Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3217/11 (Samostalni sindikat zaposlenika JP „Šume Herceg-Bosne“, d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Postupak upisa u sudski registar
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3217/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 3217/11, rješavajući apelaciju Samostalnog sindikata zaposlenika JP „Šume Herceg-Bosne“, d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Samostalnog sindikata zaposlenika JP „Šume Herceg-Bosne“, d.o.o. Mostar podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj 70-0-Reg- 000562-11-Rev od 17. maja 2011. godine, rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07-0-Reg-004719-10-Pž od 9. novembra 2010. godine, i rješenja Općinskog suda u Mostaru broj Tt-O-572/10 od 27. augusta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Samostalni sindikat zaposlenika JP „Šume Herceg-Bosne“, d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Ljubo Rezo, zakonski zastupnik, podnio je 10. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70-0-Reg- 000562-11-Rev od 17. maja 2011. godine, rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07-0-Reg-004719-10-Pž od 9. novembra 2010. godine, i rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Tt-O-572/10 od 27. augusta 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj Tt-O-572/10 od 27. augusta 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 07-0-Reg-004719-10-Pž od 9. novembra 2010. godine, izvršena je doregistracija preduzeća JP „Šume Herceg-Bosne“, d.o.o. Mostar u dijelu izmjene člana društva i vlasnika kapitala, upisa temeljnog kapitala, izmjene adrese sjedišta društva, usklađivanje djelatnosti sa KD BiH, brisanje direktora i zamjenika društva, te upis novog vd direktora i upis ograničenja njegovih ovlasti.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70-0-Reg-000562-11-Rev od 17. maja 2011. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija koju je izjavio protiv rješenja Kantonalnog suda broj 07-0-Reg-004719-10-Pž od 9. novembra 2010. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je predmet ovog postupka prijava predlagatelja JP „Šume Herceg-Bosne“, d.o.o. Mostar za izmjenu člana društva i vlasnika kapitala, upisa temeljnog kapitala, izmjenu adrese sjedišta društva, usklađivanje djelatnosti sa KD BiH, brisanje direktora i zamjenika društva, te upis novog vd direktora i upis ograničenja njegovih ovlasti, što je vanparnični postupak u širem smislu, u skladu sa odredbom člana 1. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 39/04; u daljnjem tekstu: ZVP). Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 26. ZVP propisano da je revizija dopuštena u vanparničnom postupku samo protiv pravomoćnih rješenja donesenih u drugom stepenu u kome se odlučuje o stambenim stvarima i naknadi za eksproprirane nepokretnosti. Vrhovni sud je, također, istakao da je i odredbom člana 63. Okvirnog Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj 42/04) propisano da protiv rješenja o upisu u Registar zainteresirano lice može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema rješenja, iz čega proizilazi da navedenim zakonom nije propisano da se protiv ovakvih rješenja može izjaviti revizija. Vrhovni sud je zaključio da revizija u konkretnom slučaju nije dopuštena.
4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. S obzirom da apelant smatra da mu je osporenim rješenjima, donesenim u postupku doregistracije i usklađivanja poslovanja društva, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na slučaj apelanta.
7. U vezi s tim Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav
1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
8. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
9. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na slučaj apelanta. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović