Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-849/11 (S. S. i drugi)
Odluka donesena 21. 07. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 204
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-849/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine, u predmetu broj AP 849/11, rješavajući apelaciju Save Sarića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Save Sarića, Novaka Stevanovića, Srđana Savića, Radoslava Ćurića, Gorana Novčića, Fahrudina Jašarevića, Nedžada Smajića, Dražena Veselinovića, Vojislava Šinikovića, Elvira Krakonje, Nedžada Baručije, Mladena Tanaskovića, Ljubiše Zelenovića, Ćamila Bečića, Sabahudina Omerovića, Nedeljka Bjelice, Milana Škore, Veselina Tadića, Gorana Cerovine, Nadira Taletovića, Predraga Uljarević, Aleksandra Kulića, Semira Bajramović, Gorana Miloševića, Gorana Cicovića, Novice Bratića, Ljubomira Češljića, Dragiše Petričevića, Gorana Stevanović, Ilije Udovičić, Fikreta Maksumića, Dženeta Kajana, Esada Durakovića, Asima Delića, lzeta Balavca, Dragana Kosjerine, Jugoslava Tepića, Emira Kulaglića, Amira Topčića, Edine Pjano, Branislava Bobota, Đorđa Škore, Ermina Omanovića, Mirka Zelenkovića, Mirsada Drakovca, Svetozara Đokovića, Ljubice Supić, Branka Šupića, Šabana Kude, Radovana Matovića, Branka Crnogorca, Ćamila Čelje, Dragana Milanovića, Miroslava Miloševića, Edina Bardaka, Nenada Sušića, Vladislava Zurovca, Gorana Simovića, Aleksanda Grčića, Zufera Heraka, Muje Jusufovića, Zorana Jojića, Milovana Pandurevića, Nebojše Bunjevca, Svjetlane Bunjevac, Sabahudina Kadrića, Radovana Sladoje, Mire Eleza, Samira Huduti, Mire Džakule, Azre Berisalić, Saliha Omerike, Miodraga Adžića, Ilije Rabote, Emira Jamakovića, Edina Mujezinovića, Sretena Matovića, Radenka Budalića, Jovana Batinića i Ognjena Sikime podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-91/10 od 15. decembra 2010. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-45/10 od 25. augusta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Savo Sarić i drugi (ukupno 81 lice navedeno u izreci ove odluke - u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Predrag Ivanković advokat iz Trebinja, podnijeli su 21. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-91/10 od 15. decembra 2010. godine i presude Suda BiH broj Gž-45/10 od 25. augusta 2010. godine.
2. Presudom Suda Bosne i Hercegovine, broj P-22/08 od 24. februara 2010. godine, koja je potvrđena presudom drugostepenog vijeća Suda BiH broj Gž-45/10 od 25. augusta 2010. godine, u cijelosti su odbijeni tužbeni zahtjevi apelanta za isplatu dodatka na platu po osnovu noćnog rada, rada praznicima ili drugim danima za koje je zakonom određeno da se ne rade, i to za godine 2005., 2006., 2007. i 2008., te uz navedene naknade, za prvotužitelja i razliku troškova ishrane u toku rada, sve u iznosima pojedinačno navedenim u izreci pobijane presude, sa zakonskim zateznim kamatama od dospjeća pa do isplate. Apelanti su obavezani da tuženoj Bosni i Hercegovini, Ministrstvo sigurnosti-Granična policija naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.775,88 KM.
3. Rješenjem Suda BiH broj Rev-91/10 od 15. decembra 2010. godine, revizija apelanta izjavljena na presudu Suda BiH broj Gž-45/10 od 25. augusta 2010. godine, je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da revizija apelanta nije dopuštena, budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, u smislu odredbi člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 36/04 i 84/07), nego je u odnosu na svakog tužitelja pojedinačno manji od tog iznosa. Također, Sud BiH je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbi člana 204. stav 3. ZPP, te je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog Suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju Sud BiH, rješenjem broj Rev-91/10 od 15. decembra 2010. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Suda BiH, broj Gž- 45/10 od 25. augusta 2010. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Suda BiH, broj Gž-45/10 od 25. augusta 2010. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Suda BiH broj Gž-45/10 od 25. augusta 2010. godine, budući da je rješenje Suda BiH o reviziji doneseno 15. decembra 2010. godine, pa se podrazumijeva da su osporeno rješenje Suda BiH morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. februara 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada kada su apelanti primili pobijanu presuda Suda BiH broj Gž-45/10 od 25. augusta 2010. godine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović