Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-799/11 (D. P.)

Odluka donesena 21. 07. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-799/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 799/11, rješavajući apelaciju Dalibora Palalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dalibora Palalića podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-153/10 od 22. decembra 2010. godine i broj P-352/08 od 24. septembra 2010.

godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dalibor Palalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banja Luke, podnio je 21. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-153/10 od 22. decembra 2010. godine i broj P-352/08 od 24. septembra 2010. godine.

2. Presudom Suda BiH broj P-352/08 od 24. septembra 2010. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Suda BiH broj Gž-153/10 od 22. decembra 2010. godine, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta tako što je tužena Bosna i Hercegovina, Ministarstvo bezbjednosti Sarajevo, Državna granična služba (u daljnjem tekstu: tužena) obavezana da apelantu na ime razlike u plaći i naknade bolovanja isplati iznos od 2.765,68 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 24. septembra 2010. godine pa do isplate. Stavom II izreke prvostepene presude, apelant je odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se tužena obaveže da mu na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova isplati novčani iznos od 15.000,00 KM, te na ime pretprljenog straha iznos od 15.000,00 KM, zatim na ime materijalne štete koja se odnosi na troškove liječenja iznos od 490,0 KM, na ime dospjelih mjesečnih iznosa rente za period od 24. juna 2005. godine do 24. maja 2008. godine iznos od 10.500,00 KM, te isplatu mjesečnih iznosa na ime rente od 300,00 KM počev od 24. septembra 2010. godine, kao dana presuđenja, i naknadu troškova postupka.

3. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 204. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik BiH» br. 36/04 i 84/07 ) propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3) Izuzetno, Sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

7. U konkretnom slučaju, u prvostepenoj i drugostepenoj presudi Suda BiH je navedena vrijednost spora od 40.990,00 KM, a apelant je samo djelimično uspio sa tužbenim zahtjevom, dok je vrijednost tužbenog zahtjeva s kojim apelant nije uspio, odnosno vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude veća od predviđenog limita od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu postojećih odredbi Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH dopuštena revizija protiv drugostepene presude. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-799/11 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio