Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-140/09 (V. S.)
Odluka donesena 29. 06. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pasivna legitimacija
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 11
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o radu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
AP-140/09
Apelacija
Odluka o meritumu
29. 06. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 140/09, rješavajući apelaciju Velinke Skopljak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Velinke Skopljak.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-07- 002 423 od 29. oktobra 2008. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Velinka Skopljak (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Fuad Karamehić, advokat iz Visokog, podnijela je 17. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-07-002 423 od 29. oktobra 2008. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te Mješovite srednje škole ''Hazim Šabanović'' Visoko (u daljnjem tekstu: MSŠ ''Hazim Šabanović'' Visoko) zatraženo je 4. maja 2009. godine da dostave odgovore na predmetnu apelaciju.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelanticinom advokatu 5. juna 2009. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Presudom Općinskog suda broj P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine obavezan je Zeničko-dobojski kanton (u daljnjem tekstu: Zeničko-dobojski kanton) kao tuženi (izvršenik) da, zajedno sa MSŠ ''Hazim Šabanović'' Visoko (izvršenik), solidarno apelantici i ostalim tužiteljima isplate novčane iznose precizirane izrekom prvostepene presude na ime naknade plaće, naknade za topli obrok, naknade za prijevoz, naknade za regres za godišnji odmor, naknade za prekovremeni rad i naknade za programe sa zakonskim zateznim kamatama.
6. Odlučujući o žalbi tužitelja i Zeničko-dobojskog kantona, Kantonalni sud je Presudom broj 004-0-Gž-07-001 076 od 27. juna 2007. godine prvostepenu presudu preinačio u dijelu kojim je odlučeno o obavezi naknade troškova postupka apelantici i ostalim tužiteljima, te u dijelu u kojem je Zeničko-dobojski kanton obavezan na solidarnu isplatu, i to tako da su odbijeni tužbeni zahtjevi apelantice i ostalih tužitelja, te su ujedno obavezani da solidarno Zeničko-dobojskom kantonu naknade troškove postupka u iznosu od 2.180,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
7. Odlučujući o apelanticinom prijedlogu za izvršenje na osnovu navedene presude, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 041-0-I-07-001 437 od 25. septembra 2007. godine kojim je dopustio predloženo izvršenje.
8. MSŠ ''Hazim Šabanović'' Visoko kao izvršenik je izjavila prigovor na Rješenje o izvršenju broj 041-0-I-07-001 437 od 25. septembra 2007. godine, koji je usvojen Rješenjem Općinskog suda broj 041-0-I-07-001 437 od 12. novembra 2007. godine, te je obustavljeno izvršenje u dijelu koji se odnosi na potraživanje po računu Zeničko-dobojskog kantona kod IK banke d.d. Zenica i ukinute su provedene radnje. Ujedno je odbijen apelanticin zahtjev za naknadu troškova podnošenja odgovora na prigovor. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je prigovor osnovan, jer je u prijedlogu za izvršenje, kao izvršenik, označena MSŠ ''Hazim Šabanović'' Visoko, a da je naveden transakcijski račun Zeničko-dobojskog kantona kod IK banke d.d. Zenica, koji nije označen kao izvršenik. Dalje, da se, u skladu s odredbom člana 47. stav 1. tačka 6. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), prigovor na izvršenje može podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito ako tražitelj nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika, te da je odredbom člana 30. tačka 2. ZIP-a propisano da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica ako se dokaže da je to treće lice preuzelo dug iz izvršne isprave, ili je taj dug po zakonu dužno izmiriti. Općinski sud je zaključio da apelantica nema osnova tražiti izvršenje na sredstvima Zeničko-dobojskog kantona, jer je izvršenik javna ustanova-pravno lice, što znači da samostalno odgovara za svoje obaveze, bez obzira što je budžetski korisnik, koji je dužan od Ministarstva finansija Zeničko-dobojskog kantona tražiti da se ta sredstva planiraju u budžetu, ili kroz eventualni rebalans budžeta, kao što to radi i za plaće.
9. Odlučujući o apelanticinoj žalbi, Kantonalni sud je Rješenjem broj 004-0-Gž-07-002 423 od 29. oktobra 2008. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno Rješenje broj 041-0-I-07-001 437 od 12. novembra 2007. godine. Obrazlažući svoju odluku, Kantonalni sud je naveo da su odredbama člana 47. tač. 1-10. ZIP-a propisani razlozi za prigovor, među kojim je i razlog ako tražitelj izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da apelantica nije ovlaštena tražiti izvršenje na osnovu izvršne isprave, zapljenom novčanih sredstava s transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona. Dalje, da je kao izvršenik označena MSŠ ''Hazim Šabanović'' Visoko koja potpuno samostalno odgovara za svoje obaveze, dok Zeničko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvršnoj ispravi. S tim u vezi, Kantonalni sud je i zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je usvojio prigovor izvršenika.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na rad. Povredu ovih prava apelantica vidi u tome što je, na osnovu presude kojom je obavezan tuženi, odnosno poslodavac, na izmirenje novčanog iznosa, pokrenula izvršni postupak u kojem je kao izvršenika označila svog poslodavca, koji nema svoj žiroračun, a da Zeničko-dobojski kanton u konkretnom slučaju ima ulogu banke, koja ima obavezu da po nalogu suda obavi izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Apelantica, također, ističe da je, u smislu odredaba Zakona o trezoru FBiH, formiran jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT), kojim je propisano da se svi računi budžetskih korisnika zatvaraju, te da će njihova salda biti prebačena na JRT. Apelantica navodi da je izvršenik budžetski korisnik Zeničko-dobojskog kantona koji nema svoj posebni žiroračun, jer je ukinut Odlukom o ukidanju transakcijskih računa i podračuna budžetskih korisnika. Istovremeno, ističe da je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a propisano da će se izvršenje na teret sredstava budžeta FBiH i Kantona provoditi u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta, čime je narušen princip proporcionalnosti u odnosu na osnovna prava i slobode, jer je izvršeniku omogućeno da sasvim slobodnom voljom odluči i prijavi svoje dugovanje prema zaposlenicima, kojima je obavezan isplatiti novac zbog nepoštivanja kolektivnog ugovora.
b) Odgovor na apelaciju
11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se, na osnovu propisa o izvršenju budžeta, raspodjela budžetskih sredstava s jedinstvenog računa između korisnika vrši na bazi kriterija, a korisnici budžeta prave finansijske planove svojih potreba, koji se nakon odobrenja od nadležnih tijela uklapaju u budžet, tako da dobivena i označena sredstva, u koja mogu biti uračunata i ova sredstva izvršenika kao korisnika budžeta, tražitelj izvršenja može tražiti, ali ne direktno sa sredstava transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona. Općinski sud je, prema navedenom, predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
12. Kantonalni sud je istakao da apelantica nije ovlaštena tražiti izvršenje na novčanim sredstvima sa transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona kada izvršenik nema transakcijski račun kod banke, u smislu odredbe člana 166. st. 1. i 2. ZIP-a. Kantonalni sud je naveo da taj stav proizlazi iz sudske prakse, odnosno da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio Presudu broj 070-0-Rev-06-000 996 od 15. marta 2007. godine, kojom je djelomično uvažio reviziju i preinačio presude redovnih sudova kojim je odlučeno u sporu radi utvrđivanja nedopuštenosti izvršenja i vraćanja isplaćenih sredstava. Kantonalni sud je istakao da je njegova odluka u potpunosti zasnovana na zakonu, te da apelaciju treba odbiti.
13. MSŠ ''Hazim Šabanović'' Visoko je u svom odgovoru na apelaciju istakla da sve apelanticine navode treba ocijeniti potpuno neosnovanim.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o radu («Službene novine Federacije BiH» br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
Poslodavac je, u smislu ovog zakona, fizička ili pravna osoba koja zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obaveze prema zaposleniku, u skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
15. Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
a) Trezor je osnovna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva finansija i ministarstava finansija kantona, u kojima se u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima obavljaju poslovi koji se odnose na planiranje izvršenja i izvršenje budžeta Federacije, kao i budžeta kantona; vođenje računovodstva i računovodstvenih politika; upravljanja novcem i vođenje jedinstvenog računa trezora; otplate duga, izdavanja garancija, nova zaduživanja, upravljanje neangažiranim sredstvima i imovinom.
[...]
i) Budžetski korisnici su nadležna ministarstva i ostala tijela uprave koji se finansiraju iz budžeta. Nadležno ministarstvo koje u svom budžetskom planu sadrži potrošačke jedinice, koje su u budžetu označene kao budžetske glave, budžetski je za njih nadležno. [...]
g) Jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT) sastoji se od depozitnog računa otvorenog u komercijalnoj banci, računa za investiranje i zaštitu sredstava, jednog ili više transakcijskih računa, i po potrebi, transakcijskih računa za gotovinu. Svi ovi računi se moraju držati u ime ministarstava finansija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima finansija. Federalno ministarstvo će pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavlja sistem JRT-a. Kada sistem JRT-a postane efektivan, svi pojedinačni računi budžetskih korisnika će biti zatvoreni i njihova salda će biti prebačena na JRT.
[...]
o) Transakcijski računi su bankovni računi koje je trezor otvorio u poslovnim bankama, a koji se drže u ime ministarstava finansija i preko kojih se vrše svakodnevne transakcije vezane za troškove budžetskih korisnika.
[...] Član 8.
Trezori vrše centraliziranu isplatu plaća za nadležna ministarstva i budžetske korisnike, na način da:
a) uspostave i održavaju centralizirani sistem obračuna plaća,
b) procjenjuju potrebna sredstva bazirana na utvrđenom nivou plaća i ostalim neophodnim informacijama koje osiguraju budžetski korisnici, kao i iznosima obaveza na osnovu poreza i doprinosa i
c) izvršavaju isplatu plaća i obaveza na osnovu poreza i doprinosa.
Nadležna ministarstva i budžetski korisnici su dužni da trezoru, u odgovarajućem platnom ciklusu, podnesu dokaz o zasnivanju i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih za koje plaće osiguravaju u budžetu.
Dodatne procedure će propisati ministarstvo finansija.
Član 24.
[...] JRT se nalazi pod isključivim pravom ministarstava finansija. Nijedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim računima, ukoliko drugačije nije utvrđeno u općim ili pojedinačnim instrukcijama koje daju ministarstva finansija.
Član 26.
Ministarstva finansija otvaraju transakcijske račune u poslovnim bankama.
Transakcijski račun se koristi za plaćanje svih izdataka. Stanje na ovim transakcijskim računima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT-a.
16. Zakon o ustanovama («Službeni list RBiH» br. 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 39.
Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta...
Član 41.
Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže.
Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drukčije određeno.
Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je da:
- pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna.
17. Zakon o srednjoj školi («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
[…] Srednja škola ima svojstvo pravne osobe.
Član 10.
Srednju školu kao javnu ustanovu u državnom vlasništvu osniva Skupština Kantona uz prethodno pribavljeno mišljenje općinskog vijeća.
[…] Prava i obaveze osnivača i srednje škole utvrđuju se ugovorom, u skladu sa aktom o osnivanju.
Ako je osnivač srednje škole Skupština Kantona, obaveze iz prethodnog stava ovog člana u ime Skupštine vrši Vlada Kantona.
Član 11.
[…] Osnivač srednje škole osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad srednje škole u skladu sa Pedagoškim standardima i Normativima.
18. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 30.
Prijelaz potraživanja ili obaveze […] (2) Izvršenje se određuje i protiv treće osobe koja u izvršnoj ispravi nije označena kao izvršenik ako tražitelj izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezna izmiriti. Ako se obaveza treće osobe na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Član 138.
Ograničenje izvršenja […] (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(4) Izvršenje na teret sredstava budžeta grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-002 423 od 29. oktobra 2008. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Dalje, osporenu presudu apelantica je primila 18. novembra 2008. godine, a apelacija je podnesena 17. januara 2009. godine, pa proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelantica osporava navedeno rješenje Kantonalnog suda, smatrajući da je tim rješenjem povrijeđeno njeno pravo, i to: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na rad.
a) Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
25. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, predmetni slučajevi isplate zarađenih, a neisplaćenih plaća su građanskopravne prirode, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Darnell v. V.B, presuda od 26. oktobra 1993. godine, serija A broj 272). Postupak se odnosi na izvršenje pravosnažne presude u izvršnom postupku, dakle, na nastavak predmeta koji je građanskopravne prirode. Na osnovu navedenog, član 6. stav 1. Evropske konvencije je primjenjiv u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. U konkretnom slučaju apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer je onemogućena da ostvari izvršenje pravosnažne sudske odluke zbog stava redovnih sudova da apelantica nije ovlaštena tražiti izvršenje na osnovu izvršne isprave, zapljenom novčanih sredstava sa transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona u situaciji kada je kao izvršenik označena javna ustanova koja kod njega ima otvoren transakcijski račun, a Zeničko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvršnoj ispravi.
Ustavni sud, prije svega, ukazuje na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) u kojoj je razmatrao identična pravna pitanja koja su relevantna i u ovom predmetu. Naime, u predmetu iz citirane odluke radilo se o parničnom postupku koji je pokrenuo Zeničko-dobojski kanton protiv radnika Opće gimnazije Zavidovići, kojima su u izvršnom postupku sa njegovog transakcijskog računa, a na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, isplaćena sredstva na ime naknade plaće, toplog obroka i regresa, kako bi se utvrdilo da je predmetno izvršenje nedopušteno, te da se tražioci izvršenja obavežu da tužiocu vrate na ovaj način isplaćena sredstva sa zakonskom zateznom kamatom.
27. Općinski, odnosno Kantonalni sud ovaj zahtjev Zeničko-dobojskog kantona je odbio. Međutim, Vrhovni sud je reviziju djelimično uvažio, presudu Kantonalnog suda preinačio tako što je utvrdio da je nedopušteno izvršenje radi namirenja novčanih tražbina na novčanim sredstvima na transakcijskom računu Zeničko-dobojskog kantona. Ovakav stav Vrhovni sud je obrazložio tako što je naveo da Zeničko-dobojski kanton nije bio pasivno legitimiran u parničnom postupku u kojem je Opća gimnazija Zavidovići obavezana na isplatu utvrđenih iznosa apelantima. S obzirom na to da tražioci izvršenja nisu bili u radnom odnosu sa Zeničko-dobojskim kantonom, nego sa Općom gimnazijom Zavidovići, koja je javna ustanova, odnosno pravno lice, koja, prije svega, samostalno odgovara za svoje obaveze, nije mogla postojati obaveza izvršenja sa računa Zeničko-dobojskog kantona. Vrhovni sud je naveo da na ovakav zaključak ne utječe činjenica da Zeničko-dobojski kanton finansira javne ustanove, te se pozvao na stanovište koje je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine.
28. Dalje, Ustavni sud ukazuje na to da je u citiranoj Odluci broj AP 1472/07 konstatirao da je neosnovano pozivanje Vrhovnog suda na Odluku Ustavnog suda broj AP 384/03, jer je u toj odluci definiran princip i usvojeno stanovište prema kojem javna ustanova, kao pravno lice, samostalno odgovara za svoje obaveze, te da na takav zaključak ne utječe činjenica da kanton finansira javne ustanove, ali da se kanton, bez obzira na to što ne može biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu između radnika i ustanove, ne može jednostavno oglušiti o ishod spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u pravosnažnoj presudi. Dalje, Ustavni sud je konstatirao da je Odlukom o preuzimanju Zeničko-dobojskog kantona prava i obaveza osnivača nad srednjim školama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine Zeničko-dobojski kanton preuzeo sva prava i obaveze srednjih škola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke. S tim u vezi, Ustavni sud je uočio da je, u skladu sa odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj školi, u pogledu načina finansiranja i odgovornosti osnivača za obaveze ustanove koju su osnovali pravilan stav sudova koji je osporio Vrhovni sud ukinutom presudom, tj. da čak i u slučaju da su sredstva na JRT sredstva trećeg lica, tj. Zeničko-dobojskog kantona, a ne tužene, odnosno izvršenika, prema članu 30. stav 2. ZIP-a, Zeničko-dobojski kanton kao osnivač bio bi odgovoran za izvršenje obaveze tužene Opće gimnazije Zavidovići, odnosno izvršenika.
29. U predmetnoj odluci Ustavni sud je zaključio da je arbitrarno obrazloženje presude Vrhovnog suda, prema kojem Zeničko-dobojski kanton u vođenim postupcima nije bio pasivno legitimiran, te da je zbog toga izvršenje na njegovom transakcijskom računu nezakonito, jer je time učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana
6. Evropske konvencije.
Također, Ustavni sud podsjeća da je identično pravno pitanje, odnosno situaciju kada je usvajanjem prigovora Zeničko-dobojskog kantona u izvršnom postupku, zato što u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik nije naveden Zeničko-dobojski kanton, nego pravno lice koje kod njega ima otvoren transakcijski račun, onemogućeno izvršenje sudske odluke, već razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1603/08 od 13. oktobra 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke, u pogledu apelanticinih navoda, Ustavni sud poziva na cjelokupno obrazloženje i razloge navedene u toj odluci.
30. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci naveo da je Zeničko-dobojski kanton Odlukom o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad srednjim školama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine preuzeo sva prava i obaveze srednjih škola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke. S tim u vezi, Ustavni sud je uočio da, u skladu sa odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj školi, u pogledu načina finansiranja i odgovornosti osnivača za obaveze ustanove koju su osnovali čak i u slučaju da su sredstva na JRT sredstva trećeg lica, tj. konkretno Zeničko-dobojskog kantona, a ne tuženih MSŠ «Hazim Šabanović» Visoko, MSŠ «Nordbat-2» Vareš, MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Olovo i MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Visoko, odnosno izvršenika, prema članu 30. stav 2. ZIP-a, Zeničko-dobojski kanton kao osnivač bi bio odgovoran za izvršenje obaveza tuženih, odnosno izvršenika, te je zaključio da se kanton, bez obzira na to što ne može biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu između radnika i ustanove, ne može jednostavno oglušiti i zanemariti neophodnost njegove intervencije da bi se zaštitila prava utvrđena u pravosnažnoj presudi.
31. Imajući u vidu navedeno, odnosno zaključke i obrazloženja iz prethodno navedene odluke, koji su u cijelosti primjenjivi i na predmetni slučaj, Ustavni sud apelanticine navode ocjenjuje kao osnovane, zbog čega zaključuje da je i u konkretnom slučaju učinjeno iluzornim izvršenje pravosnažne presude, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Ostali navodi
32. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi s povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati i ostale apelanticine navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na rad.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada su redovni sudovi usvojili prigovor u izvršnom postupku, zato što u prijedlogu za izvršenje nije naveden Zeničko-dobojski kanton, nego pravno lice koje kod njega ima otvoren transakcijski račun, te kada je učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana
6. Evropske konvencije.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović