Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-23/09 (F. D., O. S., A. S., F. B., A. Z., D. S. i H. D.)
Odluka donesena 09. 11. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pasivna legitimacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 11
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o radu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
AP-23/09
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 11. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 23/09, rješavajući apelaciju Faika Dlakića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. novembra 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Faika Dlakića, Ostoje Subotića, Advije Serdarevića, Fahrudina Bašića, Adnana Zečevića, Džemaila Silajdžića i Huseina Drece.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž- 07-002 237 od 21. oktobra 2008. godine, broj 004-0-Gž-07-002 424 od 23. oktobra 2008. godine, broj 004-0-Gž-08-000 146 od 3.
decembra 2008. godine, broj 004-0-Gž-07-002 419 od 15. oktobra 2008. godine, broj 004-0-Gž-08-000 141 od 7. januara 2009. godine, broj 004-0-Gž-08-000 161 od 7. januara 2009. godine i broj 004-0-Gž- 07-002 427 od 3. februara 2009. godine.
Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan po hitnom postupku donijeti nove odluke, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Faik Dlakić, Ostoja Subotić, Advija Serdarević, Fahrudin Bašić, Adnan Zečević, Džemail Silajdžić i Husein Dreca (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Razija Huseinagić advokat iz Zenice, te Fuad Karamehić i Nedim Begović, advokati iz Visokog, podnijeli su u periodu od 6. januara do 8. aprila 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-07-002 237 od 21. oktobra 2008. godine, broj 004-0-Gž-07-002 424 od 23. oktobra 2008. godine, broj 004-0-Gž-08-000 146 od 3. decembra 2008. godine, broj 004-0-Gž-07-002 419 od 15. oktobra 2008. godine, broj 004-0-Gž-08-000 141 od 7. januara 2009. godine, broj 004-0-Gž-08-000 161 od 7. januara 2009. godine i broj 004-0-Gž-07-002 427 od 3. februara 2009. godine.
2. Pojedini apelanti su dostavili dopune apelacije, odnosno izvod iz Odluke Evropskog suda u predmetu: Zhovner protiv Ukrajine, App 56848/00 od 29. septembra 2004. godine, te naveli da je spomenutom odlukom zaključeno da se države ne mogu pravdati nedostatkom novca u budžetu, već da su dužne osigurati ta sredstva iz bilo kojeg drugog izvora kojim raspolažu da bi presuda bila izvršena bez eventualnog odlaganja.
Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 795/07 od 14. oktobra 2009. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 795/07 od 14. oktobra 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 99/09, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio apelaciju Faika Dlakića (podnosioca apelacije broj AP 23/09), utvrdio povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zatezne kamate, ukinuo Presudu Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000660 od 9. januara 2007. godine i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje. Postupajući po Odluci Ustavnog suda AP 795/07 od 14. oktobra 2009. godine, Kantonalni sud je donio novu Presudu broj 004-0-Gž-10- 000005 od 19. januara 2010. godine, kojom je žalbu tužene Osnovne škole «Mula Mustafa Bašeskija» Donje Moštre, u odnosu na odluku o početku toka zatezne kamate, odbio i presudu prvostepenog suda u tom dijelu potvrdio.
3. Apelanti Avdija Serdarević i Adnan Zečević su u apelacijama AP 61/09 i AP 121/09 podnijeli i zahtjeve za donošenje privremene mjere kojima bi Ustavni sud naložio Zeničko-dobojskom kantonu (u daljnjem tekstu: ZE-DO kanton), Ministarstvu finansija, Invesiticiono-komercijalnoj banci d.d. Zenica (u daljnjem tekstu: IK Banka) isplatu s računa izvršenika, Mješovite srednje škole «Hazim Šabanović» Visoko, u skladu s rješenjima o izvršenju Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, a sve se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku da spoji predmete broj AP 23/09, AP 58/09, AP 61/09, AP 95/09, AP 121/09, AP 466/09 i AP 1088/09, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 23/09. Spojeno je ukupno šest apelacija.
5. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te Osnovne škole «Mula Mustafa Bašeskija» Donje Moštre, Mješovite srednje škole «Hazim Šabanović» Visoko, Mješovite srednje škole «Nordbat-2» Vareš, zatraženo je da dostave odgovore na predmetne apelacije.
6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelacije u kojima su zatraženi odgovori dostavljeni su podnosiocima apelacija.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Presudama Općinskog suda, i to: broj P-153/05 od 20. januara 2006. godine, broj P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine i broj P-440/05 od 16. decembra 2005. godine, obavezan je tuženi (izvršenik), odnosno Zeničko-dobojski kanton da, zajedno sa OŠ «Mula Mustafa Bašeskija» Donje Moštre, MSŠ «Hazim Šabanović» Visoko i MSŠ «Nordbat-2» Vareš, (izvršenici), solidarno apelantima isplati novčane iznose precizirane prvostepenim presudama na ime naknade plaće, naknade za topli obrok, naknade za prijevoz, naknade za regres za godišnji odmor, naknade za prekovremeni rad i naknade za programe sa zakonskim zateznim kamatama.
9. U apelaciji AP 23/09, Kantonalni sud je Presudom broj 004-0-Gž-06-000 660 od 9. januara 2007. godine žalbu Zeničko-dobojskog kantona uvažio. Također, Kantonalni sud je prvostepenu presudu preinačio tako što je tužbeni zahtjev u odnosu na Zeničko-dobojski kanton odbio, a žalbu OŠ «Mula Mustafa Bašeskija» djelimično uvažio. Naime, Kantonalni sud je prvostepenu presudu preinačio u pogledu odluke o zakonskim zateznim kamatama, odnosno, zakonsku zateznu kamatu dosudio od 24. januara 2005. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate.
10. Odlučujući o žalbama apelanata, Zeničko-dobojskog kantona, te izvršenika, Kantonalni sud je (u apelacijama br. AP 58/09, AP 61/09, AP 95/09, AP 121/09, AP 466/09 i AP 1088/09), presudama broj 004-0-Gž-07-001 076 od 27. juna 2007. godine i broj 004-0-Gž-06-000 312 od 4. januara 2007. godine, prvostepene presude preinačio u dijelu kojim je odlučeno o obavezi naknade troškova postupka apelantima, te u dijelu u kojem je Zeničko-dobojski kanton obavezan na solidarnu isplatu, i to tako da su odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata i ujedno obavezani da solidarno Zeničko-dobojskom kantonu naknade troškove postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
11. Odlučujući o prijedlozima apelanata za izvršenje na osnovu navedenih presuda, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju, i to: broj 041-0-I-07-000 329 od 23. februara 2007. godine, broj 041-0-I-07-001 438 od 25. septembra 2007. godine, broj 041-0-I-07-001 399 od 25. septembra 2007. godine, broj 041-0-I-07-000 503 od 14. marta 2007. godine, broj 041-0-I-07-001 402 od 25. septembra 2007. godine, broj 041-0-I-07-001 446 od 25. septembra 2007. godine i broj 041-0-I-07- 001 441 od 25. septembra 2007. godine, kojima je dopustio predložena izvršenja.
12. Izvršenici i Zeničko-dobojski kanton su kao treće lice uložili prigovore na rješenja o izvršenju (precizirana u prethodnoj tački ove odluke), koji su rješenjima Općinskog suda, i to: broj 041-0-I-07-000329 od 13. septembra 2007. godine, broj 041-0-I-07-001 438 od 12. novembra 2007.godine, broj 041-0-I-07-001 399 od 5. novembra 2007.godine, broj 041-0-I-07-000 503 od 13. jula 2007. godine, broj 041-0-I-07-001 394 od 5. novembra 2007.godine, broj 041-0-I-07-001 446 od 16. novembra 2007.godine i broj 041-0-I-07-001 441 od 12. novembra 2007.godine, usvojeni, te su obustavljena izvršenja u dijelu koji se odnosi na potraživanje po računu Zeničko-dobojskog kantona kod IK banke d.d. Zenica. U obrazloženjima rješenja Općinski sud je naveo da je prigovor osnovan jer su u prijedlogu za izvršenje, kao izvršenici, označene OŠ «Mula Mustafa Bašeskija» Donje Moštre, MSŠ «Hazim Šabanović» Visoko i MSŠ «Nordbat-2» Vareš, a da je naveden transakcijski račun Zeničko-dobojskog kantona kod IK banke d.d. Zenica, koji nije označen kao izvršenik. Dalje, da se, u skladu sa članom 47. stav 1. tačka 6. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), prigovor na izvršenje može podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito ako tražitelj nije ovlašten da traži izvršenje protiv izvršenika, te da je odredbom člana 30. tačka 2. ZIP-a propisano da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica, ako se dokaže da je to treće lice preuzelo dug. Općinski sud je zaključio da apelanti nemaju osnova da traže izvršenje na sredstvima Zeničko-dobojskog kantona, jer je izvršenik javna ustanova-pravno lice, što znači da samostalno odgovara za svoje obaveze, bez obzira na to što je budžetski korisnik, koji je dužan da od Ministarstva finansija Zeničko-dobojskog kantona traži da se ta sredstva planiraju u budžetu ili kroz eventualni rebalans budžeta, kao što to radi i za plaće.
13. Odlučujući o žalbama apelanata, Kantonalni sud je rješenjima (bliže označenim u izreci ove odluke) žalbe odbio i potvrdio prvostepena rješenja. Obrazlažući svoju odluku, Kantonalni sud je naveo da su odredbama člana 47. tač. 1-10. ZIP-a propisani razlozi za prigovor među kojim je i razlog ako tražilac izvršenja nije ovlašten da traži izvršenje protiv izvršenika. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da apelanti nisu ovlašteni da traže izvršenje na osnovu izvršne isprave, zapljenom novčanih sredstava s transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona. Dalje, da su kao izvršenik označene OŠ «Mula Mustafa Bašeskija» Donje Moštre, MSŠ «Hazim Šabanović» Visoko i MSŠ «Nordbat-2» Vareš, koje potpuno samostalno odgovaraju za svoje obaveze, dok Zeničko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvršnoj ispravi. S tim u vezi, Kantonalni sud je i zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je usvojio prigovore izvršenika i Zeničko-dobojskog kantona kao trećeg lica.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na rad. Povredu ovih prava apelanti vide u tome što su, na osnovu presuda kojima je obavezan tuženi odnosno poslodavac na izmirenje novčanog iznosa, pokrenuli izvršni postupak u kojem su kao izvršenika označili svog poslodavca, koji nema svoj žiro račun, a da ZE-DO kanton u konkretnom slučaju ima ulogu banke, koja ima obavezu da po nalogu suda obavi izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Apelanti također ističu da je, u smislu odredaba Zakona o trezoru FBiH, formiran Jedinstveni račun Trezora (u daljnjem tekstu: JRT), kojim je propisano da se svi računi budžetskih korisnika zatvaraju, te da će njihova salda biti prebačena na JRT. Apelanti navode da su izvršenici budžetski korisnici ZE-DO kantona koji nemaju svoj posebni žiro račun, jer je ukinut Odlukom o ukidanju transakcijskih računa i podračuna budžetskih korisnika. Istovremeno ističu da je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a propisano da će se izvršenje na teret sredstava budžeta FBiH i kantona provoditi u visini koja je predviđena na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta, čime je narušen princip proporcionalnosti u odnosu na osnovna prava i slobode, jer je izvršeniku omogućeno da sasvim slobodnom voljom odluči i prijavi svoje dugovanje prema zaposlenicima, kojima je u obavezi da isplati novac zbog nepoštivanja kolektivnog ugovora.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je u svojim odgovorima na apelacije naveo da se na osnovu propisa o izvršenju budžeta raspodjela budžetskih sredstava s jedinstvenog računa između korisnika vrši na bazi kriterija, a korisnici budžeta prave finansijske planove svojih potreba, koji se nakon odobrenja od nadležnih tijela uklapaju u budžet tako da dobivena i označena sredstva u koja mogu da budu uračunata i ova sredstva izvršenika kao korisnika budžeta, tražitelj izvršenja može tražiti, ali ne direktno sa sredstava transakcijskog računa ZE-DO kantona, pa je predložio da se apelacije odbiju kao neosnovane.
16. Kantonalni sud je u odgovorima na apelacije, između ostalog, istakao da je apelantima omogućeno da zaštite svoja prava i slobode iz Evropske konvencije i Ustava Bosne i Hercegovine bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, a naročito prava na pravično suđenje i imovinu. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud smatra da su njegove odluke zakonite, te je predložio da Ustavni sud odbije apelacije kao neosnovane.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o radu («Službene novine Federacije BiH» broj 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
Poslodavac je, u smislu ovog zakona, fizička ili pravna osoba koja zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obaveze prema zaposleniku, u skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
18. Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
a) Trezor je osnovna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva finansija i ministarstava finansija kantona, u kojima se u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima obavljaju poslovi koji se odnose na planiranje izvršenja i izvršenje budžeta Federacije, kao i budžeta kantona; vođenje računovodstva i računovodstvenih politika; upravljanja novcem i vođenje jedinstvenog računa trezora; otplate duga, izdavanja garancija, nova zaduživanja, upravljanje neangažiranim sredstvima i imovinom.
[...]
i) Budžetski korisnici su nadležna ministarstva i ostala tijela uprave koji se finansiraju iz budžeta. Nadležno ministarstvo koje u svom budžetskom planu sadrži potrošačke jedinice, koje su u budžetu označene kao budžetske glave, budžetski je za njih nadležno. [...]
g) Jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT) sastoji se od depozitnog računa otvorenog u komercijalnoj banci, računa za investiranje i zaštitu sredstava, jednog ili više transakcijskih računa, i po potrebi, transakcijskih računa za gotovinu. Svi ovi računi se moraju držati u ime ministarstava finansija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima finansija. Federalno ministarstvo će pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavlja sistem JRT-a. Kada sistem JRT-a postane efektivan, svi pojedinačni računi budžetskih korisnika će biti zatvoreni i njihova salda će biti prebačena na JRT.
[...]
o) Transakcijski računi su bankovni računi koje je trezor otvorio u poslovnim bankama, a koji se drže u ime ministarstava finansija i preko kojih se vrše svakodnevne transakcije vezane za troškove budžetskih korisnika.
[...] Član 8.
Trezori vrše centraliziranu isplatu plaća za nadležna ministarstva i budžetske korisnike, na način da:
a) uspostave i održavaju centralizirani sistem obračuna plaća,
b) procjenjuju potrebna sredstva bazirana na utvrđenom nivou plaća i ostalim neophodnim informacijama koje osiguraju budžetski korisnici, kao i iznosima obveza na osnovu poreza i doprinosa i
c) izvršavaju isplatu plaća i obveza na osnovu poreza i doprinosa.
Nadležna ministarstva i budžetski korisnici su dužni da trezoru, u odgovarajućem platnom ciklusu, podnesu dokaz o zasnivanju i prestanku radnog odnosa svih uposlenih za koje plaće osiguravaju u budžetu.
Dodatne procedure će propisati ministarstvo finansija.
Član 24.
[...] JRT se nalazi pod isključivim pravom ministarstava finansija. Nijedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim računima, ukoliko drugačije nije utvrđeno u općim ili pojedinačnim instrukcijama koje daju ministarstva finansija.
Član 26.
Ministarstva finansija otvaraju transakcijske račune u poslovnim bankama.
Transakcijski račun se koristi za plaćanje svih izdataka. Stanje na ovim transakcijskim računima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT-a.
19. Zakon o ustanovama («Službeni list RBiH» broj 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 39.
Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta...
Član 41.
Ustanova je odgovorna za svoje obveze sredstvima sa kojima raspolaže.
Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drukčije određeno.
Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove dužan je da:
- pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna.
20. Zakon o srednjoj školi («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
[…] Srednja škola ima svojstvo pravne osobe.
Član 10.
Srednju školu kao javnu ustanovu u državnom vlasništvu osniva Skupština Kantona uz prethodno pribavljeno mišljenje općinskog vijeća.
[…] Prava i obveze osnivača i srednje škole utvrđuju se ugovorom, u skladu sa aktom o osnivanju.
Ako je osnivač srednje škole Skupština Kantona, obaveze iz prethodnog stava ovog člana u ime Skupštine vrši Vlada Kantona.
Član 11.
[…] Osnivač srednje škole osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad srednje škole u skladu sa Pedagoškim standardima i Normativima.
21. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» broj 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 30.
Prijelaz potraživanja ili obaveze […] (2) Izvršenje se određuje i protiv treće osobe koja u izvršnoj ispravi nije označena kao izvršenik ako tražitelj izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obvezna izmiriti. Ako se obveza treće osobe na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Član 138.
Ograničenje izvršenja […] (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(4) Izvršenje na teret sredstava budžeta grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta,s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
VI.Dopustivost
22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja Kantonalnog suda (bliže precizirana u izreci ove odluke) protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Dalje, osporena rješenja apelanti su primili u periodu od 6. novembra 2008. godine do 10. februara 2009. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 6. januara 2008. godine do 8. aprila 2009. godine. Sve apelacije su podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelanti osporavaju rješenja Kantonalnog suda smatrajući da su tim rješenjima povrijeđena njihova prava, i to: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na rad.
VII.1. Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
29. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, predmetni slučajevi isplate zarađenih a neisplaćenih plaća su građanskopravne prirode, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi Evropski sud za ljudska prava, Darnell v. VB, presuda od 26. oktobar 1993. godine, serija A, broj 272). Postupak se odnosi na izvršenje pravosnažne presude u izvršnom postupku, dakle, na nastavak predmeta koji je građanskopravne prirode. Na osnovu navedenog član 6. stav 1. Evropske konvencije je primjenjiv u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. U konkretnom slučaju apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer im je onemogućeno da ostvare izvršenje pravosnažnih sudskih odluka zbog stava redovnih sudova da apelanti nisu ovlašteni da traže izvršenje na osnovu izvršne isprave, zapljenom novčanih sredstava s transakcijskog računa ZE-DO kantona, u situaciji kada je kao izvršenik označena javna ustanova koja kod njega ima otvoren transakcijski račun, dok ZE-DO kanton nije stranka navedena u izvršnoj ispravi.
Ustavni sud prije svega ukazuje na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojoj je razmatrao identična relevantna pitanja kao i u ovom predmetu. Također, Ustavni sud podsjeća da je identično pravno pitanje, odnosno situaciju kada je usvajanjem prigovora redovnih sudova u izvršnom postupku (zato što u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik nije naveden ZE-DO kanton nego pravna osoba koja kod njega ima otvoren transakcijski račun), onemogućeno izvršenje sudske odluke, već razmatrao i u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1603/08 od 13. oktobra 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke, u pogledu navoda apelanata, Ustavni sud poziva na cjelokupno obrazloženje i razloge navedene u toj odluci.
31. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da je arbitrarno pozivanje Kantonalnog i općinskih sudova na ZIP, u situaciji kada su zaključili da apelanti nemaju osnova tražiti izvršenje na sredstvima ZE-DO kantona, s obzirom da on nije ni označen kao izvršenik, te jer je izvršenik javna ustanova - pravna osoba koja samostalno odgovara za svoje obaveze, bez obzira što je i on budžetski korisnik koji je dužan da od Ministarstva finansija ZE-DO kantona traži da se ta sredstva planiraju u budžetu ili eventualno kroz rebalans budžeta, kao što to radi i za plaće.
32. Ustavni sud je dalje naveo da je Odlukom ZE-DO kantona o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad srednjim školama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine ZE-DO kanton preuzeo sva prava i obaveze srednjih škola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke. S tim u vezi Ustavni sud je uočio da, u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj školi, u pogledu načina finansiranja i odgovornosti osnivača za obaveze ustanove koju su osnovali, čak i u slučaju da su sredstva na JRT-u, sredstva treće osobe, tj. konkretno ZE-DO kantona, a ne tuženih, odnosno izvršenika, prema članu 30. stav 2. ZIP-a, ZE-DO kanton kao osnivač bi bio odgovoran za izvršenje obaveza tuženih, odnosno izvršenika, te je zaključio da se kanton, bez obzira na to što ne može biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu između radnika i ustanove, ne može jednostavno oglušiti i zanemariti neophodnost njegove intervencije, da bi se zaštitila prava utvrđena u pravosnažnoj presudi.
33. Imajući u vidu navedeno, odnosno zaključke i obrazloženja iz prethodno navedene odluke, koji su u cijelosti primjenjivi i na predmetni slučaj, Ustavni sud navode apelanata ocjenjuje kao osnovane, zbog čega zaključuje da je i u konkretnom slučaju učinjeno iluzornim izvršenje pravosnažne presude, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Ostali navodi
34. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi s povredom prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati i ostale navode apelanata koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na rad.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada su redovni sudovi usvojili prigovore u izvršnom postupku, zato što u prijedlogu za izvršenje nije naveden ZE-DO kanton nego pravna osoba koja kod njega ima otvoren transakcijski račun, učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije.
36. S obzirom na zaključke u vezi s povredom prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud neće posebno razmatrati prijedloge apelanata za donošenje privremenih mjera koje su podnijeli apelanti Avdija Serdarević u predmetu AP 61/09 i Adnan Zečević u predmetu AP 121/09.
37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović