Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3553/11 (A.K.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-3553/11
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP 3553/11, rješavajući zahtjev A.K. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev A.K. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. A.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Nikica Gržić, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 018300 10 Kž od 13. aprila 2011. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 018300 09 K od 5. jula 2010. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da se "obustavi daljnje izvršenje presude Kantonalnog suda" do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 018300 09 K od 5. jula 2010. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo – nesavjesno privredno poslovanje iz člana 242. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) u sticaju sa krivičnim djelom – zloupotreba položaja iz člana 383. stav 1. KZ FBiH, u vezi sa članom 54. KZ FBiH. Apelantu su za navedena krivična djela utvrđene kazne zatvora u trajanju od dvije i tri godine, pa mu je, primjenom citiranih zakonskih propisa, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i 10 mjeseci. Na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, apelant je obavezan da oštećenom "Dom štampe" d.d. Zenica naknadi štetu u iznosu od 1.272.168,61 KM u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 43 0 K 018300 10 Kž od 13. aprila 2011. godine kojom je žalbu djelimično uvažio, pa je prvostepenu presudu preinačio u pogledu odluke o kazni tako što je apelantu krivično djelo iz člana 242. stav 1. KZ FBiH preuzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine iz prvostepene presude, dok je apelantu za krivično djelo iz člana 383. stav 1. KZ FBiH utvrdio kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, te je apelantu, primjenom odredaba člana 54. stav 2. tačka b. KZ FBiH, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na odbranu i jednakost strana u postupku. Takođe, apelant navodi da sudovi nisu jednako cijenili dokaze odbrane i optužbe, da osporene presude ne sadrže zakonito i razložno obrazloženje u pogledu odlučnih činjenica, te da su osporene presude zasnovane na proizvoljnoj primjeni prava. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da bi izvršenje presude Kantonalnog suda bilo štetno ne samo za njega, već da bi izrazilo ozbiljnu sumnju u validnost sudskih odluka, te narušilo povjerenje u sudski sistem i vjeru javnog mnijenja u mogućnost ostvarenja pravde. Apelant navodi da je preživio tešku bolest (infarkt), te da bi s obzirom na njegovu životnu dob i obaveze koje su mu nametnute tom presudom (kazna zatvora i naknada štete), izvršenje predmetne presude proizvelo nenadoknadivu štetu čije posljedice ne bi bilo moguće ispraviti čak i u konačnom ishodu pozitivne odluke za apelanta.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. U vezi s postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija FBiH ("Službeni novine FBiH" br. 44/98, 42/99 i 12/09) reguliše postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora (čl. 27-31.). Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koju je imao na raspolaganju prema citiranim odredbama navedenog zakona.
8. Pored toga, Ustavni sud zapaža da apelant smatra da njegovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelant nije ni koristio mogućnosti koje ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija FBiH, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović