Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-985/09 (Ž. K.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-985/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine, u predmetu broj AP 985/09, rješavajući zahtjev Željka Kecmana za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Željka Kecmana za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Kecman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, trenutno u Kazneno-popravnom zavodu u Foči, kojeg zastupaju Vesna Rujević i Milan Romanić, advokati iz Banjaluke, podnio je 29. marta 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0 Kžk-07-000023 od 24. decembra 2008. godine. Apelant je 29. avgusta 2011. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "naložio Kantonalnom sudu u Bihaću da provede novo suđenje, te naložio da se apelant pusti odmah na slobodu".
2. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-
K-RZ-07-000001 od 29. juna 2007. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedene presude, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Kž-07-000446 od 11. oktobra 2007. godine kojim je žalbu uvažio, ukinuo navedenu presudu i odredio održavanje pretresa pred Vrhovnim sudom.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0 Kžk-07-000023 od 24. decembra 2008. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ. Za navedeno krivično djelo apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, u koju mu je, na osnovu člana 50. tačka 1. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 11. maja 2007. do 16. oktobra 2008. godine.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 K 004571 10 Kvl 2 od 11. jula 2011. godine odbijen je apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka koji je pravosnažno okončan Presudom Vrhovnog suda broj 070-0 Kžk-07-000023 od 24. decembra 2008. godine.
6. Apelant je 18. jula 2011. godine protiv navedenog rješenja izjavio žalbu Vrhovnom sudu. Prema stanju spisa postupak je u toku.
7. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je Vrhovni sud u predmetnom postupku proizvoljno ocijenio izvedene dokaze, te da je svoju odluku zasnovao na samo jednom neposrednom dokazu – iskazu nepouzdanog i diskreditovanog svjedoka. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant navodi da je Kantonalni sud, povodom apelantovog zahtjeva za ponavljanje postupka, dva puta odbacio taj zahtjev, te da je treći put odbio navedeni zahtjev. Apelant navodi da je u predmetnoj apelaciji ukazao na povredu prava na pravično suđenje u postupku pred Vrhovnim sudom, a da i Kantonalni sud, u postupku povodom vanrednog pravnog lijeka, uporno krši zakonske odredbe jer ne postupa po uputama Vrhovnog suda. S obzirom na to, apelant traži da Ustavni sud donose privremenu mjeru kojom bi naložio Kantonalnom sudu da provede novo suđenje, te naložio da se apelant pusti odmah na slobodu.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Po mišljenju Ustavnog suda, apelant, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nije ponudo Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.
11. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službeni novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 44/98, 42/99 i 12/09 ) reguliše i postupak prekida izdržavanja kazne zatvora (član 57.). Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnost koju je imao na raspolaganju prema citiranim odredbama navedenog Zakona, niti je obrazložio zbog čega smatra da postoje razlozi koji bi opravdali njegov zahtjev za donošenje privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović