Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4007/11 (D. D.)

Odluka donesena 09. 11. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4007/11

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

09. 11. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine, u predmetu broj AP-4007/11, rješavajući zahtjev Damira Dedića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Damira Dedića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Damir Dedić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, koji se trenutno nalazi u KPZ Zenica, kojeg zastupa Alen Nakić, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. oktobra 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 000380 10Kžk od 18. jula 2011. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud prekinuo izdržavanje kazne zatvora apelantu do donošenja odluke o apelaciji i apelant pustio na slobodu.

2. Kantonalni sud u Sarajevu donio je presudu broj 09 0 K 07 000380 K od 1. februara 2010. godine, kojom su Ćosić Sabina (prvooptužena) i apelant oglašeni krivim, da su na način opisan u izreci te presude učinili krivično djelo ubistva iz člana 166. stav 2. tačka d) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ) a u vezi sa članom 31. KZ, pa je prvooptuženoj izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina i 6 (šest) mjeseci, a apelantu kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci. Istom presudom, na osnovu člana 57. stav 1. KZ, određeno je da se prvooptuženoj i apelantu vrijeme provedeno u pritvoru od 2. februara 2007. godine uračunava u kaznu. Takođe, istom presudom, na osnovu člana 78. KZ određeno je da se apelantu oduzima pištolj. Na osnovu člana 202. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP), Kantonalni sud je prvooptuženu i apelanta oslobodio dužnosti naknade troškova krivičnog postupka i određeno je da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda. Presudom je određeno, na osnovu člana 212. stav 3. ZKP, da se oštećena sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućuje na parnični postupak.

3. Protiv navedene presude žalbe su izjavili prvooptužena i apelant, pa je Vrhovni sud postupajući po navedenim žalbama, donio rješenje broj 09 0 K 000380 10 Kž 11 od 2. septembra 2010. godine, kojim je djelomično uvažilo žalbu apelanta, a povodom te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na prvooptuženu, ukinuo presudu Kantonalnog suda i odredio održavanje pretresa pred Vrhovnim sudom.

4. Vrhovni sud je donio presudu broj 09 0 K 000380 10 Kžk od 18. jula 2011. godine kojom je prvooptuženu i apelanta oglasio krivim da su na način preciziran u izreci presude počinili krivično djelo ubistva iz člana 166. stav 2. točka d) KZ, a u vezi sa članom 31. KZ, za koje je prvooptužena osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina i 6 (šest) mjeseci, a apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci. Istom presudom, na osnovu člana 57. stav 1. KZ, određeno je da se prvooptuženoj i apelantu vrijeme provedeno u pritvoru od 2. februara 2007. godine uračunava u kaznu, da se oslobađaju plaćanja troškova postupka, da se apelantu oduzima pištolj, kao i da se porodica oštećenog upućuje na parnicu.

5. Apelant se žali da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1., 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ukazuje na pristrastnost suda, jer su iste sudije koje su učestvovale u donošenju presude donijele i rješenje o produženje pritvora, iz kojeg proizilazi „zaključak da je apelant kriv“. Nadalje, apelant ukazuje da nije odlučeno na adekvatan način o izuzeću svih sudija Vrhovnog suda. Apelant se žali zbog činjenice da mu je odbijen zahtjev da se ponovo neposredno saslušaju svi svjedoci, kao i zbog toga što je odluka donijeta na iskazima svjedoka za koje sud uopšte nije konstatovao da se preuzimaju i prihvataju kao dokaz. Nadalje, apelant se žali na način izvođenja dokaza pred Vrhovnim sudom koji je proveden po njegovom mišljenju nezakonito uz povredu odredaba parničnog postupka. Takođe, apelant navodi da je njegovom advokatu onemogućeno da na kvalitetan način unakrsno ispita svjedoka. Apelant se takođe žali na arbitrarnu odluku da se ne sasluša vještak mašinske struke. Apelant ističe proizvoljnost u utvrđivanju činjenica i donošenju zaključaka. Apelant je tražio da Ustavni sud donese odluku kojom će ukinuti osporenu presudu Vrhovnog suda i u roku od dva mjeseca donijeti novu odluku uz poštivanje prava na pravično suđenje i nepristrasan sud. Apelant je takođe tražio da sud donese privremenu mjeru jer bi izdržavanjem kazne zatvora za apelanta mogle nastupiti nenadoknadiva šteta, pogotovo kada se ima u vidu njegovo zdravstveno stanje-početak hapatitisa C. Apelant je tražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom će narediti da se prekine izdržavanje kazne zatvora i apelant odmah pusti na slobodu.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Po mišljenju Ustavnog suda, apelant, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nije ponudo Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, osim paušalnog navoda „o početku“ bolesti.

9. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službeni novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 44/98, 42/99 i 12/09) reguliše i postupak prekida izdržavanja kazne zatvora (član 57.), kao i da propisuje da se osuđenim licima osigurava ljekarsku pomoć (čl. 45.-47.). Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnost koju je imao na raspolaganju prema citiranim odredbama navedenog Zakona, niti je obrazložio zbog čega smatra da postoje razlozi koji bi opravdali njegov zahtjev za donošenje privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4007/11 (D. D.) | Sudska praksa | Aktio