Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2790/09 (J. B.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Uređenje međa
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2790/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2790/09, rješavajući apelaciju Jusufa Bajramovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Jusufa Bajramovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Cazinu pod brojem 20 0 V 004122 01 V.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 20 0 V 004122 01 V, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Jusufu Bajramoviću, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Jusuf Bajramović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Mirsad Seferagić, advokat uz Cazina, podnio je 2. septembra 2009.godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem RT 142/01 (kasniji broj 20 0 V 004122 01 V).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. februara 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, 19. marta 2012. godine zatraženo je da Općinski suda dostavi informaciju o stanju konkretnog spisa.

3. Općinski sud je 26. februara 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 22. marta 2012. godine dostavljena je informacija o stanju predmeta broj 20 0 V 004122 01 V.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 18. marta 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Općinskom sudu su 7. decembra 2001. godine Asmir Džaferović i dr. (u daljnjem tekstu: predlagači) podnijeli prijedlog protiv apelanta kao protupredlagača radi uređenja međe. Predmet je u Općinskom sudu evidentiran pod brojem RT 142/01. U podnesenom prijedlogu, predlagači su naveli da su suposjednici kuća i dvorišta označenih u prijedlogu, koje graniče s parcelom apelanta kao protupredlagača, ali da međa između parcela učesnika u postupku više nije vidljiva, te je neophodno da sud u provedenom postupku donese rješenje kojim se uređuje međa između posjeda predlagača i posjeda protupredlagača. Slijedom navedenog, kako bi sud proveo postupak i izvršio uređenje međe, tj. uspostavio i vidno obilježio trajnim međnim znacima, predlagači su pokrenuli vanparnični postupak.

7. Općinski sud je, postupajući po navedenom prijedlogu, 10. aprila 2003. godine održao ročište na licu mjesta radi identifikacije predmetnih nekretnina i odložio rješenje, te odredio rok vještaku za dostavljanje nalaza i mišljenja.

8. Apelant je s ciljem da okonča konkretan postupak podnescima, koje je podnio Općinskom sudu 7. oktobra i 8. novembra 2005. godine, 13. augusta 2006. godine i 7. januara 2009. godine, urgirao da se postupa u predmetu, ističući da «su predlagači podnijeli prijedlog iz obijesti i da ne traže da se predmet okonča, da time onemogućavaju protupredlagača u ostvarenju svojih drugih prava, konkretno da gradi garažu u blizini sporne međašne linije, jer predlagačima odgovara da se ovaj predmet nikada ne riješi». Apelant je navedenim podnescima tražio da se predmet što prije uzme u rad.

9. Predmet je u Općinskom sudu, nakon uvođenja CMS evidencije predmeta, evidentiran pod brojem 20 0 V 004122 01 V.

10. Općinski sud je obavijestio Ustavni sud da je u konkretnom predmetu zakazano ročište za 24. april 2012. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja postupka. Naveo je da mu je iz navedenih razloga povrijeđeno i pravo iz člana 13. Evropske konvencije. Također, apelant je istakao da apelaciju podnosi smatrajući da je Općinski sud prekoračio rokove razumnog trajanja postupka, a da je u njegovom interesu da se konkretan predmet što prije okonča, jer od «ishoda predmetnog postupka ovisi rješenje postupka koji je apelant kao protupredlagatelj pokrenuo pred organom uprave nadležnim za prostorno uređenje i komunalne djelatnosti», naglašavajući da je u ovom slučaju išao čak na svoju štetu prilikom postavljanja ograde kako bi izbjegao nesuglasice u pogledu međne linije. Apelant je predložio da mu Ustavni sud odredi pravičnu naknadu kao kompenzaciju za štetu koju trpi zbog neopravdano dugog trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da se «u radu nalazi još 15 predmeta koji su po inicijalnom aktu stariji od konkretnog predmeta, ali s obzirom na postojeću dinamiku predmeta, koja je utvrđena planom za rješavanje predmeta, očekuje se da će se navedeni predmet uzeti u rad u maju mjesecu 2011. godine». Dalje je u svojoj informaciji o stanju konkretnog predmeta Općinski sud naveo da «predmetni spis nije okončan, a razlog je nepopunjenost suda i promjene sudija koji su kratko radili u sudu i bili zaduženi navedenim predmetom, a nisu ga okončali. Općinski sud je za 24. april 2012. godine zakazao ročište, budući da je predmet uvršten u plan rješavanja u 2012. godine, te će spis biti okončan u naredna tri mjeseca».

V. Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

14. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav 2.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno

VI. Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

19. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog činjenice da Općinski sud u vrijeme podnošenja apelacije, dakle 2. septembra 2009. godine, još uvijek nije okončao predmetni postupak.

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] U konkretnom slučaju, prije nego što počne ispitivati navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), temeljni uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da postoji spor o građanskim pravima i obavezama. Imajući u vidu prirodu spora u ovom predmetu i stav Evropskog suda da je prvi stav člana 6. Evropske konvencije primjenjiv u vanparničnom postupku uređenje međa, budući da je to pitanje blisko povezano s opsegom vlasništva i da je odlučno za djelotvorno vršenje prava podnositelja zahtjeva tj. za slobodu uživanja njegovog vlasništva (vidi Evropski sud, Debelić protiv Hrvatske presuda od 12. oktobra 2006. godine, aplikacija broj 9235/04), te podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 655/07 od 10. juna 2009. godine dostupna na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud zaključuje da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj.

a) Relevantni principi

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 7. decembra 2001. godine podnošenjem prijedloga za uređenje međa Općinskom sudu, te da, u vrijeme donošenja ove odluke, Općinski sud još uvijek nije okončao konkretan predmet. Dakle, relevantan period koji će biti predmet ocjene Ustavnog suda je period duži od 10 godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju radi se vanparničnom predmetu radi uređenja međa, u kojem je apelant protupredlagatelj. Međutim, budući da je Općinski sud održao samo jedno ročište u aprilu mjesecu 2003. godine, te da dalje nije preduzimao niti jednu procesnu radnju u predmetu, složenost predmeta ne može biti kriterij za ispitivanje dužine postupka. S druge strane, nadležni sud ima obavezu da, kako to proizlazi iz relevantnih zakonskih odredbi, predmetni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.

25. Ustavni sud zapaža da Općinski sud ni nakon 10 godina od podnošenja prijedloga nije donio odluku u konkretnoj pravnoj stvari, te je u odgovoru na apelaciju istakao da su apelantovi navodi tačni. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194 stav 21 i Ustavni sud, odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dalje, Ustavni sud zapaža da prema dokazima spisa ništa ne ukazuje da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka pred Općinskim sudom, nego suprotno, da je čak u više navrata urgirao postupanje Općinskog suda. Iako iz izjašnjenja Općinskog suda proizlazi da je sačinjen plan za rješavanje predmeta i da je sud imao određene probleme sa imenovanjem sudija sama ta okolnost, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, ne može bitnije uticati na razmatranje apelacionih navoda. Naime, budući da je Općinski sud u periodu od 10 godina održao samo jedno ročište i da dalje nije preduzimao procesne radnje s ciljem da donese odluke u predmetu, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka a priori nerazumno te da se ne može ni na koji način opravdati.

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji se nakon više od 10 godina nalazi u suštini u početnoj fazi pred Općinskim sudom, ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 20/06).

28. U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda koji je, prema mišljenju Ustavnog suda, svojom neaktivnošću u cijelosti doprinio konkretnoj dužini postupka. Pravo na djelotvoran pravni lijek

29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, jer su navodi iz apelacije o navodnoj povredi prava na djelotvoran pravni lijek identični navodima u pogledu povrede prava na pravično suđenje.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Općinski sud u periodu dužem od 10 godina nije donio odluku o prijedlogu za uređenje međa, a dužina postupka u kojem je održano samo jedno ročište se u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu.

31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2790/09 (J. B.) | Sudska praksa | Aktio