Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4426/11 (E. M.)

Odluka donesena 26. 01. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4426/11

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 01. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. januara 2012. godine, u predmetu broj AP 4426/11, rješavajući zahtjev E. M. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev E. M. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. E. M. (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 14. novembra 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 K 038621 11 Kž od 26. avgusta 2011. godine i Presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 K 038621 10 K od 29. aprila 2011. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom kojom bi Ustavni sud odložio apelantu izdržavanje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 51 0 K 038621v10 K od 29. aprila 2011. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 51 0 K 038621 10 K od 29. aprila 2011. godine, apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo iskorištavanja djeteta ili maloljetnika radi pornografije iz člana 211. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05, u daljnjem tekstu KZFBiH) i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci. Pored toga, apelant je istom presudom obavezan da na ime troškova postupka plati paušal, a oštećena E.Š. sa imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti je upućena na parnični postupak.

3. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Apelant je u apelaciji zahtijevao donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud apelantu odložio izdržavanje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji. Zahtjev za privremnu mjeru obrazlaže time što je porodičan čovjek i otac dvoje maloljetne djece, te da su mu osporenim presudama povrijeđena prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.“

5. Ustavni sud smatra nespornim postojanje interesa osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, u njegovu korist riješi zahtjev za privremenu mjeru s obzirom na specifičnost okolnosti u kojima se nalazi ili će se naći osoba lišena slobode, a posebno uzimajući u obzir druga ljudska prava koja mogu biti dovedena u pitanju u takvom kontekstu. Međutim, kao argument za donošenje privremene mjere, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava niti navodi o ugroženosti egzistencije porodice. Ustavni sud je, u svojoj dosadašnjoj praksi, usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, te ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP- 1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

6. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne – Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službeni novine FBiH» br. 44/98, 42/99 i 12/09). Ustavni sud zapaža da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine reguliše postupak odlaganja izvršenja kazne (čl. 27-31.) uključujući i slučaj odlaganja izdržavanja kazne zatvora osuđenoj osobi «8) ako je osuđena osoba hranilac porodice (član 24.), te da apelant nije ničim dokazao da je iscrpio mogućnosti koje ima na raspolaganju prema citiranim odredbama navedenog Zakona.

7. U konkretnom slučaju apelant nije ponudio dokaze da je iskoristio ili da je na nedozvoljen način bio onemogućen u korištenju mogućnosti odlaganja izvršenja zatvorske kazne koju ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, a koja mu stoji na raspolaganju i u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda. Nadalje, ostali navodi koje apelant ističe u prilog donošenja privremene mjere tiču se merituma spora, odnosno povrede prava na pravično suđenje. Imajući u vidu naprijed navedeni stav da kao argument za donošenje privremene mjere, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava niti navodi o ugroženosti egzistencije porodice, Ustavni sud smatra da apelanta nije ponudio odgovarajuće razloge i dokaze koji bi bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da je donošenje privremene mjere neophodno u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović