Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-793/09 (N. P.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pasivna legitimacija
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-793/09

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 793/09, rješavajući apelaciju Nade Pajkić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 13. juni 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nade Pajkić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08- 000 158 od 12. januara 2009. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nada Pajkić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Fuad Karamehić, advokat iz Visokog, podnijela je 13. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-000 158 od 12. januara 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 041-0-I-07-001 434 od 16. novembra 2007. godine. Apelantica je 8. juna 2009. godine dopunila apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda i MSŠ „Hazim Šabanović“ iz Visokog, zatraženo je 12. juna 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. juna 2009. godine, Kantonalni sud 25. juna 2009. godine, a MSŠ „Hazim Šabanović“ iz Visokog 17. juna 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 1. jula 2009. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda u Zenici broj P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine (koja je postala pravomoćna 27. juna 2007. godine, a izvršna 30. jula 2007. godine) usvojen je apelanticin tužbeni zahtjev, zajedno sa ostalim tužiteljima, podnesen protiv MSŠ „Hazim Šabanović“ iz Visokog i Zeničko-dobojskog kantona u pravnoj stvari radi isplate potraživanja iz radnog odnosa (prekovremeni rad, naknadu za programe, topli obrok i regres). Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud je donio Presudu broj 004-0-Gž-07-001 076 od 27. juna 2007. godine, kojom je prvostepenu presudu preinačio tako što je obavezao tuženu MSŠ „Hazim Šabanović“ iz Visokog da apelantici isplati naknadu za predmetna potraživanja, dok je u odnosu na Zeničko-dobojski kanton zahtjev odbijen.

7. Apelantica je podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje navedene presude u kojem je kao izvršenika označila MSŠ „Hazim Šabanović“ iz Visokog (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi isplate duga u iznosu od 5.100,00 KM, kojeg čine glavnica i kamate. Općinski sud je 25. septembra 2007. godine donio Rješenje o izvršenju broj 041-0-1-07-001 434 kojim je usvojio apelanticin prijedlog. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenik je 2. novembra 2007. godine podnio prigovor u kojem se ističe da označeni žiro račun iz prijedloga za izvršenje nije račun izvršenika, jer izvršenik i nema transakcijski račun preko kojeg posluje.

8. Rješenjem Općinskog suda broj 041-0-1-07-001 434 od 16. novembra 2007. godine usvojen je izvršenikov prigovor na Rješenje o izvršenju ovog suda broj 041-0-1-07-001 434 od 25. septembra 2007. godine, obustavljeno je izvršenje u dijelu koji se odnosi na potraživanje po računu u banci broj 134 010 00000 17 386 kod IKB d.d. Zenica i ukinute su provedene radnje. Rješenjem je, također, odbijen kao neosnovan apelanticin zahtjev za naknadu troškova podnošenja odgovora na prigovor.

9. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je, uvidom u prijedlog za izvršenje, utvrdio da je kao izvršenik označena samo MSŠ „Hazim Šabanović“ iz Visokog. Iz navoda prigovora na rješenje o izvršenju i odgovora na prigovor, drugostepeni sud je istakao da je nesporno da je označeni transakcijski račun kod IKB banke d.d. Zenica broj 134 010 00000 17386 račun Zeničko-dobojskog kantona, koji kao izvršenik nije označen u apelanticinom prijedlogu. S tim u vezi, Općinski sud je istakao da se, prema odredbi člana 47. stav l. tačka 6. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09; u daljnjem tekstu: ZIP), prigovor protiv izvršenja može podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito ako tražitelj izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika. Isto tako, odredbom člana 30. tačka 2. ZIP je određeno da se izvršenje određuje i protiv trećeg lica koji u izvršnoj ispravi nje označen kao izvršenik, ako tražitelj izvršenja javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug po zakonu dužno izmiriti. Dakle, kako je to Općinski sud naveo, apelantica nema osnov tražiti izvršenja na sredstvima Zeničko-dobojskog kantona, koji kao izvršenik i nije označen. Općinski sud je konstatovao da je izvršenik MSŠ „Hazim Šabanović“ iz Visokog javna ustanova - pravna osoba, što znači da samostalno odgovara za svoje obaveze, bez obzira na činjenicu da je budžetski korisnik. Slijedom toga, izvršenik MSŠ „Hazim Šabanović“ iz Visokog kao budžetski korisnik Zeničko-dobojskog kantona i javna ustanova koja samostalno odgovara za svoje obaveze, za slučaj osnovanog povećanja finansijskih izdataka, dužan je tražiti od Ministartsva finansija Zeničko-dobojskog kantona da se ta sredstva planiraju u budžetu ili kroz rebalans budžeta, za potrebe poslovanja, kao što to radi i za plaće kao finansijski izdatak i tako ih izvršavati. Također, Općinski sud je istakao da su svi prigovori vezani za troškove postupka neosnovani iz razloga koje navodi apelantica kao tražilac izvršenja u svom odgovoru na prigovor, a koje u cijelosti prihvata i Općinski sud jer bi u suprotnom došlo do povrede odredaba Zakona o advokaturi. Isto tako, Općinski sud je naveo da smatra da podnošenje odgovora na prigovor apelantice nije bilo nužno za donošenje pravilne odluke u ovom postupku, te da zbog toga apelantici ne trebaju biti nadoknađeni ovi troškovi. Slijedom navedenog, Općinski sud je, na osnovu člana 49. tačka 3. u vezi sa članom 47. stav 1. tačka 6. ZIP, odlučio kao u izreci ovog rješenja.

10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000 158 od 12. januara 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje Općinskog suda od 16. novembra 2007. godine.

11. U obrazloženju drugostepenog rješenje je navedeno da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja. Naime, Kantonalni sud je istakao da je Rješenjem prvostepenog suda broj 041-0-1-07000I 434 od 25. septembra 2007. godine određeno izvršenje na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu čiji imalac - vlasnik nije izvršenik nego treća osoba, te da se određenim izvršenjem - zapljenom novčanih sredstava koja se vode na transakcijskom računu treće osobe zadire se u imovinu treće osobe. Dalje je navedeno da apelantici pripada pravo da traži izvršenje pljenidbom novčanih sredstava, ali samo s transakcijskog računa izvršenika, a ne treće osobe. Budući da izvršenik ne posjeduje transakcijski račun ni kod jedne banke u Bosni i Hercegovini, što među strankama nije ni bilo sporno, znači da apelantica nije ovlaštena tražiti izvršenje protiv izvršenika - škole pljenidbom novčanih sredstava koja se vode na transakcijskom računu treće osobe – izvršenika kantona i da je, stoga, prvostepeni sud pravilno postupio i u skladu s odredbom iz člana 47. tačka 6. i člana 49. stav 3. ZIP kada je odlučio kao u izreci pobijanog prvostepenog rješenja. U prilog svom zaključku, Kantonalni sud se pozvao i na Odluku Ustavnog suda broj AP 1651/08 od 14. jula 2008. godine, ističući da je Ustavni sud u navedenoj odluci, odlučujući u apelacionom postupku s potpuno identičnim spornim odnosom, zaključio da sudovi nisu arbitrarno primijenili procesno pravo kada su obustavili izvršenje u dijelu koji se odnosi na naplatu sredstava sa transakcijskog računa treće osobe – Zeničko-dobojskog kantona, jer ta treća osoba prema izvršnoj ispravi, na osnovu koje je i određeno izvršenje, nema svojstvo izvršenika. Ostale žalbene navode, koji se bave analizom pravnog položaja izvršenika kao javne ustanove, a zatim odnosa osnivača javne ustanove i same javne ustanove i u pogledu odgovornosti za obaveze javne ustanove, te o načinu finansiranja javnih ustanova, Kantonalni sud nije posebno cijenio, zbog toga što ti navodi za ishod ovog izvršnog postupka nisu od značaja, a saglasno odredbi iz člana 231. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP). Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u izreci drugostepenog rješenja primjenom odredbe člana 235. tačka 2. ZPP-a u vezi s odredbom člana 21. stav 1. ZIP.

IV.Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

12. Apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te pravo na rad i prava iz radnog odnosa. Povredu ovih prava apelantica nalazi u tome što je, na osnovu pravomoćne presude, pokrenula izvršni postupak u kojem je kao izvršenika označila svog poslodavca, koji nema svoj žiro račun, a da Zeničko-dobojski kanton u konkretnom slučaju ima ulogu banke koja ima obavezu da po nalogu suda provede izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima. Apelantica ističe da je, u smislu odredaba Zakona o trezoru FBiH, formiran jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT), kojim je propisano da se svi računi budžetskih korisnika zatvaraju, te da će njihova salda biti prebačena na JRT. Apelantica navodi da je izvršenik budžetski korisnik Zeničko-dobojskog kantona koji nema svoj posebni žiro račun, jer je ukinut odlukom o ukidanju transakcijskih računa i podračuna budžetskih korisnika. Apelantica, dalje, ističe da je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a propisano da će se izvršenje na teret sredstava budžeta FBiH i kantona provoditi u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta, čime je narušeno načelo proporcionalnosti u odnosu na osnovna prava i slobode i time je «stavljen pretjeran teret na pojedinca», te zbog toga nije ispunjen uvjet proporcionalnosti između javnog interesa i osnovnih prava pojedinaca.

13. Apelantica je u dopuni apelacije dostavila izvadak iz odluke Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Zhovner protiv Ukrajine, broj predstavke 56848/00, presuda od 29. septembra 2004. godine, te navela da je spomenutom odlukom zaključeno da se države ne mogu pravdati nedostatkom novca u budžetu, već da su dužne osigurati ta sredstva iz bilo kojeg drugog izvora kojim raspolažu da bi presuda bila izvršena bez eventualnog odgađanja.

b) Odgovor na apelaciju

14. Općinski sud je naveo da se u skladu s propisima o izvršenju budžeta, raspodjela budžetskih sredstava sa jedinstvenog računa između korisnika vrši na bazi kriterija, a korisnici budžeta prave finansijske planove svojih potreba, koji se nakon odobrenja nadležnih tijela ukalkuliraju u budžetske stavke tako da dobivena i označena sredstva u koja mogu biti uračunata i ova sredstva izvršenika kao korisnika budžeta tražitelj izvršenja može tražiti, a ne direktno sa sredstava transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da je u pitanju samo metodologija pristupa realizaciji, te da apelantica nije spriječena u ostvarivanju svog novčanog potraživanja. U skladu s navedenim, Općinski sud smatra da je apelacija neosnovana.

15. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da iz navoda apelacije proizlazi da se apelantica ne slaže sa stavom koji je Kantonalni sud zauzeo u svojoj odluci od 12. januara 2009. godine. Prema mišljenju Kantonalnog suda, radi o različitim pravnim shvatanjima koja se ne mogu dovesti u vezu s povredama Evropske konvencije koje apelantica ističe u svojim navodima. S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da je pravilno postupio i donio zakonitu odluku, pa predlaže da Ustavni sud apelaciju odbaci kao nedopuštenu ili odbije kao neosnovanu.

16. MSŠ „Hazim Šabanović“ iz Visokog, odnosno izvršenik je u svom odgovoru naveo da apelantica u toku izvršnog postupka nije ponudila dokaze na koji način je obaveza, koja po pravosnažnoj sudskoj odluci glasi na školu kao izvršenika, prešla na Zeničko-dobojski kanton s čijeg transakcijskog računa je predloženo izvršenje. Također je navedeno da apelantica pogrešno tumači odredbe Zakona o trezoru, te da potraživanje apelantice nije upitno ali da se prilikom njegovog ostvarenja moraju poštivati zakonom propisane procedure, kako ne bi došlo u pitanje narušavanje budžetske ravnoteže. Slijedom navedenog, predloženo je Ustavnom sudu da apelaciju odbije kao neosnovanu.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o radu («Službene novine Federacije BiH» br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

Poslodavac je, u smislu ovog zakona, fizička ili pravna osoba koja zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obaveze prema zaposleniku, sukladno ovom zakonu, propisu kantona, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu.

18. Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

a) Trezor - je osnovna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva finansija i ministarstava finansija kantona, u kojima se sukladno ovom zakonu i drugim propisima obavljaju poslovi koji se odnose na planiranje izvršenja i izvršenje budžeta Federacije, kao i budžeta kantona; vođenje računovodstva i računovodstvenih politika; upravljanja novcem i vođenje jedinstvenog računa trezora; otplate duga, izdavanja garancija, nova zaduživanja, upravljanje neangažiranim sredstvima i imovinom.

[...]

i) Budžetski korisnici - su nadležna ministarstva i ostala tijela uprave koji se finansiraju iz budžeta. Nadležno ministarstvo koje u svom budžetskom razdjelu sadrži potrošačke jedinice, koje su u budžetu označene kao budžetske glave, budžetski je za njih nadležno. [...]

g) Jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT) - se sastoji od depozitnog računa otvorenog u komercijalnoj banci, računa za investiranje i zaštitu sredstava, jednog ili više transakcijskih računa, i po potrebi, transakcijskih računa za gotovinu. Svi ovi računi se moraju držati u ime ministarstava finansija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima finansija. Federalno ministarstvo će pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavlja sustav JRT-a. Kada sustav JRT-a postane efektivan, svi pojedinačni računi budžetskih korisnika će biti zatvoreni i njihova salda će biti prebačena na JRT.

[...]

o) Transakcijski računi - su bankovni računi otvoreni od strane trezora u poslovnim bankama, a koji se drže u ime ministarstava finansija i preko kojih se vrše svakodnevne transakcije vezane za troškove budžetskih korisnika.

[...] Član 8.

Trezori vrše centraliziranu isplatu plaća za nadležna ministarstva i budžetske korisnike, na način da:

a) uspostave i održavaju centralizirani sustav obračuna plaća,

b) procjenjuju potrebna sredstva bazirana na utvrđenoj razini plaća i ostalim neophodnim informacijama koje osiguraju budžetski korisnici, kao i iznosima obaveza po osnovi poreza i doprinosa i

c) izvršavaju isplatu plaća i obaveza po osnovi poreza i doprinosa.

Nadležna ministarstva i budžetski korisnici su dužni trezoru, u odgovarajućem platnom ciklusu, podnijeti dokaz o zasnivanju i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih za koje plaće osiguravaju u budžetu.

Dodatne procedure bit će propisane od strane ministarstva finansija.

Član 24.

[...] JRT se nalazi pod isključivim pravom ministarstava finansija. Nijedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim računima, ukoliko drugačije nije utvrđeno u općim ili pojedinačnim instrukcijama koje daju ministarstva finansija.

Član 26.

Ministarstva finansija otvaraju transakcijske račune u poslovnim bankama.

Transakcijski račun se koristi za plaćanje svih izdataka. Stanje na ovim transakcijskim računima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT.

19. Zakon o ustanovama («Službeni list RBiH» br. 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 39.

Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta...

Član 41.

Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže.

Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugačije određeno.

Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove, dužan je da:

- pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna.

20. Zakon o srednjoj školi («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

[…] Srednja škola ima svojstvo pravne osobe.

Član 10.

Srednju školu kao javnu ustanovu u državnom vlasništvu osniva Skupština Kantona uz prethodno pribavljeno mišljenje općinskog vijeća.

[…] Prava i obaveze osnivača i srednje škole utvrđuju se ugovorom, sukladno aktu o osnivanju. Ako je osnivač srednje škole Skupština Kantona, obaveze iz prethodnog stava ovog člana u ime Skupštine vrši Vlada Kantona.

Član 11.

[…] Osnivač srednje škole osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad srednje škole sukladno Pedagoškim standardima i Normativima.

21. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 30. stav 2.

Prijelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv treće osobe koja u izvršnoj ispravi nije označena kao izvršenik ako tražitelj izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezna izmiriti. Ako se obaveza treće osobe na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.

Član 138. st. 3., 4., 5. i 6.

Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i sukladno Zakonu o izvršavanju budžeta.

(4) Izvršenje na teret sredstava budžeta grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i sukladno Odluci o izvršavanju budžeta.

(5) Više povjeritelja koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.

(6) Sve razine vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.

VI.Dopustivost

22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000 158 od 12. januara 2009. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporeno rješenje apelantica je primila 15. januara 2009. godine, a apelacija je podnesena 13. marta 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i

4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

26. Apelantica osporava navedena rješenja Općinskog i Kantonalnog suda, smatrajući da joj je njima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na rad i ostala prava iz radnog odnosa.

a) Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana, stava 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

28. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, predmetni slučaj isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa je građanskopravne prirode, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi Evropski sud za ljudska prava, Darnell v. V.B., presuda od 26. oktobra 1993. godine, serija A broj 272). Postupak se odnosi na izvršenje pravomoćne presude u izvršnom postupku, dakle, na nastavak predmeta koji je građanskopravne prirode. Na osnovu navedenog, član 6. stav 1. Evropske konvencije je primjenjiv u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. U konkretnom slučaju, apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer joj je onemogućeno da ostvari izvršenje pravomoćne sudske odluke zbog stava redovnih sudova da apelantica nije ovlaštena da traži izvršenje na osnovu izvršne isprave, izvršenjem novčanih sredstava s transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona u situaciji kada je kao izvršenik označena javna ustanova, a Zeničko-dobojski kanton nije stranka navedena u izvršnoj ispravi. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) u kojoj je razmatrao gotovo identična pravna pitanja koja su relevantna i u ovom predmetu. Naime, u toj odluci Ustavni sud je naveo: „U konkretnom slučaju apelanti su pokrenuli postupak protiv tužene kao poslodavca radi isplate neisplaćenih plaća i ostalih primanja na osnovu rada, te ishodili pravosnažnu i izvršnu presudu kojom je tužena obavezana da utvrđene iznose i isplati. S obzirom na to da tužena nije dobrovoljno pristupila izvršenju naložene obaveze, pokrenut je postupak izvršenja protiv tužene i to prinudnom naplatom. U prijedlogu za izvršenje izričito je navedeno da se postupak pokreće protiv tužene (tj. Opće gimnazije) 'a koja se finansira iz Trezora Zeničko-dobojskog kantona', te je naveden broj računa otvoren u Investiciono-komercijalnoj banci d.d. Zenica. Vrhovni sud je u osporenoj presudi usvojio stanovište da je ovakvo izvršenje nezakonito i da Zeničko-dobojski kanton nije bio pasivno legitimiran u parničnom postupku u kojem je tužena obavezana na isplatu utvrđenih iznosa apelantima, te da apelanti nisu bili u radnom odnosu sa Zeničko-dobojskim kantonom već sa tuženom, koja je javna ustanova - pravno lice, koja samostalno odgovara za svoje obaveze, pa da zbog toga nije mogla postojati obaveza izvršenja sa računa Ministarstva finansija, a koji je bio naznačen u prijedlogu za izvršenje. Najzad, Vrhovni sud je istakao da na 'ovakav zaključak ne utječe činjenica da kanton finansira javne ustanove (ovakvo stanovište je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine)'.“

30. Ustavni sud je u navedenoj odluci istaknuo da je ovakvo obrazloženje Vrhovnog suda arbitrarno jer iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da su nižestepeni sudovi svoje odluke o dozvoli izvršenja sa transakcijskog računa JRT-a Zeničko-dobojskog kantona zasnovali na činjenici da su JRT Zeničko-dobojskog kantona i sredstva na tom računu i sredstva svih budžetskih korisnika, te na činjenici da je Zeničko-dobojski kanton osnivač tužene. U tom kontekstu Ustavni sud je, između ostalog, naveo da ne nalazi arbitrarnost u primjeni prava u situaciji kad su nižestepeni sudovi zaključili „da JRT Zeničko-dobojskog kantona i sredstva na tom računu predstavljaju račun i sredstva svih budžetskih korisnika, odnosno u konkretnom slučaju, račun i sredstva tužene, odnosno izvršenika, kojim ona odgovara za svoje obaveze jer nema drugi način finansiranja i izmirivanja svojih obaveza, osim putem Trezora Zeničko-dobojskog kantona“.

31. Ustavni sud je, dalje, naveo: „Odlukom o preuzimanju Zeničko-dobojskog kantona prava i obaveza osnivača nad srednjim školama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine Zeničko-dobojski kanton preuzeo je sva prava i obaveze srednjih škola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke.“ S tim u vezi, Ustavni sud je uočio da, u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj školi, u pogledu načina finansiranja i odgovornosti osnivača za obaveze ustanove koju su osnovali, čak i u slučaju da su sredstva na JRT-u sredstva treće osobe, tj. konkretno Zeničko-dobojskog kantona, a ne tuženih, odnosno izvršenika, prema članu 30. stav 2. ZIP-a FBiH, Zeničko-dobojski kanton bi kao osnivač bio odgovoran za izvršenje obaveza tužene, odnosno izvršenika.

32. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda, Općinski sud usvojio prigovor izvršenika, te stavio rješenje o izvršenju van snage u dijelu koji se odnosi na sredstvo izvršenja - zapljenom novčanih sredstava s transakcijskog računa Zeničko-dobojskog kantona, navodeći da apelantica nema osnova tražiti izvršenje na tim sredstvima. Ovakav stav Općinskog suda potvrdio je i Kantonalni sud, koji je odbio kao neosnovanu apelanticinu žalbu, ističući da se izvršenje odnosi na sredstva koja pripadaju Zeničko-dobojskom kantonu, koji u prijedlogu nije označen kao izvršenik i koji, prema izvršnoj ispravi, nema svojstvo izvršenika, te da izvršenik kao javna ustanova ima svojstvo pravne osobe koja samostalno odgovara za svoje obaveze neovisno o činjenici da kanton finansira javne ustanove.

33. Dovodeći u vezu stavove Ustavnog suda iznesene u predmetu broj AP 1472/07 s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su razlozi kojim se rukovodio Općinski sud prilikom usvajanja prigovora, odnosno Kantonalni sud prilikom odlučivanja o žalbi, identični razlozima osporene presude Vrhovnog suda na kojoj je, između ostalog, i Kantonalni sud u apelantovom slučaju zasnovao svoju odluku, pozivajući se na usvojeni pravni stav Vrhovnog suda, koju je Ustavni sud ukinuo svojom Odlukom broj AP 1472/07. S obzirom na to da apelantica u ovoj apelaciji pokreće ista pravna pitanja koja su bila predmetom ocjene u citiranoj odluci, Ustavni sud smatra da se razlozi izneseni u Odluci broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine u cijelosti odnose i na ovu apelaciju, te zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje, budući da su redovni sudovi, na način na koji su u predmetnom izvršnom postupku primijenili materijalno pravo, učinili iluzornim izvršenje pravomoćne presude, koja predstavlja «integralni dio suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Ostali navodi

34. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi s povredom prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati i ostale apelanticine navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na rad.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije u slučaju kada su redovni sudovi usvojili prigovor u izvršnom postupku, obrazlažući da se izvršenje odnosi na sredstva koja pripadaju Zeničko-dobojskom kantonu iako je izvršenik budžetski korisnik čija se sredstva, u skladu s važećim propisima, vode na JRT Zeničko-dobojskog kantona, te, dakle, predstavljaju i sredstva izvršenika, čime su sudovi učinili iluzornim izvršenje sudske odluke koja predstavlja «integralni dio suđenja».

36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić