Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1649/09 (M. G. i dr.)

Odluka donesena 15. 09. 2011.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1649/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 15. septembra 2011. godine,u predmetu broj AP 1649/09, rješavajući apelacije Mirsada Gutića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Mirsada Gutića, Ferida Mazalovića, Mehe Rakovca, Neđe Jovića, Milenka Neškovića i Zorana Sušića, Riste Bovana, Draženka Brkljače, Ljubomira Sukare, Dejana Jovanovića i Zorana Svjetlanovića, Radeta Simića, Zorana Ostojića, Nedeljka Čulića, Radenka Miljanovića, Gorana Todorovića i Ognjena Jovića, Vladimira Košarca, Miroslava Baštinca, Milovana Kovačevića, Željka Dangubića, Ranka Sinika, Miodraga Spaića, Zorana Petkoviča, Tošeta Todorovića, Slaviše Jelisića, Milana Markovića, Mileta Pavlovića, Miroslava Dukića, Gorana Vukovića, Nenada Rujevića, Igora Čiče, Miodraga Malića, Milutina Botaša, Željka Marjanovića, Aleksandra Krčmara, Danijela Vukadinovića, Žarka Marčete, Slobodana Ivanovića, Nedeljka Bosančića, Nede Simića, Mirka Malića, Miodraga Đuričića, Jelisavete Mićević, Brank Kneževića, Aleksandra Balabana, Ranka Kneževića, Siniše Jovanića, Vlade Terzića, Milovana Domazetovića, Milenka Božića, Srete Popovića, Željka Sinika, Darka Maličevića, Zorana Lazića, Dejana Mijića, Branka Studena, Stevana Sekulića, Radiše Erića, Dragiše Erića, Slaviše Koprivice, Miroslava Baljka, Branislava Kaišarevića, Đorđa Vidakovića, Mladena Pojužine i Slaviše Savića, Srboljuba Mandića, Blagomira Jokšića, Zorana Novakovića, Milana Jelisavca, Mileta Bajića, Siniše Savića, Draženka Dojčinovića, Dragana Milovanovića, Dragoslava Marina, Novice Komljenovića, Bogdana Ivanovića, Ljubiše Ilića, Slaviše Božića, Midoraga Mitrovića, Dalibora Mišanovića, Miloša Savića, Aleksandra Ristića, Dragana Vlajića, Miće Karanovića, Gojka Knežića, Anđelka Miličevića, Marija Kuzmanovića, Nebojše Savića, Nebojše Todorovića, Predraga Milojice, Ružice Miljević, Jelisavete Kockar, Braneta Vujičića, Željke Petrića, Dalibora Balabana, Želimira Jeličića, Zorana Tepića, Miroslava Stanojevića, Zorana Popovića, Velibora Novokmeta, Milana Samardžića, Dragana Sikimića, Milana Dangubića, Željke Dangubića, Veselka Gvere, Velibora Gojkovića, Stanoja Ninkovića, Nemanje Končara, Petra Stevića, Ratka Dukića, Slobodana Lukića, Gojka Galića, Dragana Trišića, Srđana Kužeta i Dalibora Košpića, Srđana Perišića, Save Reljića, Jovana Vukajlovića, Dragana Miljatovića, Dušana Milanovića, Darka Gradinca, Draška Račića, Jove Medana, Miroslava Draškovića, Zprana Pavlovića, Ranka Vučića, Olega Živaka, Dragoslava Markovića, Zorana Vukeljića, Slaviše Marića, Milada Nerića, Bojana Savičića, Saše Lazića, Gordana Narića, Mire Panića, Vlajika Vidovića, Dragana Radića, Zorana Mijića, Mladena Jevrića, Miloša Jovanovića, Mirka Šikanje, Radovana Škorića, Milenka Grabovice, Momčila Sekulića, Zdravka Tekića, Milivoja Vasića, Stanka Stankića, Densiona Stolića, Zlatomira Radanovića, Marija Gligića, Slađana Ćetojevića, Siniše Vojinovića, Željke Popovića, Milana Jaćimovića, Tihomira Trifkovića, Radoslava Kondića, Đorđa Čavića, Branka Jelače, Siniše Palačkovića, Dušana Vučića, Roberta Gašića, Miroslava Jovanovića, Stanislava Tokanovića, Radeta Dželetovića i Mladena Jokića, Božane Stupar, Diane Marković, Zorana Markovića, Jovice Milinkovića, Predraga Obradovića, Nenada Obradovića, Sretka Njenjića, Gorana Panđića, Vladimira Srdića, Željka Božića, Predraga Špirića, Željka Ljubojevića, Željka Marinkovića, Ostoje Adamovića, Ilije Kenjala, Milana Gospavića, Bojana Miloševića, Darka Jovića, Čedomira Sovića, Radomira Alempića, Mitra Ćurića, Mladena Neškovića, Gordana Ivkovića, Slavoljuba Šušljika, Milomira Malića, Milana Petrovića, Želimira Pojužine, Đoke Serdarevića, Darka Vasića, Anđelka Cvijanovića, Danijela Glišića, Marka Simeunovića, Gorana Ostojića, Slađana Đurića, Dragana Tomića, Steve Tijanića, Olivera Blagojevića, Dalibora Krajišnika, Slobodana Grujića, Dragoslava Vidovića, Zorana Lazića, Miroslava Ljubljevića, Svetislava Đurića, Radmile Šušnjević, Jove Jovanovića, Olivera Krsmanovića, Predraga Mihajlovića, Jove Jarića, Miroslava Bobića i Boška Simića, Radoslava Kremenovića, Srđana Slavnića, Velibora Milakovića, Miće Topića i Radenka Milakovića, Aleksandra Mrdića, Milana Jovanovića i Zorana Proroka, Radeta Dobraša, Slađana Mihajlovića, Radoje Stanojevića, Miloša Kukavice, Mirjane Đukanović, Biljane Romanić, Miladina Klisarića, Dragana Gvozdića, Nedeljka Sekulića, Gordane Žarić, Svetka Janjetovića, Petra Kukile, Biljane Jojić, Milana Kukolja, Cvijana Pupčevića, Vinka Jagodića, Ilije Kukića, Snežane Stupar, Slavka Grahovca, Milenka Kljutića, Jelenka Milanovića, Miodraga Kulića, Živka Elčića, Bože Danilovića, Zdravka Bašića, Velje Krsmanovića, Slobodana Tešanovića, Nade Pljevaljčić, Radislava Kokošara, Malice Maksimović, Vesne Ležaja, Mire Bojić, Gorana Ljuboje, Zorana Todorovića, Stoje Oklobdžija i Mileta Oklobdžije, Ružice Horvat, Smiljke Bilbija, Gospave Stupar, Vase Vukadinovića, Slobodana Mijatovića, Mirka Mandića, Darka Dragića, Tihomira Šebića, Slobodana Maksimovića, Ljilje Zrnić, Mirka Azarića, Dragana Brkljače, Bore Raljića, Branka Matijaševića, Dragana Vidovića, Milje Bojić, Mire Čekić, Gordane Kovačević, Milene Stanišić, Anice Vinaji, Jadranke Brajić, Željke Knežević, Milorada Stankovića, Milke Kotur, Borke Radaković, Zdravka Dragića, Darka Mandića, Gordane Klipa, Nikole Šegrta, Dragana Soldata, Jovana Kapetanovića, Suzane Mačkić, Sadete Uzelac, Brankice Drljača, Gordane Denić, Tatjane Nikić, Dobrile Praštalo, Radene Lukić, Stojanke Praća, Gospave Marjanović, Predraga Cvišića, Milorada Dragića, Gordane Maljković, Milanke Đukić, Nade Pandić, Vide Stojaković, Biljane Gligić, Mirka Marić, Gligorija Vukša, Radeta Stevanovića, Stanka Petkovića, Saše Kojičića, Nove Tejića, Gorana Matraka, Željka Lakića, Nenada Irića, Bogdana Stojanovića, Dragana Stupara, Igora Mikanovića, Mirjane Ćalasan, Predraga Balića, Gorana Stevanovića, Veljka Kneževića, Nedžada Muratovića, Milana Bodiroge, Milorada Stevića, Mirsada Huskića, Aleksandra Pejića, Milana Krndije, Gorana Ubiparipovića, Jesenka Fuke, Želimira Pajića, Slaviše Melezovića, Save Aničića, Deska Komada, Slaviše Subotića, Zorana Cvetinovića, Bojana Marića, Milana Damjanovića, Huseina Cere, Aleksandra Pejića, Vladimira Subašića, Nedeljka Radovanovića, Nedeljka Kovačića, Gorana Naerca, Miroslava Kojića, Obrada Bošnjaka, Ilije Sekulića, Zorana Čabrila, Save Despenića, Miroslava Vulete, Slobodana Slavnića, Neđe Karanovića, Željka Zorića, Dušana Perića, Branislava Tatara i Voislava Trifkovića, Slavka Kisina, Gorana Miljanovića, Milenka Posavljaka, Božidara Savičića i Mladena Todorovića, Vladimira Vavana, Miroslava Pavlovića, Jovana Ivića, Aleksandra Štrpca i Zorana Trubajića, Slobodana Radovanovića, Jovana Mirovića, Miroslava Đurašinovića i Željka Jovanovića, Dušana Vukoje, Radeta Vukovića i Ranka Milisavića, Miroslava Vujičića, Miodraga Dundžera, Danijela Mičića, Dejana Govedarice i Milana Vukovića, Željka Prnjatovića, Branka Pralice, Ljubomira Babića, Jovice Bosnić, Dragiše Vulina, Mileta Bjelića, Radovana Lužije, Željka Kecmana i Predraga Gajića, Slobodana Mijanovića, Slavka Batinića, Siniše Borčanina, Radoslava Bajčetića, Ilije Cvitanovića i Stojana Pačavre, Milenka Erića, Vladimira Vujovića, Gorana Maksimovića, Mitra Radovića i Branka Đukića, Dušana Brdara, Dragana Mandića i Milana Popovića, Zorana Kurdulije, Vladimira Bajčetića, Đure Vukovića, Srećka Prnjata, Dalibora Tošića i Pavla Davidovića, Slobodana Puzigaće, Predraga Đukića, Jugoslava Uzelca, Milenka Blanuše i Miodraga Boguna, Nenada Vujnovića i Borislava Biberdžića, Mladena Milakovića, Slaviše Blaženovića, Dalibora Milakovića, Vladana Đurđevića, Željka Vrhovca i Momira Jagodića, Siniše Arbinje, Nebojiše Bošnjaka, Riste Bojata, Mladena Kubure i Slaviše Jankovića podnesene protiv presuda i rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. Gž-88/08 od 16. marta 2009. godine, Gž-3/09 od 31.

marta 2009. godine, Gž-94/08 od 23. septembra 2009. godine, Gž- 126/10 od 18. novembra 2010. godine, Gž-125/10 od 7. decembra 2010. godine, Gž-128/10 od 7. decembra 2010. godine, Rev-62/10 od 1. februara 2011. godine, Rev-68/10 od 1. februara 2011. godine, Rev- 71/10 od 18. februara 2011. godine, Rev-83/10 od 23. februara 2011.

godine, Rev-46/10 od 31. januara 2011. godine, Gž-5/11 od 27.

januara 2011. godine, Rev-100/10 od 15. februara 2011. godine, Rev- 75/10 od 9. februara 2011. godine, Rev-99/10 od 3. marta 2011.

godine, Gž-20/11 od 7. februara 2011. godine, Rev-95/10 od 1.

februara 2011. godine, Gž-18/11 od 14. februara 2011. godine, Rev- 96/10 od 15. februara 2011. godine, Rev-103/10 od 15. februara 2011.

godine, Rev-74/10 od 17. februara 2011. godine, Rev-94/10 od 16.

februara 2011. godine, Rev-101/10 od 16. februara 2011. godine, Gž- 28/11 od 22. februara 2011. godine, Rev-106/10 od 15. febrauara 2011. godine, Rev-102/10 od 24. februara 2011. godine, Rev-5/11 od 8. marta 2011. godine, Rev-2/11 od 8. marta 2011. godine, SI 3 P 004324 11 Gž od 21. marta 2011. godine, SI 3 P 004322 11 Gž od 22.

marta 2011. godine i SI 3 P 004321 11 Gž od 21. marta 2011. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsad Gutić i dr. (ukupno 425 lica navedeno u izreci ove odluke - u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Nedžad Imamović advokat iz Tuzle, Miljkan Pucar advokat iz Banje Luke i Dušan Lukić i Irena Puzić advokati iz Doboja, podnijeli su u periodu od 26. maja 2009. godine do 20. maja 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) navedenih u izreci ove odluke.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 1649/09, AP 1651/09, AP 3449/09, AP 233/11, AP 675/11, AP 676/11, AP 1403/11, AP 1404/11, AP 1444/11, AP 1446/11, AP 1577/11, AP 1579/11, AP 1667/11, AP 1668/11, AP 1714/11, AP 1746/11, AP 1748/11, AP 1749/11, AP 1861/11, AP 1862/11, AP 1863/11, AP 1865/11, AP 1866/11, AP 1867/11, AP 1869/11, AP 1953/11, AP 2084/11, AP 2085/11, AP 2150/11, AP 2151/11 i AP 2152/11. Dakle, ukupno je podnesena 31 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1649/09.

3. Ustavni sud je odlukama o dopustivosti br. AP 1898/10 od 29. juna 2010. godine, AP 3025/10 14. septembra 2010. godine, AP 2887/10 od 13. oktobra 2010. godine, AP 3501/10 od 13. oktobra 2010. godine, AP 3606/10 od 13. oktobra 2010. godine, AP 3877/10 od 27. oktobra 2010. godine, AP 5399/10 od 11. januara 2011. godine, AP 5526/10 od 11. januara 2011. godine, AP 5644/10 od 9. februara 2011. godine, AP 5837/10 od 9. februara 2011. godine, AP 5841/10 od 9. februara 2011. godine, AP 230/11 od 22. februara 2011. godine, AP AP 5527/10 od 9. marta 2011. godine, AP 6/11 od 9. marta 2011. godine, AP 7/11 od 9. marta 2011. godine, AP 12/11 od 9. marta 2011. godine, AP 232/11 od 9. marta 2011. godine odbacio kao preuranjene apelacije podnesene od istih apelanata protiv osporenih drugostepenih presuda Suda BiH, s obzirom da je bio u toku postupak po reviziji protiv navedenih presuda pred Sudom BiH. Ustavni sud je u navedenim odlukama apelante uputio da, nakon donošenja odluka o revizijama, bez obzira na vrstu i razloge tih odluka, imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije u kojima su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije navesti i odluke Ustavnog suda kojima su njihove apelacije odbačene kao preuranjene.

4. U apelacijama AP 1867/11, AP 2150/11, AP 2151/11 i AP 2152/11 kao osporene odluke označene su drugostepene presude Suda BiH br. Gž-28/11 od 22. februara 2011. godine, SI 3 P 004324 11 Gž od 21. marta 2011. godine, SI 3 P 004322 11 Gž od 22. marta 2011. godine i SI 3 P 004321 11 Gž od 21. marta 2011. godine

5. U ostalim apelacijama kao osporene odluke su označena rješenja Suda BiH, donesena po izjavljenim revizijama, osim u AP 1649/09, AP 1651/09, AP 3449/09, AP 233/11, AP 675/11, AP 676/11, AP 1579/11, AP 1746/11 i AP-1749/11 gdje su kao osporene odluke označene drugostepene presude Suda BiH, a protiv kojih su izjavljene revizije, te je postupak okončan u toku postupka pred Ustavnim sudom. U oba slučaja revizije apelanata podnesene protiv osporenih presuda odbačene su kao nedopuštene.

6. Apelanti su profesionalna vojna lica u službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: OSBiH), koji su do 1. januara 2006. godine bili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), osim u predmetima AP 1649/09, AP 1651/09 i AP 3449/09, koji su do 31. decembra 2005. godine bili na službi u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VFBiH). Apelanti su podnijeli tužbe Sudu BiH protiv Bosne i Hercegovine-Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate potraživanja iz radnog odnosa (razlika plaće, regres i topli obrok) za period od 1. januara 2006. godine do 1. marta 2007. godine, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama. U tužbama apelanta koji su bili u službi VRS je navedeno da su apelanti do stupanja na snagu Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 88/05 i 94/05: u daljnjem tekstu: Zakon o odbrani) i Zakona o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 88/05; 53/07 i 59/09; u daljnjem tekstu: Zakon o službi) bili u službi VRS, a da su prelaskom službu u OSBiH 1. januara 2006. godine, u pogledu ostvarivanja prava iz radnog odnosa, stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na pripadnike OSBiH, koji su ranije bili pripadnici VFBiH. Ta neravnopravnost se, prema mišljenju apelanata, ogledala u manje isplaćenim plaćama i ostalim naknadama iz radnog odnosa u spornom periodu, pa su zato apelanti podnijeli predmetne tužbe, tražeći od suda da naredi tuženom da im isplati iznose navedene u tužbama na ime razlike plaće i ostalih naknada. Apelanti koji su bili u službi VFBiH tužbama su zahtjevali isplatu razlike plate za tuženi period čiji osnov su temeljili na odredbama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima pripadnika Vojske FBiH koji je donesen 30. decembra 2005. godine.

7. Odlučujući o tužbama apelanata, Sud BiH u prvostepenom vijeću je, u periodu od 17. septembra 2008. godine do 14. decembra 2010. godine, donio presude kojima su kao neosnovani odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata. U obrazloženjima prvostepenih presuda je navedeno da je nesporno da su apelanti bili pripadnici VRS odnosno VFBiH do 1. januara 2006. godine i da su, shodno odredbama člana 184. stav 1. Zakona o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. br. 88/05; 53/07 i 59/09; u daljnjem tekstu: Zakon o službi), preuzeti na službu u OSBiH i da im za sporni period obračun i isplata plaća, zajedno sa pripadajućim naknadama, vršena po Pravilniku o platama u VRS odnosno Pravilniku o plaćama i drugim primanjima pripadnika VFBiH (donesen 8. aprila 2005. godine) kao zatečenim propisima. Dalje je navedeno da je, također, nesporna činjenica da su apelanti koji su bili pripadnici VRS ostvarivali manju plaću za sporni period od pripadnika OSBiH, preuzetih iz VFBiH istog zvanja i istog radnog mjesta. Nadalje, što se tiče bivših pripadnika VFBiH, prvostepeni sud je zaključio da tuženi nije mogao primjeniti odredbe navedenog Pravilnika o platama od 30. decembra 2005. godine, pošto je donesen nakon stupanja na snagu Zakona o odbrani. Sud BiH je istakao da je stavom 1. člana 184. Zakona o službi propisano da lica na službi u entiteskim vojskama sa 1. januarom 2006. godine postaju lica na službi u OSBiH, u činu i položaju u kojem su se zatekli sa 31. decembrom 2005. godine, a da je u članom 185. stav 1. istog zakona propisano da sva prava i obaveze stečeni na osnovu propisa koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona ostaju na snazi do rješevanja stanja u službi po ovom zakonu. Naime, odredbom člana 62. stav 5. Zakona o odbrani propisano da se službenici i zaposlenici preuzeti entiteskih ministarstava odbrane sa danom 1. januara 2006. godine postaju državni službenici i zadržavaju svoju poziciju, plaću i naknade sve dok Ministar odbrane Bosne i Hercegovine ne donese odluku o njihovom statusu u Ministarstvu odbrane Bosne i Hercegovine nakon procesa izbora kako to predviđe odredba člana 64. istog zakona. Primjenom citiranih zakonskih odredbi, prvostepeno vijeće Suda BiH je zaključilo da tuženi nema obavezu da apelantima isplati tražene iznose na ime razlike predmetnih potraživanja, kao i da tuženi nije imao diskriminatoriski odnos prema apelantima. U prilog ovakvom stavu, prvostepeno vijeće Suda BiH se pozvalo na odluku Ustavnog suda U-18/06 od 23. novembra 2007. godine. Imajući u vidu naprijed navedeno, odlučeno je kao u dispozitivima prvostepenih presuda.

8. Osporenim presudama Suda BiH, navedenim u dispozitivu ove odluke, odbijene su kao neosnovane žalbe apelanata podnesene protiv prvostepenih presuda iz prethodnog stava. U obrazloženju osporenih presuda je navedeno da sve istaknute činjenične i pravne razloge iz prvostepenih presuda prihvata i drugostepeni sud, jer imaju uporište u izvedenim relevantnim dokazima, ocijenjenim na način iz odredbe člana 13. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 36/04 i 84/07; u daljnjem tekstu: ZPP) i primijenjenim odredbama čl. 184. st.1. i 2. i 185. stav 1. Zakona o službi i člana 62. stav 5. Zakona o odbrani. Također, Sud BiH u drugostepenom vijeću je istakao da je pravilno prvostepeni sud postupio kada nije prihvatio kao osnovan prigovor apelanata da je postupanje tuženog bilo diskriminatorskog karaktera, u kom smislu je svoja obrazloženja prvostepeni sud potkrijepio i naprijed citiranom odlukom Ustavnog suda U-18/06 od 23. novembra 2007. godine. Shodno navedenom, odlučeno je kao u dispozitivu osporenih presuda primjenom odredbi člana 193. ZPP.

9. Rješenjima Suda BiH u revizijskom vijeću odbačene su kao nedopuštene revizije apelanata uz obrazloženje da revizije apelanata nisu dopuštene, budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažnih presuda ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, u smislu odredbi člana 204. stav 2. ZPP, nego je u odnosu na svakog apelanta pojedinačno manji od tog iznosa. Također, Sud BiH je ocijenio da odlučivanje o revizijama u konkretnim predmetima nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbi člana 204. stav 3. ZPP, te je odlučio kao u dispozitivima rješenja.

10. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo da ne budu diskriminirani iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Također, apelanti su se pozvali i na član 1. Protokola broj 12 Evropske konvencije, kao i član 7.i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Povreda navedenih prava se prema apelantima ogleda u činjenici da su oni u spornom periodu, tj. od 1. januara 2006. godine do 1. marta 2007. godine, bili u neravnopravnom položaju. Tu neravnopravnost bivši pripadnici VRS vide u odnosu na pripadnike OSBiH, koji su prije 1. januara 2006. godine bili pripadnici VFBiH u pogledu ostvarivanja prava iz radnog odnosa jer su za isti rad plaćeni manje od od pripadnika OSBiH, preuzetih iz VFBiH istog zvanja i istog radnog mjesta zbog toga što im je za sporni period obračun i isplata plaća, zajedno sa pripadajućim naknadama, vršena po Pravilniku o platama u VRS kao zatečenom propisu. Bivši pripadnici VFBiH nervanopravan polažaj vide u primjeni Pravilnika o plaćama od 8. aprila 2005. godine umjesto Pravilnika o plaćama od 30. decembra 2005. godine pri ostvarivanja prava iz radnog odnosa odnosno obračunu i isplati plaća, zajedno sa pripadajućim naknadama za sporni period.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud zapaža da je u većini predmeta revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjima Suda BiH u revizijskom vijeću, pa su konačne odluke u ovim predmetima, presude drugostepenog vijeća Suda BiH.

13. U odnosu na navode apelacije koji se tiču navodno diskriminatorne primjene materijalnog prava od strane Suda BiH, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

14. Ustavni sud zapaža da apelanti, bivši pripadnici VRS osporavaju presude Suda BiH, kojima su odbijeni kao neosnovani njihovi tužbeni zahtjevi da im tuženi, na ime potraživanja iz radnog odnosa (razlike plaće, toplog obroka i regresa), isplati iznose navedene u predmetnim tužbama. U konkretnom slučaju, suština apelacionih navoda se ogleda u primjeni materijalnog prava od strane Suda BiH na način koji je po mišljenju apelanata doveo do neravnopravnog tretmana apelanata, kao bivših pripadnika VRS, u odnosu na pripadnike OSBiH, koji su ranije bili pripadnici VFBiH, dok apelanti bivši pripadnici VFBiH povredu svojih ustavnih prava vide zbog primjene Pravilnika o plaćama od 8. aprila 2005. godine kao zatečenog propisa u pogledu ostvarivanja prava iz radnog odnosa u spornom periodu.

15. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na svoju Odluku broj U-18/06 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 23. novembra 2007. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u predmetnoj Odluci, Ustavni sud je po zahtjevu Petra Kunića i dr. ispitivao usklađenost člana 62. stav 5. Zakona o odbrani sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Podnosioci zahtjeva su istakli da [s]matraju da član 62. stav 5. Zakona o odbrani nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, jer su njegove odredbe diskriminirajuće, s obzirom na to da državni službenici, ranije zaposleni u entitetskom Ministarstvu odbrane Republike Srpske, koji su postali zaposlenici u Ministarstvu odbrane, imaju manju plaću i naknade od ostalih državnih službenika zaposlenih u Ministarstvu odbrane. Prema navedenom, zahtjev pokreće pitanje kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, Ustavni sud je zaključio da, državni službenici, koji prema osporenim odredbama člana 62. stav 5. Zakona o odbrani zadržavaju svoju poziciju, plaću i naknade sve dok ministar odbrane ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, nemaju zakonom konstituirano pravo na plaću i naknade veće od onih koje su imali prema ranijim entitetskim propisima i čija isplata osporenim zakonom nije dovedena u pitanje. Isto tako, oni nisu mogli imati nikakvo «legitimno očekivanje» da će u prelaznom periodu do konačne odluke o njihovom statusu njihove plaće i naknade biti povećane jer to ne predviđa niti jedna zakonska odredba. Stoga je u citiranoj odluci zaključeno da razlika u plaćama i naknadama u prelaznom periodu između državnih službenika bivših entitetskih ministarstava odbrane kojima nije trajno riješen status u Ministarstvu odbrane i plaća i naknada državnih službenika kojima je odlukom ministra odbrane konačno riješen status, ne predstavlja «imovinu» u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

16. Ustavni sud primijećuje da su zaključci Ustavnog suda iz naprijed citirane Odluke broj U- 18/06 od 23. novembra 2007. godine primijenjivi i u konkretnim slučajevima apelanata, imajući u vidu da je odredba člana 62. stav 5. Zakona o odbrani, zajedno sa odredbom čl. 184. i 185. Zakona o službi, predstavljala pravni osnov za donošenje osporenih presuda kojima su odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtjevi apelanata. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

17. U vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu eksplicitno naveli u vezi sa kojim pravima smatraju da postoji kršenje prava iz člana 13. Međutim, iz apelacije se može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su apelanti imali i koristili mogućnost korištenja zakonom propisanih pravnih lijekova u predmetnim parničnim postupcima. Činjenica da ti pravni lijekovi nisu rezultirali uspjehom apalanata u parničnim postupcima ne može voditi zaključku o nepostojanju ili nedjelotvornosti pravnih lijekova, pa Ustavni sud zaključuje da je i ovaj dio apelacije očigledno (prima facie) neosnovan.

18. Dalje, apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 7.i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, Ustavni sud ponovo ukazuje da je u svojoj odluci broj U 18/06 od 23. novembra 2007. godine zaključio da zakonske odredbe primjenjene u konkretnom slučaju, a koje upućuju na primjenu zatečenih propisa za obračun novčanih potraživanja iz radnog odnosa, po svojoj pravnoj prirodi nisu diskriminirajuće. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da sporne odredbe Zakona o odbrani ne zadiru u stečeno pravo državnih službenika, već upravo opravdano garantiraju ostvarivanje tih prava u stečenom obimu u smislu zadržavanja istih plaća i naknada državnih službenika dok ministar odbrane ne donese konačnu odluku o njihovom statusu. Iz navedenih razloga Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio da osporene odredbe člana 62. stav 5. Zakona o odbrani nisu diskriminirajuće, te da ne postoji kršenje člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, niti prava državnih službenika na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 7.i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Ustavni sud smatra da se razlozi iz navedene odluke u cjelosti odnose i na konkretan slučaj.

19. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju njihovih prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 7.i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

20. Pored navedenog Ustavni sud podsjeća da je o pitanju primjene zatečenih entitetskih propisa kojima su regulisani visina plata i novčanih naknada po osnovu radnog odnosa pripadnika oružanih snaga BiH koji su ranije bili pripadnici entitetskih oružanih snaga, a koji su bili na snazi u vrijeme stupanja na snagu Zakona o odbrani i Zakona o službi razmatrao u odluci Ustavnog suda broj AP- 1695/09 od 20. aprila 2011. godine, gdje je apelacije bivših pripadnika VRS, koji su smatrali da su zbog primjene zatečenih propisa diskriminisani u odnosu na pripadnike OSBiH, koji su ranije bili pripadnici VFBiH, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovane. Ustavni sud je smatrao da u vezi sa apelacionim navodima koji su u suštini isti kao navodi apelanata u konkretnom slučaju, nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati, a pri tomese pozvao na vlastitu praksu iz ranije citirane Odluke Ustavnog suda broj U-18/06 od 23. novembra 2007. godine. Ustavni sud smatra da se praksa iz navednih predmeta u cjelini može primjeniti i u konkretnom slučaju.

21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1649/09 (M. G. i dr.) | Sudska praksa | Aktio