Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2308/12 (N. G.)

Odluka donesena 30. 10. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2308/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 2308/12, rješavajući apelaciju N. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. G. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 035 914 11 Rev 2 od 23. februara 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 St 035914 10 Pz 2 od 9. marta 2010. godine i broj 65 0 St 035914 10 Pz 3 od 1. novembra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 St 035914 08 St od 8. juna 2010. godine i broj 65 0 St 035914 08 St od 30. oktobra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. N. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 18. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 035 914 11 Rev 2 od 23. februara 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 St 035914 10 Pz 2 od 9. marta 2010. godine i broj 65 0 St 035914 10 Pz 3 od 1. novembra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 St 035914 08 St od 8. juna 2010. godine i broj 65 0 St 035914 08 St od 30. oktobra 2009. godine. Apelant je u apelaciji tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru «kako ne bi došlo do otuđenja imovine».

2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 ST 035914 08 ST od 6. juna 2008. godine otvoren je stečajni postupak nad imovinom UPI «Šuma produkt» d.d. u mješovitoj svojini za proizvodnju, trgovinu i spoljno trgovinski promet prehrambenih i neprehrambenih proizvoda sa potpunom odgovornošću Sarajevo (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik).

3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 St 035914 08 St od 30. oktobra 2009. godine, koje je u žalbenom postupku potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 St 035914 10 Pz 2 od 9. marta 2010. godine, odbačen je apelantov prijedlog kojim je tražio obustavu stečajnog postupka. Općinski sud se u obrazloženju rješenja pozvao na odrebe čl. 137. i 138. Zakona o stečajnom postupku kojima je propisano da prijedlog za obustavu stečajnog postupka može podnijeti samo stečajni dužnik.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 St 035914 08 St od 8. juna 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 St 035914 10 Pz 3 od 1. novembra 2010. godine, odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka kao nedopušten. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je članom 11. stav 6. Zakona o stečajnom postuku propisano da se u stečajnom postupku ne može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka, pa je odlučio kao u izreci rješenja.

5. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 St 035914 10 Pz 2 od 9. marta 2010. godine i broj 65 0 St 035914 10 Pz 3 od 1. novembra 2010. godine izjavio revizije Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 65 0 Ps 035 914 11 Rev 2 od 23. februara 2012. godine revizije odbacio kao nedopuštene. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o stečajnom postupku. Nadalje, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 11. stav 6. Zakona o stečajnom postuku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 29/03, 32/04 i 42/06) kojom je propisano da se u stečajnom postupku ne može tražiti povraćaj u pređašnje stanje, podnositi prijedlog za ponavljanje postuka niti izjaviti revizija, a odredbom člana 8. istog zakona je propisano da se u stečajnom postupku na odgovorajući način primjenjuju odrebe Zakona o parničnom postupku. Vrhovni sud je naveo da, kada je posebnim propisom isključena revizija, kao u konkretnom slučaju, onda ne može doći do primjene odrebe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu navedeno, a primjenom odredbi člana 247. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 8. Zakona o stečajnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci rješenja.

6. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

9. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 St 035914 10 Pz 2 od 9. marta 2010. godine i broj 65 0 St 035914 10 Pz 3 od 1. novembra 2010. godine izjavio revizije, ali su one rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 035 914 11 Rev 2 od 23. februara 2012. godine odbačene kao nedozvoljene. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda.

10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada su apelantu dostavljena rješenja Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o apelantovim revizijama doneseno 23. februara 2012. godine, pa se podrazumijeva da je rješenja Kantonalnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. juna 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporena rješenja Kantonalnog suda.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić