Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3219/09 (M. P.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Uređenje međa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Vanparnični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3219/09

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3219/09, rješavajući apelaciju Mehmeda Prošića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mehmeda Prošića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se trenutno vodi u Općinskom sudu u Cazinu pod brojem 20 0 V 006695 04 V.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 20 0 V 006695 04 V, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Mehmedu Prošiću, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mehmed Prošić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokatica iz Cazina, podnio je 13. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Općinskom sudu u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem Rt:1/04 (kasnije CMS broj 20 0 V 006695 04 V).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 22. aprila 2010. godine i 9. januara 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Također, 9. januara 2012. godine zatražen je spis na uvid.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju i traženi spis 18. januara 2012. godine, koji je Općinskom sudu vraćen 26. januara 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 26. januara 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 8. januara 2004. godine, podnošenjem prijedloga za uređenje međa, u Općinskom sudu pokrenuo predmetni postupak. Predmet je u Općinskom sudu evidentiran pod brojem Rt:1/04. U podnesenom prijedlogu apelant je istakao da je faktički i jedini posjednik k.č. broj 179/6 pod nazivom „Dolina“, kuća i zgrada površine 145 m², dvorište površine 500 m² i njiva 4. klase površine 1353 m², k.o. Ostrožac. Apelant je naveo da je imao namjeru ograditi svoj posjed ali da protivpredlagači, Mehmed i Muhamed Akmadžić, sa čijim posjedima graniči njegov posjed, nisu dopustili postavljanje ograde. Slijedom navedenog, apelant je pokrenuo predmetni vanparnični postupak kako bi sud proveo postupak i izvršio uređenje međa.

7. Apelant je Općinskom sudu dostavio urgencije kojima je od Općinskog suda tražio postupanje u predmetu i to 4. aprila i 16. augusta 2005. godine, 23. februara, 3. aprila, 2. juna i 16. novembra 2006. godine, 26. juna i 20. augusta 2007. godine, 22. januara, 9. aprila i 1. septembra 2008. godine, 30. marta, 2. juna i 31. augusta 2009. godine, te 2. februara, 17. juna i 3. novembra 2010. godine.

8. Predmet je u Općinskom sudu, nakon uvođenja CMS evidencije predmeta, evidentiran pod brojem 20 0 V 006695 04 V.

9. Uvidom u dostavljeni original predmeta (18. januar 2012. godine), Ustavni sud je utvrdio da Općinski sud još uvijek nije preduzeo niti jednu procesnu radnju u predmetnom spisu. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Apelant navodi da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je u apelaciji istakao da je prijedlog za uređenje međa podnio Općinskom sudu 8. januara 2004. godine, te da, i pored više urgencija za zakazivanje ročišta, Općinski sud nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem okončanja predmetnog postupka. Apelant traži da Ustavni sud, ukoliko utvrdi „opravdanost“ apelacije zbog dužine trajanja postupka, naloži Općinskom sudu da, bez daljnjeg odlaganja, okonča ovaj predmet, a Federaciji BiH da mu isplati odgovarajući iznos na ime naknade nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

11. Očitujući se o osnovanosti apelacije, Općinski sud je naveo da su tačni apelantovi navodi u pogledu dužine trajanja postupka, te da će se u predmetu postupati nakon što Ustavni sud vrati predmetni spis.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

13. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav 2.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog činjenice da Općinski sud u vrijeme podnošenja apelacije, dakle 13. oktobra 2009. godine, još uvijek nije preduzeo niti jednu procesnu radnju kako bi okončao predmetni postupak.

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. U konkretnom slučaju, prije nego što počne ispitivati navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, osnovni uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da postoji spor o građanskim pravima i obavezama. Imajući u vidu prirodu spora u ovom predmetu i stav Evropskog suda da je prvi stav člana 6. Evropske konvencije primjenjiv u vanparničnom postupku uređenja međa, budući je to pitanje blisko povezano s opsegom vlasništva i da je odlučno za djelotvorno vršenje prava podnosioca zahtjeva, tj. za slobodu uživanja njegovog vlasništva (vidi Evropski sud za ljudska prava, Debelić protiv Hrvatske, presuda od 12. oktobra 2006. godine, aplikacija broj 9235/04), Ustavni sud zaključuje da je na konkretan slučaj primjenjiv član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 655/07 od 10. juna 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

a) Relevantni principi

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 8. januara 2004. godine i to podnošenjem prijedloga za uređenje međa Općinskom sudu, te da, u vrijeme donošenja ove odluke, Općinski sud još uvijek nije preduzeo niti jednu procesnu radnju u predmetnom spisu. Dakle, relevantan period koji će biti predmet ocjene Ustavnog suda je period od osam godina i oko jedan mjesec.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju se radi o vanparničnom predmetu koji je apelant pokrenuo radi uređenja međa. Međutim, budući da Općinski sud nije preduzeo niti jednu radnju u predmetu, složenost predmeta ne može biti kriterij za ispitivanje dužine postupka. Shodno relevantnim zakonskim odredbama, nadležni sud ima obavezu da predmetni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.

25. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon podnošenja prijedloga bio potpuno neaktivan, te da čak i u odgovoru na apelaciju ističe da su apelantovi navodi tačni. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje na to da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka pred Općinskim sudom, nego suprotno, da je čak u 17 navrata urgirao postupanje Općinskog suda. Budući da Općinski sud u periodu od preko osam godina nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka a priori nerazumno, te da se ne može ni na koji način opravdati.

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji se nakon skoro punih osam godina nalazi u početnoj fazi pred Općinskim sudom, ne zadovoljava zahtjev „razumnosti“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 20/06).

28. U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda koji je, prema mišljenju Ustavnog suda, svojom neaktivnosti u cijelosti doprinio dužini postupka.

Pravo na imovinu

29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na povredu prava na imovinu jer su navodi iz apelacije o navodnoj povredi prava na imovinu identični navodima u pogledu povrede prava na pravično suđenje.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije kada Općinski sud u Cazinu duže od osam godina nije preduzeo nijednu procesnu radnju koja bi vodila okončanju predmetnog postupka, niti je dao razloge koji bi opravdali ovako dugo trajanje postupka.

31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-3219/09 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio