Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-302/12 (M. J.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 20
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-302/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP-302/12, rješavajući apelaciju Mileta Jokića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mileta Jokića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 P 000620 11 Gž od 23. decembra 2011. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 Mal 000620 11 Mal od 1. decembra 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mile Jokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornje Sanice, podnio je 19. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj S1 3 P 000620 11 Gž od 23. decembra 2011. godine i rješenja Suda BiH, broj S1 3 Mal 000620 11 Mal od 1. decembra 2011. godine.
2. Rješenjem Suda BiH, broj S1 3 Mal 000620 11 Mal od 1. decembra 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Suda BiH, broj S1 3 P 000620 11 Gž od 23. decembra 2011. godine, odbačena je tužba apelanta podnesena 23. juna 2010. godine protiv Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Sarajevo. U obrazloženju je navedeno da je rješenjem tog suda od 15. jula 2011. godine apelantu naloženo da u roku od 8 dana od dana prijema rješenja uredi tužbu primjenom odredbe člana 20. stav
2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 36/04 i 84/07; u daljnjem tekstu: ZPP). Apelant je 29. jula 2011. godine dostavio ponesak kojim nije ispravio odnosno dopunio tužbu budući da i dalje nije otklonio nedostatke koji se odnose na nadležnost, određen tužbeni zahtjev te oznaku tuženog i njegovog zakonskog zastupnika.
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant posebno ističe da: «su mnogi dobili donacije za sanaciju u ratu porušenih objekata te da je on većinu građevinskog materijala kupio vlastitim sredstvima, te je zbog toga podnio tužbu.»
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja Suda BiH kojima je njegov tužbeni zahtjev odbačen u skladu sa odredbom člana 20. stav 2. ZPP-a budući da apelant nije postupio po nalogu Suda BiH i otklonio nedostatke u tužbi koji su neophodni za daljnje postupanje. Iz priložene dokumentacije Ustavni sud zapaža da je apelant Sudu BiH dostavio podnesak od 29. jula 2011. godine ali bez potrebnih korekcija i dopuna onako kako je to od apelanta tražio Sud BiH. U takvim okolnostima Ustavni sud zapaža da apelant zapravo osporava procesne odluke u kojima nije raspravljana suština apelantovog tužbenog zahtjeva već samo procesno pitanje da li tužbeni zahtjev sadrži sve elemente koji su propisani odredbama ZPP-a.
7. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Da bi Ustavni sud meritorno odlučivao o podnesnoj apelaciji, apelant je morao preurediti i dopuniti tužbeni zahtjev prema uputama Suda BiH kako bi se po tužbenom zahtjevu uopšte moglo postupati. Propust apelanta da Sudu BiH dostavi ispravljen i dopunjen tužbeni zahtjev kako je to od apelanta traženo imao je za posljedicu da se Sud BiH bavio isključivo procesnim pitanjem da li apelantov tužbeni zahtjev sadrži sve elemente koji su propisani odredbom člana 20. stav 2. ZPP-a. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović