Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3768/11 (D. K.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3768/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3768/11, rješavajući apelaciju Džemile Koštro, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemile Koštro podnesena zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu izdavanja urbanističke saglasnosti, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Džemila Koštro (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Amir Pilav, podnijela je 26. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu izdavanja urbanističke saglasnosti.

2. Apelantica je 25. januara 2007. godine Službi za urbanizam i stambene poslove – oblast urbanizma Općine Stari Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) podnijela zahtjev za legalizaciju izvedenih radova izgradnje prizemnog dvorišnog stambenog objekta u ulici Kečina broj 4 u Sarajevu, koja je rješenjem broj UP-I-05-23-507/07-IM od 28. maja 2009. godine dala naknadnu urbanističku saglasnost.

3. Zaključkom Službe broj UP-I-05-23-507/07 od 25. februara 2010. godine prekinut je upravni postupak pokrenut po apelanticinom zahtjevu, te je odlučeno da prekid postupka traje do donošenja od strane nadležnog organa Regulacionog plana «Mahale – Medresa» i objavljivanje istog u «Službenim novinama Kantona Sarajevo».

4. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05-23-2438/10 od 28. aprila 2010. godine, odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba izjavljena protiv zaključka Službe broj UP-I-05-23-507/07 od 25. februara 2010. godine.

5. Odlučujući o apelanticinom zahtjevu za nastavak prekinutog postupka, Služba je donijela zaključak broj UP-I-05-23-492/11-IM od 20. aprila 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 05-23-1790/11 od 7. jula 2011. godine, kojim je apelanticin zahtjev odbačen kao preuranjen, jer nema uslova za nastavak postupka.

6. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica traži isplatu iznosa od 675,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nepostupanja po njenom zahtjevu.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelantica je podnijela apelaciju zbog nedonošenja odluke nadležnog organa po njenom zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti. Ustavni sud zapaža da, prema stanju spisa, apelantica nije tužbom pokrenula upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj 05-23- 1790/11 od 7. jula 2011. godine, kako je to jasno naznačeno u pravnoj pouci sadržanoj u tom rješenju, a u skladu sa odredbama čl. 10. i 13. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 2/98). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U odnosu na zahtjev apelantice za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić