner protiv Ukrajine, App 56848/00 od 29. septembra 2004. godine, te naveo da je spomenutom odlukom zaključeno da se države ne mogu pravdati nedostatkom novca u budžetu, već da su dužne osigurati ta sredstva iz bilo kojeg izvora kojim raspolažu da bi presuda bila izvršena bez odlaganja.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je naveo da je u vrijeme kada je odlučivao o apelantovom prigovoru u svemu postupao prema ZIP-u tako da smatra da nije povrijedio apelantova prava koja on navodi u apelaciji. Međutim, u kasnijem periodu izmijenjen je stav viših sudova u pogledu realiziranja potraživanja tražilaca izvršenja, što proizlazi iz Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine, koja je za predmet imala istovjetan sporni odnos kao u navedenom predmetu. Općinski sud je naveo da je Ustavni sud i nakon navedene odluke donosio odluke kojima je usvajao apelacije tražilaca izvršenja i ukidao rješenja Kantonalnog suda.

13. Kantonalni sud je istakao da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava koja navodi u apelaciji, te da je donoseći osporenu odluku slijedio praksu Vrhovnog suda o ovom pitanju. Kantonalni sud je predložio da Ustavni sud odbaci ili odbije predmetnu apelaciju.

14. Kantonalno pravobranilaštvo je navelo da je apelacija neosnovana jer je u prijedlogu za izvršenje naznačen drugi pravni subjekt tako da su redovni sudovi izveli pravilan zaključak. Izvršenik nema vlastita finansijska sredstva niti ima vlastiti izvor pribavljanja novčanih sredstava, nego raspolaže samo onim sredstvima koja mu se na osnovu usvojenog finansijskog plana za izvršenje budžeta za svaku budžetsku godinu osiguravaju u budžetu kantona, tako da izdatke može vršiti ako su u skladu sa usvojenim finansijskim planom za tu budžetsku godinu.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o radu («Službene novine Federacije BiH» br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi: Član 3.

Poslodavac u smislu ovog zakona je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obaveze prema zaposleniku u skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

16. Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi: Član 2.

Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

a) Trezor - je osnovna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva finansija i ministarstava finansija kantona, u kojima se u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima obavljaju poslovi koji se odnose na planiranje izvršenja i izvršenje budžeta Federacije, kao i budžeta kantona; vođenje računovodstva i računovodstvenih politika; upravljanja novcem i vođenje jedinstvenog računa trezora; otplate duga, izdavanja garancija, nova zaduživanja, upravljanje neangažovanim sredstvima i imovinom. [...]

g) Jedinstveni račun trezora (u daljem tekstu: JRT) - se sastoji od depozitnog računa otvorenog u komercijalnoj banci, računa za investiranje i zaštitu sredstava, jednog ili više transakcijskih računa, i po potrebi, transakcijskih računa za gotovinu. Svi ovi računi se moraju držati u ime ministarstava finansija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima finansija. Federalno ministarstvo će pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavlja sistem JRT-a. Kada sistem JRT-a postane efektivan, svi pojedinačni računi budžetskih korisnika će biti zatvoreni i njihova salda će biti prebačena na JRT. [...]

i) Budžetski korisnici - su nadležna ministarstva i ostala tijela uprave koji se finansiraju iz budžeta. Nadležno ministarstvo koje u svom budžetskom razdjelu sadrži potrošačke jedinice, koje su u budžetu označene kao budžetske glave, budžetski je za njih nadležno. [...]

o) Transakcijski računi - su bankovni računi otvoreni u poslovnim bankama od strane trezora, a koji se drže u ime ministarstava finansija i preko kojih se vrše svakodnevne transakcije vezane za troškove budžetskih korisnika. [...]

Član 8.

Trezori vrše centralizovanu isplatu plaća za nadležna ministarstva i budžetske korisnike, na način da:

a) uspostave i održavaju centralizirani sistem obračuna plaća,

b) procjenjuju potrebna sredstva bazirana na utvrđenom nivou plaća i ostalim neophodnim informacijama koje obezbijede budžetski korisnici, kao i iznosima obaveza po osnovu poreza i doprinosa i

c) izvršavaju isplatu plaća i obaveza po osnovu poreza i doprinosa.

Nadležna ministarstva i budžetski korisnici su dužni da trezoru, u odgovarajućem platnom ciklusu, podnesu dokaz o zasnivanju i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih za koje plaće osiguravaju u budžetu.

Dodatne procedure bit će propisane od strane ministarstva finansija.

Član 24. [...] JRT se nalazi pod isključivim pravom ministarstava finansija. Nijedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim računima, ukoliko drugačije nije utvrđeno u općim ili pojedinačnim instrukcijama koje daju ministarstva finansija. [...]

Član 26.

Ministarstva finansija otvaraju transakcijske račune u poslovnim bankama. Transakcijski račun se koristi za plaćanje svih izdataka. Stanje na ovim transakcijskim računima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT. [...]

17. Zakon o ustanovama («Službeni list RBiH» br. 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 39.

Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta [...].

Član 41.

Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže.

Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugačije određeno.

Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je da:

- pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna.

18. Zakon o srednjoj školi («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi: Član 1. […] Srednja škola ima svojstvo pravnog lica.

Član 10. Srednju školu kao javnu ustanovu u državnoj svojini osniva Skupština Kantona uz prethodno pribavljeno mišljenje općinskog vijeća. […] Prava i obaveze osnivača i srednje škole utvrđuju se ugovorom, u skladu sa aktom o osnivanju.

Ako je osnivač srednje škole Skupština Kantona, obaveze iz prethodnog stava ovog člana u ime Skupštine vrši Vlada Kantona.

Član 11. […]

Osnivač srednje škole obezbjeđuje sredstva potrebna za osnivanje i rad srednje škole u skladu sa Pedagoškim standardima i Normativima.

19. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 30. Prijelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku. Član 138. st. od 3. do 5.

Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta. (4) Izvršenje na teret sredstava budžeta grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršavanju budžeta. (5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000 144 od 28. novembra 2008. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 5. decembra 2008. godine, a apelacija je podnesena 16. decembra 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i

4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

24. Apelant osporava rješenja Kantonalnog i Općinskog suda tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje: […]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

27. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, predmetni slučajevi isplate zarađenih a neisplaćenih plaća su građanskopravne naravi, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi Evropski sud za ljudska prava, Darnell v. VB, presuda od 26. oktobra 1993. godine, serija A, broj 272). Postupak se odnosi na izvršenje pravosnažne presude u izvršnom postupku, dakle, na nastavak predmeta koji je građanskopravne naravi. Na osnovu navedenog, član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv je u konkretnom slučaju. Ustavni sud će ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba)u kojoj je razmatrao identična pravna pitanja koja su relevantna i u ovom predmetu. Naime, u predmetu iz citirane odluke radilo se o parničnom postupku koji je pokrenuo Zeničko-dobojski kanton protiv radnika Opće gimnazije Zavidovići, kojima su u izvršnom postupku sa njegovog transakcijskog računa a na osnovu pravosnažnih sudskih odluka isplaćena sredstva na ime naknade plaće, toplog obroka i regresa, kako bi se utvrdilo da je predmetno izvršenje nedopušteno, te da se tražioci izvršenja obavežu tužiocu vratiti na ovaj način isplaćena sredstva sa zakonskom zateznom kamatom.

29. Općinski sud, odnosno Kantonalni sud je odbio ovaj zahtjev Zeničko-dobojskog kantona. Međutim, Vrhovni sud je reviziju djelimično uvažio, presudu Kantonalnog suda preinačio tako što je utvrdio da je nedopušteno izvršenje radi namirenja novčanih tražbina na novčanim sredstvima na transakcijskom računu Zeničko-dobojskog kantona. Ovakav stav Vrhovni sud je obrazložio tako što je naveo da Zeničko-dobojski kanton nije bio pasivno legitimiran u parničnom postupku u kojem je Opća gimnazija Zavidovići obavezana na isplatu utvrđenih iznosa apelantima. S obzirom na to da tražioci izvršenja nisu bili u radnom odnosu sa Zeničko-dobojskim kantonom, nego sa Općom gimnazijom Zavidovići, koja je javna ustanova, odnosno pravno lice koje samostalno odgovara za svoje obaveze, nije mogla postojati obaveza izvršenja sa računa Zeničko-dobojskog kantona. Vrhovni sud je naveo da na ovakav zaključak ne utječe činjenica da Zeničko-dobojski kanton finansira javne ustanove, te se pozvao na stanovište koje je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine.

30. Dalje, Ustavni sud ukazuje na to da je u citiranoj odluci konstatirao da je neosnovano pozivanje Vrhovnog suda na Odluku Ustavnog suda broj AP 384/03, jer je u toj odluci definiran princip i usvojeno stanovište prema kojem javna ustanova, kao pravno lice, samostalno odgovara za svoje obaveze, te da na takav zaključak ne utječe činjenica da kanton finansira javne ustanove, ali da se kanton, bez obzira na to što ne može biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu između radnika i ustanove, ne može oglušiti o ishod spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u pravosnažnoj presudi. Dalje, Ustavni sud je konstatirao da je Odlukom o preuzimanju Zeničko-dobojskog kantona prava i obaveza osnivača nad srednjim školama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine Zeničko-dobojski kanton preuzeo sva prava i obaveze srednjih škola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke. S tim u vezi, Ustavni sud je uočio da je, u skladu sa odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj školi, u pogledu načina finansiranja i odgovornosti osnivača za obaveze ustanove koju su osnovali, pravilan stav sudova koji je osporio Vrhovni sud ukinutom presudom, tj. da čak i u slučaju da su sredstva na JRT sredstva trećeg lica, tj. Zeničko-dobojskog kantona, a ne tužene, odnosno izvršenika, prema članu 30. stav 2. ZIP-a, Zeničko-dobojski kanton kao osnivač bio bi odgovoran za izvršenje obaveze tužene Opće gimnazije Zavidovići, odnosno izvršenika.

31. U predmetnoj odluci Ustavni sud je zaključio da je arbitrarno obrazloženje presude Vrhovnog suda prema kojem Zeničko-dobojski kanton u vođenim postupcima nije bio pasivno legitimiran, te da je zbog toga izvršenje na njegovom transakcijskom računu nezakonito, jer je time učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana

6. Evropske konvencije.

32. Također, Ustavni sud podsjeća na to da je identično pravno pitanje, odnosno situaciju kada je usvajanjem prigovora Zeničko-dobojskog kantona u izvršnom postupku, zato što u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik nije naveden Zeničko-dobojski kanton nego pravno lice koje kod njega ima otvoren transakcijski račun, onemogućeno izvršenje sudske odluke, već razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1603/08 od 13. oktobra 2010. godine (do objave dostupna i na www.ustavnisud.ba). U predmetnoj odluci Ustavni sud je zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje jer je učinjeno iluzornim izvršenje pravosnažne presude, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije.

33. Imajući u vidu navedeno, odnosno zaključke i obrazloženja iz prethodno navedenih odluka, koji su u cijelosti primjenjivi i na predmetni slučaj, Ustavni sud navode apelanata ocjenjuje kao osnovane, zbog čega zaključuje da je i u konkretnom slučaju učinjeno iluzornim izvršenje pravosnažne presude, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

34. S obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada su redovni sudovi usvojili prigovore u izvršnom postupku, zato što u prijedlogu za izvršenje nije naveden Zeničko-dobojski kanton nego pravno lice koje kod njega ima otvoren transakcijski račun, te je učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije.

36. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, Ustavni sud neće posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović