Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3930/08 (L. P.)
Odluka donesena 12. 10. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 34
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 60
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-3930/08
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 10. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3930/08, rješavajući apelaciju Lazara Pažina, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. oktobra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Lazara Pažina.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 U 000097 09 U, Opštinskog suda u Livnu broj P-875/03 i Ministarstva unutrašnjih poslova Livno broj 02-5-29-28-30/2003, koji još uvijek nije okončan.
Nalaže se Ministarstvu unutrašnjih poslova Livno da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 02-5-29-28- 30/2003, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Ministarstvu unutrašnjih poslova Livno da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Lazar Pažin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna podnio je 24. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 U 000097 09 U i Opštinskim sudom u Livnu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-875/03. Apelant je 4. maja 2009. godine dopunio apelaciju istakavši da je nakon podnošenja apelacije Kantonalni sud donio presudu, ali da postupak i dalje nije okončan.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Opštinskog suda zatraženo je 22. maja 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju. Zatim je 16. maja 2011. godine od Kantonalnog suda zatraženo da dostavi odgovor na dopunu apelacije, a od Ministarstva unutrašnjih poslova Livno zatraženo je da, pored odgovora na apelaciju, dostavi na uvid spis broj 02-5-29-28-30/03.
3. Kantonalni sud je odgovore na apelaciju i dopunu apelacije dostavio 5. juna 2009. godine i 25. maja 2011. godine, a Opštinski sud 5. juna 2009. godine. Ministarsvo unutrašnjih poslova Livno nije dostavilo odgovor na apelaciju, a fotokopija traženog spisa dostavljena je 6. juna 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Oštinskog suda dostavljeni su apelantu 3. avgusta 2011. godine. .
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
6. Rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Livno - Komisije za provjeru i nadovjeru potraživanja (u daljnjem tekstu: MUP) broj 02-5-29-28-30/2003 od 20. januara 2003. godine odbačen je apelantov zahtjev za provjeru i nadovjeru potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant zahtjev za nadovjeru potraživanja za naknadu štete povodom oduzetog oružja i automobila podnio 4. jula 2002. godine. Budući da za podnošenje zahtjeva za naknadu štete, kako je dalje navedeno, vrijedi opšti zastarni rok od pet godina (čl. 371 i 376 ZOO) koji je počeo teći 23. decembra 1996. godine, Komisija pri MUP-u je zaključila da je apelant zahtjev podnio van propisanog roka, zbog čega je nastupila zastara potraživanja. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
7. Apelant je 6. marta 2003. godine Kantonalnom sudu podnio tužbu protiv MUP-a s predlogom da se ukine pobijano rješenje kojim je njegov zahtjev odbačen. Kantonalni sud je u decembru 2003. godine apelantovu tužbu dostavio Opštinskom sudu uz dopis u kojem je navedeno da je u pitanju spor radi naknade štete, te da pobijano rješenje MUP-a ne predstavlja upravni akt, pa se protiv takvog rješenja ne može pokrenuti upravni spor.
8. Apelantova tužba je kod Opštinskog suda zavedena pod brojem P-875/03. Opštinski sud je u januaru 2006. godine pozvao apelanta da ispravi i dopuni podnesenu tužbu. Apelant je postupio po nalogu suda u ostavljenom roku od osam dana. MUP je dostavio pismeni odgovor na tužbu.
9. Opštinski sud je Presudom broj P-875/03 od 6. februara 2008. godine djeluimično uvažio apelantovu tužbu tako što je poništio rješenje MUP-a od 20. januara 2003. godine i naložio da se predmet vrati MUP-u kao tuženom na ponovni postupak i odluku. Preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je zatražio da se utvrdi naknada štete u iznosu od 31.200,00 KM na ime potraživanja tražbina nastalih za vrijeme rata je odbijen.
10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000-264 od 8. septembra 2008. godine uvažena je žalba MUP-a, pobijana presuda ukinuta u dijelu u kojem se tužba uvažava i u tom dijelu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer je odlučio o zahtjevu za čije je rješavanje i odlučivanje stvarno nadležan viši sud. S obzirom na to da apelant tužbom traži poništenje rješenja koje je donijela Komisija MUP-a, dakle, upravnog akta, u predmetnom slučaju se radi o upravnom sporu koji, u smislu člana 5 Zakona o upravnim sporovima, rješava Kantonalni sud, a ne Opštinski sud.
11. Opštinski sud je 3. decembra 2008. godine donio Rješenje broj 68 0 P 005863 08 P kojim se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari, te je konstatovano da će se po pravosnažnosti rješenja predmet ustupiti Kantonalnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.
12. Kantonalni sud je Presudom broj 10 0 U 000097 09 U od 13. februara 2009. godine apelantovu tužbu uvažio, poništio Rješenje MUP-a broj 02-5-29-28-30/03 od 20. januara 2003. godine i predmet vratio MUP-u na ponovni postupak i odluku. U obrazloženju presude je navedeno da se u konkretnom slučaju ne može da primijeni opšti zastarni rok od pet godina jer apelant od tuženog ne traži naknadu štete, već traži da se utvrdi da su oružje i automobil oduzeti za potrebe odbrane. Kantonalni sud je istakao da MUP, dakle tuženi, u ponovnom postupku treba da sasluša apelanta i utvrdi da li su predmeti za koje tvrdi da su izuzeti izuzeti na osnovu Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je pogrešnim postupanjem Kantonalnog suda i Opštinskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelant je istakao da je, nakon odbacivanja njegovog zahtjeva za nadovjeru potraživanja nastalih za vrijeme rata, Kantonalnom sudu trebalo šest godina da donese odluku i predmet vrati na početak, odnosno da MUP-u naloži da sprovede upravni postupak. U tih šest godina Kantonalni sud je neosnovano predmet ustupio Opštinskom sudu koji ga je sudio kao parnicu, a nakon ukidanja ove presude i proglašavanja Opštinskog suda stvarno nenadležnim za postupanje, predmet je ustupljen Kantonalnom sudu koji je poništio osporeno rješenje i vratio ga tuženom na ponovni postupak i odluku. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a) Odgovor na apelaciju
14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da apelacija nije osnovana, jer je nakon proglašavanja Opštinskog suda stvarno nenadležnim predmet ustupljen Kantonalnom sudu, zaveden u upravni referat i donesena presuda kojom je apelantova tužba uvažena, poništeno rješenje MUP-a i predmet vraćen na ponovni postupak i odluku.
15. Opštinski sud je u svom odgovoru na apelaciju istakao da taj sud nije počinio nezakonitosti i da je u konkretnom predmetu postupljeno prema uputama Kantonalnog suda.
V. Relevantni propisi
16. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 8/00) relevantna odredba glasi:
Član 60 Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
17. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05; stupio na snagu 24. februara 2005. godine) relevantne odredbe glase: Član 5 Upravne sporove rješava kantonalni sud, i to prema sjedištu prvostepenog tijela, odnosno njegove organizacijske jedinice.
Član 8 Upravni spor može se voditi samo protiv upravnog akta.
Upravni akt u smislu ovog zakona jeste akt kojim nadležno tijelo iz člana 4 ovog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u kojoj upravnoj stvari.
Član 33 stav 1 Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.
Član 34 stav 1 Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.
18. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10 Sud je dužan sprovesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 17 stav 1 Svaki sud tokom cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost.
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da postupak po njegovoj tužbi radi poništenja rješenja-upravnog akta neopravdano dugo traje, odnosno da u njegovom slučaju nisu poštivani principi da se u „razumnom roku“ donese odluka u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
23. Apelant se žali na kršenje prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[...]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
25. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom
a) Relevantni principi
26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Analiza dužine trajanja postupka
27. Iz spisa dostavljenog Ustavnom sudu proizilazi da je apelant, nakon odbacivanja zahtjeva za provjeru i nadovjeru potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, tužbom od 6. marta 2003. godine tražio pokretanje upravnog spora kod Kantonalnog suda s predlogom da se pobijano rješenje ukine. Kantonalni sud je po prijemu tužbe ocijenio da je u pitanju spor radi naknade štete i da rješenje čije je ukidanje apelant tužbom zatražio ne predstavlja upravni akt, pa je cio spis uz dopis dostavljen Opštinskom sudu na daljnje postupanje. Od decembra 2003. godine, kada je Opštinski sud zaprimio apelantovu tužbu, do januara 2006. godine nije poduzeta niti jedna pravna radnja. Prvostepena presuda broj P-875/03 je donesena po proteku sljedeće dvije godine i ukinuta rješenjem Kantonalnog suda zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Opštinski sud je u decembru iste godine, postupajući po uputama Kantonalnog suda, donio rješenje kojim se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje i predmet ustupio stvarno i mjesno nadležnom Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je u februaru 2009. godine donio presudu kojom je apelantovu tužbu uvažio, poništio rješenje tuženog (MUP-a) i predmet vratio tuženom na ponovni postupak i odluku. Ustavni sud nije dobio podatke niti od MUP-a, niti od apelanta, da li je od tog perioda preduzeta bilo koja pravna radnja uradi sprovođenja upravnog postupka, pa ocjenjuje da predmetni postupak i dalje nije okončan. Što se tiče složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu trebalo utvrditi da li su predmeti (oružje i automobil) izuzeti od apelanta za potrebe odbrane, u smislu odredaba Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti. Ustavni sud smatra da se konkretni postupak ne može smatrati naročito složenim kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.
28. Iz navedenog proizilazi da su Kantonalni sud i Opštinski sud u periodu od šest godina apelanta doveli u situaciju u kojoj, poštujujući sve naloge suda koji se tiču uređenja tužbe i jasnog opredjeljivanja tužbenog zahtjeva, nije uspio ostvariti pravo da se o njegovom zahtjevu meritorno odluči. Kantonalni sud je po proteku šest godina od podnošenja tužbe tom sudu zaključio da pravni osnov apelantove tužbe nije naknada štete, već poništenje upravnog akta, zbog čega treba sprovesti upravni postupak i primijeniti pravila tog postupka.
29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog opravdanja niti objašnjenja zbog čega Kantonalni sud i Osnovni sud u periodu od šest godina nisu okončali postupak po apelantovoj tužbi.
30. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je tužba podnesena radi pokretanja upravnog spora od Kantonalnog suda neopravdano dostavljena Opštinskom sudu a zatim ponovo Kantonalnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom, koji je nakon šest godina presudom apelantovu tužbu uvažio i predmet vratio na ponovni postupak koji ni do donošenja ove odluke nije okončan. Time je došlo do povrede prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
32. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović