Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2447/11 (D. J.)

Odluka donesena 06. 12. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2447/11

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

06. 12. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2011. godine, u predmetu broj AP-2447/11, rješavajući zahtjev Dalibora Jorgića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Dalibora Jorgića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Dalibor Jorgić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 15. juna 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 002883 10Kž 2 od 1. marta 2011. godine i presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 002883 10 K od 25. juna 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 2. novembra 2011. godine, te podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „stopirao“ rješenje Osnovnog suda u Banja Luci kojim se apelant upućuje na izdržavanje kazne zatvora.

2. Okružni sud donio je presudu broj 11 0 K 002883 10 K od 25. juna 2010. godine kojom je utvrdio da je apelant kriv što je 31. decembra 2009. godine u 13,00 časova u namjeri da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist naoružan posebno napravljenom ručnom bombom ušao u sportsku kladionicu, te na način detaljno opisanu dispozitivu presude držeći u jednoj ruci bombu a u drugoj prekidač zaprijetio radnici u kladionici Vesni Ćurguz da će bombu aktivirati ukoliko mu ne preda novac, na što je ona iz straha za vlastiti život isti predala, dakle, ozbiljnom prijetnjom vatrenim oružjem da će neposredno napasti na život i tijelo oduzeo tuđu stvar u namjeri da njenim prisvajanjem sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, čime je počinio krivično djelo razbojništva iz člana 233. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ). Okružni sud je apelanta primjenom čl. 32. stav 1., 33. stav 1., 38. stav 1. točka 2., 39. stav 1. točka 2. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Okružni sud je naveo da će se apelantu u kaznu zatvora u skladu sa članom 44. stav 1. KZ uračunati vrijeme provedeno u pritvoru. Okružni sud je na osnovu člana 108. st. 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske –Prečišćeni tekst (u daljnjem tekstu: ZKP) Sportsku kladionicu „Vilijams“ uputio da imovinsko pravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku. Apelant je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka.

3. Istom presudom na osnovu člana 289. stav 1. tačka v.) ZKP Okružni sud je apelanta oslobodio optužbe da je istog dana (31. decembra 2009. godine) u 11,30 časova na način opisan u dispozitivu presude u sportskoj kladionici (koja se nalazi na drugoj adresi u Banja Luci) zaprijetio radnici aktiviranjem ručne bombe ukoliko mu ne da novac, što je ona uradila, čime bi počinio krivično djelo razbojništva iz člana 233. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ. Okružni sud je na osnovu člana 108. stav 4. ZKP Sportsku kladionicu „Vilijams“ uputio da imovinsko pravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku. Okružni sud je naveo da troškovi postupka padaju na teret budžetskih troškova.

4. Protiv prvostepene presude apelant i Okružno tužilaštvo Banja Luka podnijeli su žalbu.

5. Okružni sud je donio presudu broj 11 0 K 002883 10 Kž 2 od 1. marta 2011. godine kojom je žalbe odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

6. Apelant se žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant povredu prava vidi u činjenici da su sudovi presude temeljili na izjavi Vesne Ćurguz i njenog supruga da je on počinio krivično djelo. Apelant navodi da sudovi nisu brižljivo cijenili provedene dokaze, te da neki dokazi uopšte nisu izvedeni a trebali su biti (slikanje farmerki za koje je navodno zakačio bombu, otisak papilarnih linija i dr.). Apelant navodi da se iz transkripta sa glavnog pretresa jasno vidi -kada se uporede izjave Vesne Ćurguz i njenog muža i svjedoka policajaca koji su svjedočili, a koji iskazi su proturječni i kontradiktorni - da nije imao fer i pravično suđenje. Apelant je uz dopunu apelacije dostavio rješenje o privremenoj suspenziji Ministarstva sigurnosti, Granična policija Sarajevo, broj 18-5-2-34-15/116/10 od 8. januara 2010. godine, kojim se apelant privremeno suspenduje iz Granične policije Bosne i Hercegovine do okončanja krivičnog postupka. Apelant stoga traži od Ustavnog suda da što prije riješi njegov predmet da mu ne bi prestao radni odnos. Apelant je ujedno tražio da Ustavni sud stopira rješenje o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora što je „do sada odgađao“.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud primjećuje da je zahtjev za privremenu mjeru apelant podnio kako bi mu Ustavni sud spriječio odlazak na izdržavanje kazne zatvora. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/10) reguliše postupak odlaganja izvršenja kazne zatvora (član 69.). U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je apelant paušalno naveo da je „do sada odgađao“ odlazak na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, apelant nije naveo koji su razlozi na osnovu kojih je „odgađao“ izvršenje kazne zatvora do sada i nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koje je imao na raspolaganju prema citiranoj odredbi navedenog Zakona, niti je obrazložio zbog čega smatra da postoje razlozi koji bi opravdali njegov zahtjev za donošenje privremene mjere.

10. Osim toga, što se tiče zahtjeva apelanta da Ustavni sud prioritetno uzme u razmatranje njegov predmet „da ne bi ostao bez posla“, Ustavni primjećuje da apelant ovim prejudicira neku eventualnu buduću radnju. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je apelant, zbog pokrenutog krivičnog postupka suspendovan u skladu sa članom 114. Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 27/04, 63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/08, 63/08 i 35/09). Takođe, istim zakonom (član 112.) propisano je da se prekid radnog odnosa, kao obavezna disciplinska mjera, izriče ako je policijski službenik pravosnažno osuđen za krivično djelo na kaznu zatvora od šest mjeseci ili težu kaznu. Kako apelant nije naveo razloge zbog kojih smatra da se u njegovom slučaju eventualno ne bi trebala primijeniti ova odredba Ustavni sud smatra da je i ovaj zahtjev apelanta neosnovan. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je članom 433. ZKP utvrđeno pravo na naknadu štete oštećenog po osnovu radnog odnosa u slučaju neopravdane osude.

11. Zbog svega navedenog a osobito imajući u vidu da apelant, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nije dostavio bilo kakve argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru, niti bilo šta iz čega bi se moglo zaključiti da bi donošenje privremene mjere koju apelant traži bilo u interesu strana ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2447/11 (D. J.) | Sudska praksa | Aktio