Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2236/11 (A. P.)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 204
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2236/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, u predmetu broj AP 2236/11, rješavajući apelaciju Amira Pilava, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Pilava podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-98/10 od 21.
februara 2011. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine Gž-89/08 od 8. aprila 2009. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj P- 226/07 od 12. septembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Amir Pilav (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 30. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-98/10 od 21. februara 2011. godine, presude Suda BiH Gž-89/08 od 8. aprila 2009. godine i presude Suda BiH broj P-226/07 od 12. septembra 2008. godine.
2. Presudom prvostepenog vijeća Suda BiH broj P-226/07 od 12. septembra 2008. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tužene Bosne i Hercegovine – Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena), odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud obaveže tuženu da mu isplati neisplaćene plate u periodu od 16. januara 1995. do 30. juna 1995. godine, u iznosu od 230,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 15. jula 1995. godine do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka. Također, apelant je obavezan da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 480,00 KM, u roku od 15 dana.
3. Presudom drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-89/08 od 8. aprila 2009. godine žalba apelanta protiv presude prvostepenog vijeća Suda BiH broj P-226/07 od 12. septembra 2008. godine je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Rješenjem Suda BiH u revizijskom vijeću broj Rev-98/10 od 21. februara 2011. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-89/08 od 8. aprila 2009. godine. U obrazloženju svog rješenja Sud BiH se pozvao na odredbu člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik BiH» br. 36/04 i 84/07, u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U svom obrazloženju Sud BiH je naveo da, u konkretnom slučaju, apelant revizijom pobija pravosnažnu presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da mu tužena na ime neisplaćenih plata isplati iznos od 230,00 KM za period od 16. januara 1995. do 30. juna 1995. godine, što znači da pobijani dio pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a radi se o jednom zahtjevu i jednom pravnom osnovu potraživanja, gdje je vrijednost spora označena na navedeni iznos od 230,00 KM, pa shodno tome nisu ispunjene nužne pretpostavke za dopuštenost navedenog pravnog lijeka. Na kraju, Sud BiH je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 204. stav 3. ZPP-a.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je predložio da Ustavni sud naloži tuženoj da zbog nedonošenja rješenja po zahtjevu apelanta od 30. decembra 1995. godine u razumnom roku u trajanju dužem od 15 godina isplati apelantu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.250,00 KM u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke Ustavnog suda, to jest po 150,00 KM za svaku godinu nerješavanja predmetnog zahtjeva. Također, apelant je predložio da Ustavni sud naloži tuženoj da zbog prekoračenja razumnog roka za rješavanje po tužbi apelanta od 12. februara 2007. godine, u trajanju od preko pet godina isplati apelantu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke Ustavnog suda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-89/08 od 8. aprila 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Suda BiH u revizijskom vijeću broj Rev-98/10 od 21. februara 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda drugostepenog vijeća Suda BiH.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-89/08 od 8. aprila 2009. godine, budući da je rješenje Suda BiH u revizijskom vijeću broj Rev-98/10 od 21. februara 2011. godine, doneseno 21. februara 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu drugostepenog vijeća Suda BiH morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. maja 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu drugostepenog vijeća Suda BiH.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanta, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, zbog proteka roka za podnošenje apelacije, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović