Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3963/08 (K. Z.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Izvršenje
- Pasivna legitimacija
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o radu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
AP-3963/08
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 3963/08, rješavajući apelaciju Krešimira Zovke, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, dopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 12. listopada 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Krešimira Zovke.
Utvrđuje se povreu konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-07- 001 995 od 20. listopada 2008. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan da, po žurnom postupku, donese novu odluku, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, sukladno članoku 74.
stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Krešimir Zovko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vareša, kojeg zastupa Fuad Karamehić, odvjetnik iz Visokog, podnio je 27. prosinca 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-07-001 995 od 20. listopada 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 004-0-Gž-07-001 995 od 13. srpnja 2007. godine. Apelant je dopunio apelaciju 8. lipnja 2009. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te Mješovite srednje škole «Nordbat-2» Vareš (u daljnjem tekstu: izvršenik) i Zeničko-dobojskog kantona, kojeg zastupa zakonski zastupnik Kantonalno pravobraniteljstvo Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Zeničko-dobojski kanton), zatraženo je 20. travnja 2009. godine i 23. lipnja 2009. godine da dostave odgovore na predmetnu apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 24. ožujka 2009. godine, Općinski sud 5. ožujka 2009. godine, a izvršenik 9. ožujka 2009. godine, dok Kantonalno pravobraniteljstvo Zeničko-dobojskog kantona nije dostavilo odgovor na apelaciju.
4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Kantonalnog i Općinskog suda su dostavljeni apelantu 26. srpnja 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom Općinskog suda broj P-440/05 od 16. prosinca 2005. godine (presudom obuhvaćeno više tužitelja među kojima je i apelant) obvezan je Zeničko-dobojski kanton da, zajedno sa tuženim (izvršenik) solidarno apelantu isplati ukupan iznos od 1.507,10 KM, i to na ime toplog obroka i regresa, sve sa zakonskim zateznim kamatama u iznosima i vremenskim razdobljima preciziranim izrekom prvostupanjske presude.
7. Odlučujući o prizivima Zeničko-dobojskog kantona, te izvršenika, Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-Gž-06-000 312 od 4. siječnja 2007. godine kojom je priziv Zeničko-dobojskog kantona uvažio i prvostupanjsku presudu preinačio tako da je tužbeni zahtjev u odnosu na njega odbio, dok je priziv izvršenika djelomično uvažio u dijelu koji se odnosi na iznos zateznih zakonskih kamata na način da je izvršenik u konačnici obvezan apelantu isplatiti iznos od 1.507,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 29. ožujka 2005. godine do isplate.
8. Odlučujući o apelantovom prijedlogu za izvršenje na temelju navedene presude u kojem je apelant označio izvršenika, te naveo da se on financira iz Trezora Zeničko-dobojskog kantona, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 041-0-I-07-000 527 od 16. ožujka 2007. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje ovrhom novčanih sredstava koje izvršenik ima kod Investiciono-komercijalne banke Zenica na način da je naloženo da banka navedeni iznos prenese sa transakcijskog računa izvršenika na račun apelantovog opunomoćenika.
9. Izvršenik je protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor. Općinski sud je Rješenjem broj 041- 0-I-07-000 527 od 13. srpnja 2007. godine usvojio izvršenikov prigovor, pa je izvršenje u dijelu koji se odnosi na sredstvo izvršenja ovrhom novčanih sredstava sa transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona stavljeno izvan snage, dok je u preostalom dijelu rješenje o izvršenju ostalo neizmijenjeno. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je prigovor osnovan, jer je u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik označena Mješovita srednja škola «Nordbat-2» Vareš, a naveden je transakcijski račun Zeničko-dobojskog kantona u IK banci d.d. Zenica, koji nije označen kao izvršenik. Općinski sud je zaključio da apelant nema osnove tražiti izvršenje na sredstvima Zeničko-dobojskog kantona, jer je izvršenik javna ustanova – pravna osoba, što znači da samostalno odgovara za svoje obveze, bez obzira na činjenicu da Zeničko-dobojski kanton financira javne ustanove.
10. Odlučujući o apelantovom prizivu izjavljenom protiv Rješenja Općinskog suda broj 041-0-I- 07-000 527 od 13. srpnja 2007. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 004-0-Gž-07-001 995 od 20. listopada 2008. godine. Kantonalni sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je stavio izvan snage Rješenje Općinskog suda broj 041-0-I-07-000 527 od 13. srpnja 2007. godine u dijelu koji se odnosi na sredstva izvršenja Zeničko-dobojskog kantona, jer navedeni račun pripada tom kantonu koji kao izvršenik u prijedlogu nije ni označen, jer prema izvršnoj ispravi, nema ni svojstvo izvršenika. Kantonalni sud, također, nije prihvatio prizivni prigovor da je Zeničko-dobojski kanton preuzeo obvezu izmirenja duga u smislu odredbe članka 30. stavak 2. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZIPFBiH), jer tražitelj izvršenja uz prijedlog za izvršenje nije dokazao da je zakonito preuzeo dug u smislu citirane odredbe. Dalje, kako je zaključio Kantonalni sud, izvršenik kao javna ustanova je pravna osoba koja samostalno odgovara za svoje obveze u konkretnom obligacijskopravnom odnosu i na ovaj zaključak ne utječe činjenica da kanton financira javne ustanove. Osim navedenog, Kantonalni sud je istaknuo da je pravno stajalište da se u izvršnom postupku ne mogu provoditi izvršenja prema proračunskim korisnicima kantona, kao izvršenicima po pravomoćnim sudskim presudama, ovrhom i naplatom novčanih sredstava sa transakcijskog računa Ministarstva financija, sadržano i u Presudi Vrhovnog suda Federacije BiH broj 070-Rev-06-000996 od 15. ožujka 2007. godine. Pošto donošenjem pobijanog rješenja nisu počinjene povrede odredaba parničnog i izvršnog postupka, Kantonalni sud je zaključio da apelantov priziv treba odbiti kao neutemeljen i rješenje prvostupanjskog suda potvrditi primjenom odredaba iz članka 235. točka 2. ZPP a u svezi sa odredbom članka 21. stavak 1. ZIP.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, te pravo na rad i prava iz radnog odnosa. Povredu ovih prava apelant nalazi u tome što je, na temelju pravomoćne presude kojom je tuženi, odnosno njegov poslodavac obvezan na izmirenje novčanog iznosa, pokrenuo izvršni postupak u kojem je kao izvršenika označio svog poslodavca, koji nema svoj žiroračun, a da Zeničko-dobojski kanton u konkretnom slučaju ima ulogu banke koja ima obvezu po nalogu suda provesti izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima. Apelant ističe da je, u smislu odredaba Zakona o trezoru FBiH, formiran jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT), kojim je propisano da se svi računi proračunskih korisnika zatvaraju, te da će njihova salda biti prebačena na JRT. Apelant navodi da je izvršenik proračunski korisnik Zeničko-dobojskog kantona koji nema svoj posebni žiroračun, jer je ukinut odlukom o ukidanju transakcijskih računa i podračuna proračunskih korisnika. Apelant, dalje, ističe da je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a FBiH propisano da će se izvršenje na teret sredstava proračuna FBiH i kantona provoditi u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i sukladno Zakonu o izvršenju proračuna, čime je narušeno načelo proporcionalnosti u odnosu na temeljna prava i slobode i time je «stavljen pretjeran teret na pojedinca», te zbog toga nije ispunjen uvjet proporcionalnosti između javnog interesa i temeljnih prava pojedinaca.
12. Apelant je u dopuni apelacije dostavio izvadak iz Odluke Europskog suda u predmetu Zhovner protiv Ukrajine, App 56848/00 od 29. rujna 2004. godine, te naveo da je spomenutom odlukom zaključeno da se države ne mogu pravdati nedostatkom novca u proračunu, već da su dužne osigurati ta sredstva iz bilo kojeg drugog izvora kojim raspolažu da bi presuda bila izvršena bez eventualnog odgađanja.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je naveo da se sukladno propisima o izvršenju proračuna, raspodjela proračunskih sredstava sa jedinstvenog računa između korisnika vrši na bazi kriterija, a korisnici proračuna prave financijske planove svojih potreba, koji se nakon odobrenja nadležnih tijela ukalkuliraju u proračunske stavke tako da dobivena i označena sredstva u koja mogu biti uračunata i ova sredstva izvršenika kao korisnika proračuna tražitelj izvršenja može tražiti, a ne izravno sa sredstava transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona. S tim u svezi, Općinski sud je naveo da je u pitanju samo metodologija pristupa realizaciji, te da apelant nije spriječen u ostvarivanju svog novčanog potraživanja. Sukladno navedenom, Općinski sud smatra da je apelacija neutemeljena.
14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, istaknuo da su sudovi pravilno primijenili odredbe čl. 51. i 52. ZIP-a FBiH kada su obustavili izvršenje u dijelu za naplatu sa transakcijskog računa treće osobe. Kantonalni sud je naveo da je istovjetno stanovište zauzeo i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u svojoj Odluci broj 070-0-Rev-06-000 006 od 15. ožujka 2008. godine, kao i Ustavni sud BiH u svojoj Odluci broj AP 1651/08 od 14. srpnja 2008. godine. Obzirom na navedeno, Kantonalni sud je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neutemeljenu.
15. U odgovoru na apelaciju izvršenik je naveo da on nije ovlašten davati odgovor na apelaciju, već je ta ovlast prenesena na Kantonalno pravobraniteljstvo Zeničko-dobojskog kantona. V.Relevantni propisi
16. Zakon o radu («Službene novine Federacije BiH» br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 3.
Poslodavac je, u smislu ovog zakona, fizička ili pravna osoba koja zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obveze prema zaposleniku, sukladno ovom zakonu, propisu kantona, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu.
17. Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 2.
Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
a) Trezor - je osnovna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva financija i ministarstava financija kantona, u kojima se sukladno ovom zakonu i drugim propisima obavljaju poslovi koji se odnose na planiranje izvršenja i izvršenje proračuna Federacije, kao i proračuna kantona; vođenje računovodstva i računovodstvenih politika; upravljanja novcem i vođenje jedinstvenog računa trezora; otplate duga, izdavanja garancija, nova zaduživanja, upravljanje neangažiranim sredstvima i imovinom.
[...]
i) Proračunski korisnici - su nadležna ministarstva i ostala tijela uprave koji se financiraju iz proračuna. Nadležno ministarstvo koje u svom proračunskom razdjelu sadrži potrošačke jedinice, koje su u proračunu označene kao proračunske glave, proračunski je za njih nadležno.
[...]
g) Jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT) - se sastoji od depozitnog računa otvorenog u komercijalnoj banci, računa za investiranje i zaštitu sredstava, jednog ili više transakcijskih računa, i po potrebi, transakcijskih računa za gotovinu. Svi ovi računi se moraju držati u ime ministarstava financija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima financija. Federalno ministarstvo će pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavlja sustav JRT-a. Kada sustav JRT-a postane efektivan, svi pojedinačni računi proračunskih korisnika će biti zatvoreni i njihova salda će biti prebačena na JRT.
[...]
o) Transakcijski računi - su bankovni računi otvoreni od strane trezora u poslovnim bankama, a koji se drže u ime ministarstava financija i preko kojih se vrše svakodnevne transakcije vezane za troškove proračunskih korisnika.
[...] Članak 8.
Trezori vrše centraliziranu isplatu plaća za nadležna ministarstva i proračunske korisnike, na način da:
a) uspostave i održavaju centralizirani sustav obračuna plaća,
b) procjenjuju potrebna sredstva bazirana na utvrđenoj razini plaća i ostalim neophodnim informacijama koje osiguraju proračunski korisnici, kao i iznosima obveza po osnovi poreza i doprinosa i
c) izvršavaju isplatu plaća i obveza po osnovi poreza i doprinosa.
Nadležna ministarstva i proračunski korisnici su dužni trezoru, u odgovarajućem platnom ciklusu, podnijeti dokaz o zasnivanju i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih za koje plaće osiguravaju u proračunu.
Dodatne procedure bit će propisane od strane ministarstva financija.
Članak 24.
[...] JRT se nalazi pod isključivim pravom ministarstava financija. Nijedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim računima, ukoliko drugačije nije utvrđeno u općim ili pojedinačnim instrukcijama koje daju ministarstva financija.
Članak 26.
Ministarstva financija otvaraju transakcijske račune u poslovnim bankama.
Transakcijski račun se koristi za plaćanje svih izdataka. Stanje na ovim transakcijskim računima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT.
18. Zakon o ustanovama («Službeni list RBiH» br. 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 39.
Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta...
Član 41.
Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže.
Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugačije određeno.
Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je da:
- pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna.
19. Zakon o srednjoj školi («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 1.
[…] Srednja škola ima svojstvo pravne osobe.
Članak 10.
Srednju školu kao javnu ustanovu u državnom vlasništvu osniva Skupština Kantona uz prethodno pribavljeno mišljenje općinskog vijeća.
[…] Prava i obveze osnivača i srednje škole utvrđuju se ugovorom, sukladno aktu o osnivanju.
Ako je osnivač srednje škole Skupština Kantona, obveze iz prethodnog stavka ovog članka u ime Skupštine vrši Vlada Kantona.
Članak 11.
[…] Osnivač srednje škole osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad srednje škole sukladno Pedagoškim standardima i Normativima.
20. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 30. stavak 2.
Prijelaz potraživanja ili obveze (2) Izvršenje se određuje i protiv treće osobe koja u izvršnoj ispravi nije označena kao izvršenik ako tražitelj izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obvezna izmiriti. Ako se obveza treće osobe na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Članak 138. st. 3, 4, 5. i 6.
Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i sukladno Zakonu o izvršavanju proračuna.
(4) Izvršenje na teret sredstava proračuna grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i sukladno Odluci o izvršavanju proračuna. (5) Više povjeritelja koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz proračuna namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Sve razine vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim proračunima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih proračuna u iznosu od najmanje 5% od ukupnog proračuna.
VI.Dopustivost
21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-001 995 od 20. listopada 2008. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelant je primio 30. listopada 2011. godine, a apelacija je podnesena 27. prosinca 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant osporava navedeno rješenje Kantonalnog suda smatrajući da mu je tim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije i pravo na rad i ostala prava iz radnog odnosa.
a) Pravo na pravično suđenje
26. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke..
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
27. Prema ustaljenoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, predmetni slučaj isplate zarađenih, a neisplaćenih plaća je građanskopravne prirode, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi, Europski sud za ljudska prava, Darnell v. V.B., presuda od 26. listopada 1993. godine, serija A broj 272). Postupak se odnosi na izvršenje pravomoćne presude u izvršnom postupku, dakle, na nastavak predmeta koji je građanskopravne prirode. Na temelju navedenog članak 6. stavak 1. Europske konvencije je primjenjiv u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
28. U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer je onemogućen da ostvari izvršenje pravomoćne sudske odluke zbog stava redovitih sudova da apelant nije ovlašten tražiti izvršenje na osnovi izvršne isprave, ovrhom novčanih sredstava s transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona u situaciji kada je kao izvršenik označena javna ustanova a Zeničko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvršnoj ispravi.
Ustavni sud, prije svega, ukazuje na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. listopada 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) u kojoj je razmatrao gotovo identična pravna pitanja koja su relevantna i u ovom predmetu. Naime, u toj odluci Ustavni sud je naveo: „U konkretnom slučaju apelanti su pokrenuli postupak protiv tužene kao poslodavca radi isplate neisplaćenih plaća i ostalih primanja na osnovu rada, te ishodili pravosnažnu i izvršnu presudu kojom je tužena obavezana da utvrđene iznose i isplati. S obzirom na to da tužena nije dobrovoljno pristupila izvršenju naložene obaveze, pokrenut je postupak izvršenja protiv tužene i to prinudnom naplatom. U prijedlogu za izvršenje izričito je navedeno da se postupak pokreće protiv tužene (tj. Opće gimnazije) 'a koja se finansira iz Trezora Zeničko-dobojskog kantona', te je naveden broj računa otvoren u Investiciono-komercijalnoj banci d.d. Zenica. Vrhovni sud je u osporenoj presudi usvojio stanovište da je ovakvo izvršenje nezakonito i da Zeničko-dobojski kanton nije bio pasivno legitimiran u parničnom postupku u kojem je tužena obavezana na isplatu utvrđenih iznosa apelantima, te da apelanti nisu bili u radnom odnosu sa Zeničko-dobojskim kantonom već sa tuženom, koja je javna ustanova - pravno lice, koja samostalno odgovara za svoje obaveze, pa da zbog toga nije mogla postojati obaveza izvršenja sa računa Ministarstva finansija, a koji je bio naznačen u prijedlogu za izvršenje. Najzad, Vrhovni sud je istakao da na 'ovakav zaključak ne utječe činjenica da kanton finansira javne ustanove (ovakvo stanovište je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine)'.“
29. Ustavni sud je u navedenoj odluci istaknuo da je ovakvo obrazloženje Vrhovnog suda arbitrarno jer iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da su nižestupanjski sudovi svoje odluke o dozvoli izvršenja sa transakcijskog računa JRT-a Zeničko-dobojskog kantona zasnovali na činjenici da su JRT Zeničko-dobojskog kantona i sredstva na tom računu račun i sredstva svih proračunskih korisnika, te na činjenici da je Zeničko-dobojski kanton osnivač tužene. U tom kontekstu Ustavni sud je, između ostalog, naveo da ne nalazi arbitrarnost u primjeni prava u situaciji kad su nižestupanjski sudovi zaključili „da JRT Zeničko-dobojskog kantona i sredstva na tom računu predstavljaju račun i sredstva svih budžetskih korisnika, odnosno u konkretnom slučaju, račun i sredstva tužene, odnosno izvršenika, kojim ona odgovara za svoje obaveze jer nema drugi način finansiranja i izmirivanja svojih obaveza, osim putem Trezora Zeničko-dobojskog kantona“.
30. Ustavni sud je, dalje, naveo: „Odlukom o preuzimanju Zeničko-dobojskog kantona prava i obaveza osnivača nad srednjim školama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine Zeničko-dobojski kanton preuzeo je sva prava i obaveze srednjih škola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke.“ S tim u vezi, Ustavni sud je uočio da, u skladu sa odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj školi, u pogledu načina financiranja i odgovornosti osnivača za obveze ustanove koju su osnovali, čak i u slučaju da su sredstva na JRT-u sredstva treće osobe, tj. konkretno Zeničko-dobojskog kantona, a ne tuženih, odnosno izvršenika, prema članku 30. stavak
2. ZIP-a FBiH, Zeničko-dobojski kanton kao osnivač bi bio odgovoran za izvršenje obveza tužene, odnosno izvršenika.
31. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda, Općinski sud usvojio prigovor izvršenika, te stavio rješenje o izvršenju izvan snage u dijelu koji se odnosi na sredstvo izvršenja ovrhom novčanih sredstava sa transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona, navodeći da apelant nema osnova tražiti izvršenje na tim sredstvima. Ovakav stav Općinskog suda potvrdio je i Kantonalni sud, koji je odbio kao neutemeljen apelantov priziv, ističući da se izvršenje odnosi na sredstva koja pripadaju Zeničko-dobojskom kantonu, koji u prijedlogu nije označen kao izvršenik i koji, prema izvršnoj ispravi, nema svojstvo izvršenika, te da izvršenik kao javna ustanova ima svojstvo pravne osobe koja samostalno odgovara za svoje obveze neovisno o činjenici da kanton financira javne ustanove.
32. Dovodeći u vezu stavove Ustavnog suda iznesene u predmetu broj AP 1472/07 sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su razlozi kojim se rukovodio Općinski sud prigodom usvajanja prigovora, odnosno Kantonalni sud prigodom odlučivanja o prizivu, identični razlozima osporene presude Vrhovnog suda na kojoj je, između ostalog, i Kantonalni sud u apelantovom slučaju zasnovao svoju odluku, pozivajući se na usvojeni pravni stav Vrhovnog suda, koju je Ustavni sud ukinuo svojom Odlukom broj AP 1472/07. Obzirom na to da apelant u ovoj apelaciji pokreće ista pravna pitanja koja su bila predmetom ocjene u citiranoj odluci, Ustavni sud smatra da se razlozi izneseni u Odluci broj AP 1472/07 od 22. listopada 2009. godine u cijelosti odnose i na ovu apelaciju, te zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje, budući da su redoviti sudovi na način na koji su u predmetnom izvršnom postupku primijenili materijalno pravo učinili iluzornim izvršenje pravomoćne presude, koje predstavlja «integralni dio suđenja» u smislu članka 6. Europske konvencije. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.
Ostali navodi
33. Ustavni sud smatra da, obzirom na zaključke u svezi s povredom prava garantiranih člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, nije potrebno posebice razmatrati i ostale apelantove navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije i prava na rad.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u slučaju kada su redoviti sudovi usvojili prigovor u izvršnom postupku, obrazlažući da se izvršenje odnosi na sredstva koja pripadaju Zeničko-dobojskom kantonu iako je izvršenik proračunski korisnik čija se sredstva, sukladno važećim propisima, vode na JRT Zeničko-dobojskog kantona, te, dakle, predstavljaju i sredstva izvršenika, čime su sudovi učinili iluzornim izvršenje sudske odluke koje predstavlja «integralni dio suđenja».
35. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović