Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3560/09 (T. G.)

Odluka donesena 10. 10. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3560/09

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 3560/09, rješavajući apelaciju Tonče Glavine, na osnovu članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 10. listopada 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Tonče Glavine.

Utvrđuje se kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 P 009488 12 Rev od 8. svibnja 2012. godine.

Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da apelantu Tonči Glavini, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Tončo Glavina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Tatijana Kosak iz Širokog Brijega, podnio je 13. studenog 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u predmetu koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 64 0 P 009488 10 P 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 13. svibnja 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 14. lipnja 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Općinskog suda dostavljen je apelantu 16. lipnja 2010. godine.

4. Ustavni sud je od Općinskog suda dopisom od 14. veljače 2012. godine zatražio da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj 64 0 P 009488 10 P 2. Općinski sud je 5. ožujka 2012. godine dostavio traženi spis.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 29. rujna 1987. godine podnio tužbu Osnovnom sudu u Lištici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv tuženih Joze Glavine i Zorana Glavine (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama po osnovi darovnog ugovora.

7. Osnovni sud je Presudom broj P.780/87 od 5. travnja 1989. godine utvrdio da je apelant vlasnik i posjednik nekretnine bliže označene izrekom ove presude (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina), da su dosljedno navedenom utvrđenju tuženi dužni apelantu priznati pravo vlasništva na spornoj nekretnini, te se okaniti svakog daljnjeg ometanja posjeda na njoj. Istom presudom je u cijelosti odbijen protutužbeni zahtjev tuženih-protutužitelja koji glasi: da su vlasnici i posjednici dijela sporne nekretnine, istog onog dijela koji je na skici vještaka geodeta od 14. ožujka 1988. godine označen kao sporna površina, te da se, dosljedno tome, apelant dužan okaniti bilo kakvog ometanja u vlasništvo i posjed označenog dijela.

8. Rješenjem Višeg suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj Gž.1022/89 od 19. siječnja 1990. godine, priziv tuženih/protutužitelja je uvažen, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

9. Apelant je podnescima od 14. travnja 1995. godine, 17. siječnja 2000. godine, 18. listopada 2004. godine i 19. siječnja 2005. godine tražio da predsjednik Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) naloži nastavak postupka i zakaže raspravu u konkretnom predmetu, ukazujući da je Rješenjem Višeg suda od 19. siječnja 1990. godine predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

10. Predsjednik Općinskog suda je naredbom broj 064-0-Su-06-000 202 od 24. travnja 2005. godine naložio da sud izvrši rekonstrukciju spisa u predmetu broj P.780/87 koji je zagubljen uslijed ratnih dešavanja, te da su stranke u postupku dužne sudu dostaviti svu relevantnu dokumentaciju koju posjeduju. Općinski sud je na ročištu održanom 27. veljače 2006. godine donio rješenje kojim je konstatirao da je predmetni spis obnovljen i zaveden pod novim brojem 64 0 P 009488 10 P 2, te je pripremno ročište zakazao za 3. travanj 2007. godine.

11. Na ročištu održanom 3. travnja 2007. godine Općinski sud je donio rješenje kojim je apelantu naloženo da u roku od osam dana uredi tužbeni zahtjev. Apelant je uređeni tužbeni zahtjev dostavio sudu u ostavljenom roku. Općinski sud je, potom, zakazao osam ročišta, od kojih su četiri ročišta održana u nazočnosti uredno obaviještenih parničnih stranaka, dva ročišta su odgođena na prijedlog tuženih radi pokušaja mirnog rješenja spora, kojem prijedlogu se apelant nije protivio, dva zbog toga što sud nije bio u mogućnosti provesti vještačenje i izvršiti uviđaj na licu mjesta zbog toga što mu nije bio dostavljen dokaz o uplati troškova postupka vještačenja, koje je trebao provesti vještak geodetske struke. Na ročištu održanom 10. prosinca 2009. godine sud je ročište za glavnu raspravu zakazao za 7. svibanj 2010. godine na kojem je predmetni postupak pred ovim sudom okončan donošenjem presude tog suda.

12. Presudom Općinskog suda broj 64 0 P 009488 10 P 2 od 7. svibnja 2010. godine utvrđeno je da je apelant vlasnik i posjednik sporne nekretnine bliže označene izrekom ove presude, da su, slijedeći navedeno utvrđenje, tuženi-protutužitelji dužni priznati apelantu pravo vlasništva i posjeda na nekretnini, te se ubuduće okaniti svakog daljnjeg uznemiravanja i ometanja u njegovo pravo vlasništva i posjeda na spornoj nekretnini označenoj sukladno skici vještaka geodeta, koja se proglašava sastavnim dijelom ove presude. Istom presudom odbijen je u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženih-protutužitelja.

13. Tuženi-protutužitelji su 4. lipnja 2011. godine izjavili priziv Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) protiv Presude Općinskog suda broj 64 0 P 009488 10 P 2 od 7. svibnja 2010. godine, koju je sud dostavio apelantu na odgovor 9. lipnja 2011. godine. Apelant je odgovor Kantonalnom sudu dostavio 18. lipnja 2011. godine.

14. Kantonalni sud je Presudom broj 64 0 P 0009488 11 Gž 2 od 18. listopada 2011. godine priziv tuženih-protutužitelja odbio kao neutemeljen i Presudu Općinskog suda broj 64 0 P 009488 10 P 2 od 7. svibnja 2010. godine u cijelosti potvrdio.

15. Vrhovni sud je Presudom broj 64 0 P 009488 12 Rev od 8. svibnja 2012. godine reviziju tuženih-protutužitelja izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda od 18. listopada 2011. godine odbio kao neutemeljenu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant je naveo da mu je u predmetnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Apelant je ukazao da predmetni postupak traje od 1987. godine, „koji do podnošenja apelacije Ustavnom sudu traje već 22 godine“. Apelant je, također, naveo da mu je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa je zatražio da mu Ustavni sud dosudi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumno dugog trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo kako smatra da je apelacija nedopuštena i neutemeljena. U odgovoru na apelaciju sud je u osnovi opisao kronologiju postupka pred ovim sudom.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

20. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je za vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom okončan Presudom Vrhovnog suda broj 64 0 P 009488 12 Rev od 8. svibnja 2012. godine. Iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravomoćno okončan, apelacija je, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

25. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritorij Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantna načela

26. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tomu se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

27. U tom kontekstu Ustavni sud, također, podsjeća, podržavajući praksu Europskog suda, da članak 6. stavak 1. Europske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog članka, uključujući i obvezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).

b) Razdoblje koje se uzima u obzir

28. Apelant je predmetni postupak pokrenuo tužbom pred Osnovnim sudom 29. rujna 1987. godine. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da razdoblje koje, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda počinje 14. prosinca 1995. godine, kao nadnevak kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti duljine postupka na koji se apelanti žale Ustavni sud će uzeti u obzir i stadij postupka dostignut do 14. prosinca 1995. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2349/06 od 27. veljače 2008. godine, točka 31, objavljena na www.ustavnisud.ba). Obzirom na navedeno, Ustavni sud će, iako postupak traje više od 24 godine, u konkretnom slučaju razmotriti duljinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja Presude Vrhovnog suda broj 64 0 P 009488 12 Rev od 8. svibnja 2012. godine, dakle, razdoblje od 14 godina i 10 mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

29. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta konkretnog spora, tj. dokaza koje sud treba izvesti, te procijeniti pravna pitanja koja treba riješiti. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na utvrđivanje prava vlasništva i posjeda u sklopu čega se trebalo riješiti pitanje jesu li tuženi-protutužitelji izvršili povredu apelantovog prava vlasništva i posjeda. Predmetni spor se, prema mišljenju Ustavnog suda, može smatrati složenim. Osim toga, obzirom na okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da se radi o postupku od iznimnog značaja za apelanta.

30. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se sporna duljina trajanja postupka ne može pripisati apelantu, posebno ocjenjujući činjenicu da je apelant urgirao postupanje Općinskog suda podnescima od 14. travnja 1995. godine, 17. siječnja 2000. godine, 18. listopada 2004. godine i 19. siječnja 2005. godine po Rješenju Višeg suda od 19. siječnja 1990. godine, odnosno kojim je tražio da taj sud nastavi rad na konkretnom predmetu, te zakaže raspravu a koji je tužbom pokrenuo 1987. godine. Osim toga, apelant je bio nazočan ročištima i nije koristio bilo kakve radnje koje su od utjecaja na duljinu trajanja ovog postupka.

31. Predsjednik Općinskog suda je tek 24. travnja 2005. godine, dakle nakon devet godina, tri mjeseca i šest dana, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, donio naredbu kojom je naložio tom sudu da izvrši rekonstrukcija spisa u predmetu broj P.780/87, koji je bio zagubljen uslijed ratnih dešavanja. Na ročištu održanom 27. veljače 2006. godine Općinski sud je rješenjem konstatirao da je predmetni spis obnovljen, nakon čega je prvo pripremno ročište zakazano za 3. travanj 2007. godine, dakle, protekom roka od dvije godine od donošenja naredbe predsjednika tog suda da se izvrši rekonstrukcija predmetnog spisa, odnosno 11 mjeseci i sedam dana od obnavljanja predmetnog spisa i zakazivanja pripremog ročišta. Općinski sud je prvostupanjsku presudu u ponovnom postupku donio nakon dvije godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se duljina postupka pred Općinskim sudom može a priori smatrati nerazumnom, te da Općinski sud nije dao bilo kakvo validno objašnjenje na temelju kojega bi se moglo opravdati ovako dugo trajanje postupka u konkretnoj pravnoj stvari.

32. Ustavni sud, također, zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući po prizivu tuženih izjavljenom protiv odluke prvostupanjskog suda, odlučio 18. listopada 2011. godine, dakle nakon pet mjeseci i 18 dana, dok je Vrhovni sud odluku po reviziji tuženih-protutužitelja donio 8. svibnja 2012. godine, tj. nakon pet mjeseci i 20 dana, što, prema mišljenju Ustavnog suda, ne dovodi u pitanje donošenje odluke u razumnom roku pred ovim sudovima.

33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

35. U svezi s navedenim, Ustavni sud upućuje na utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema tom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti 150,00 KM, a ukoliko se radi o žurnom postupku, 300,00 KM.

36. Imajući u vidu činjenicu da je predmetni postupak od momenta zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda do donošenja Presude Vrhovnog suda, kojom je okončan predmetni postupak, trajao dulje od četrnaest godina, te da predmetni postupak prema zakonu nije određen kao žuran, apelantu se određuje naknada u visini od 2.100,00 KM. Ovaj iznos, obzirom na sjedište Općinskog suda koji je, prema ocjeni Ustavnog suda, isključivo doprinio da ovaj postupak traje nerazumno dugo, apelantu je dužna isplatiti Vlada Zapadnohercegovačkog kantona, i to u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

37. Apelant, također, smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu. Međutim, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na "suđenje u razumnom roku" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice ispitati navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak radi utvrđivanja prava vlasništva trajao 14 godina i 10 mjeseci, a ta duljina postupka se u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu.

39. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra svrsishodnim da se ova odluka dostavi Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine obzirom na nadležnosti utvrđene u članku 3. Zakona o visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08).

40. Na osnovu članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3560/09 (T. G.) | Sudska praksa | Aktio