Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2159/12 (N. H.)
Odluka donesena 27. 06. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upis u sudski registar
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o privrednim društvima · čl. 39
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o privrednim društvima
- Zakon o izmjenama Zakona o privrednim društvima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima
- Zakon o privrednim društvima
- Zakon o dopunama Zakona o privrednim društvima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2159/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 2159/12, rješavajući apelaciju Nijaza Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nijaza Hadžića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Reg 005724 11 Pž od 5. aprila 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-Reg-11-000173 od 13. maja 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nijaz Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, podnio je 6. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Reg 005724 11 Pž od 5. aprila 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-
Reg-11-000173 od 13. maja 2011. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 017-0-Reg-11-000173 od 13. maja 2011. godine odbijen je zahtjev subjekta upisa d.o.o. «NJUNJO» Sanski Most (u daljnjem tekstu: subjekt upisa) kao predlagača, za upis u sudski registar povećanja osnovnog kapitala društva. U obrazloženju rješenja je navedeno da je predlagač prijavu za registraciju upisa povećanja osnovnog kapitala društva podnio 21. marta 2011. godine, te da je uz istu priložio Odluku osnivača Mirsada Karabegovića o povećanju osnovnog kapitala od 10. marta 2011. godine koja nije sačinjena u obliku notarski obrađene isprave što je u suprotnosti sa odredbama Zakona o notarima i Zakona o registraciji poslovnih subjekata pa je kao takva apsolutno ništava i ne može predstavljati valjan pravni osnov za upis povećanja osnovnog kapitala društva u sudski registar. S obzirom da nisu ispunjeni niti formalni, a niti materijalni uslovi za upis povećanja osnovnog kapitala društva, sud je odlučio kao u izreci rješenja, primjenom odredaba člana 36. stav 1, čl. 53. i 59. stav 5. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH, a u vezi sa odredbama čl. 39, 343. stav 6. i 355. stav 1. Zakona o privrednim društvima («Službene novine FBiH» br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08 i 7/09) i odredaba člana 73. Zakona o notarima («Službene novine FBiH» broj 42/05).
3. Odlučujući o žalbi subjekta upisa i apelanta – notara iz Sanskog Mosta, Kantonalni sud je donio rješenje broj 01 0 Reg 005724 11 Pž od 5. aprila 2012. godine kojim je apelantovu žalbu odbacio kao nedozvoljenu, a žalbu subjekta upisa uvažio, te prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da u konkretnom slučaju apelant – notar u navedenom predmetu, u smislu odredbe člana 63. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH nije zainteresirano lice (stav 1.), niti ima pravni interes za izjavljivanje žalbe (stav 2.), a niti to proizilazi iz odredbi čl. 2. i 3. stav 1. Zakona o notarima, pa je sud njegovu žalbu odbacio kao nedozvoljenu primjenom odredbi člana 65. stav 1. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da subjekt upisa u žalbi osnovano ukazuje da je registraski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio povredu odredaba parničnog postupka, budući da registarski sud u konkretnom slučaju pobijanim rješenjem nije odlučio o svim zahtjevima o kojima je morao odlučiti prema prijavi subjekta upisa od 21. marta 2011. godine, pa se iz tih razloga pobijano rješenje ne može ispitati u odnosu na prijedlog subjekta upisa kojim je predložen upis promjene u sudskom registru pristupanja novog člana u društvo i slijedom toga uređenje osnivačkih prava članova društva.
4. Apelant navodi da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant smatra da su mu povrijeđena i prava na djelotvoran pravni lijek i zabranu zloupotrebe prava iz čl. 13. i
17. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Budući da apelant smatra da je osporenim rješenjima, u postupku upisa u sudski registar povećanja osnovnog kapitala društva, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenljive na apelantov slučaj.
7. U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ograničava samo na one postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
8. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nije primjenljiv na taj postupak.
9. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na konkretan predmet. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, u kojem je odbijen zahtjev subjekta upisa za povećanje osnovnog kapitala društva, odnosno, kojim je odbačena apelantova žalba kao nedozvoljena i uvažena žalba subjekta upisa i ukinuto prvostepeno rješenje i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Takođe, apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek i zabranu zloupotrebe prava iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da se osporenim odlukama odlučivalo o postojanju zakonskih odnosno proceduralnih osnova za upis u sudski registar povećanja osnovnog kapitala društva, a ne o imovinskim pravima apelanta, pa se shodno tome, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, niti o pravima iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić