Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1062/10 (G. T.)

Odluka donesena 13. 11. 2012.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1062/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1062/10, rješavajući apelaciju Genc Trnavcija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Genc Trnavcija podnesena protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 04-02-9549/09 od 18. marta 2010. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Genc Trnavci (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 24. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 04-02-

9549/09 od 18. marta 2010. godine.

2. Apelant je naveo da se blagovremeno prijavio na konkurs objavljen od strane VSTV broj 04-02-9549/09 koji je zatvoren 3. februara 2010. godine. Pored toga, apelant je istaknuo da je kao pripadnik nekonstitutivnog naroda (nacionalne manjine – «ostalih») i kao kandidat koji ispunjava sve formalnopravne i materijalnopravne uvjete, pozvan na intervju za poziciju sudije u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine u petak 26. februara 2010. godine sa početkom u 14:30 sati, te da je na pomenutom intervjuu uspješno odgovorio na sva postavljena pitanja.

3. Nadalje, apelant je naveo da tokom intervjua nije primjetio da se vodi bilo kakav zapisnik, niti je na kraju intervjua bio pozvan da ga potpiše, protivno članu 66. stav 1. u vezi sa članom 69. stav 1. Zakona u upravnom postupku Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» 29/02).

4. Apelant je naveo da je VSTV na svome službenom web cite-u (http://www.hjpc.ba) objavio dnevni red sjednice VSTV od 17. i 18. marta 2010. godine kao i sadržaj Odluke o imenovanju sljedećih nositelja pravosudnih funkcija i to, imenovanje dodatnih sudija, Imamović Fatima – imenovana u Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine i produženje mandata dodatnih sudija 1. Zlotrg Nidžara – Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine; 2. Selimović-Ajanović Amela – Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine i 3. Pupić Milena – Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.

5. S obzirom na navedeno, apelant smatra da je odluka VSTV po konkursu broj 04-02-

9549/09 od 18. marta 2010. godine protivna zabrani diskriminacije sadržanoj u članu 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 (pravo na slobodu izbora) i u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 (opća zabrana diskriminacije) uz Evropsku konvenciju (Sejdic and Finci v. Bosnia and Herzegovina, application nos. 27996/06 and 34836/06), jer pripadnici manjina nisu ravnomjerno zastupljeni u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, niti u cjelokupnom pravosuđu Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

7. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spor zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se apelant žali protiv odluke VSTV-a o imenovanju na pravosudnu funkciju i to, imenovanje dodatnih sudija, Imamović Fatima – imenovana u Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine i produženje mandata dodatnih sudija 1. Zlotrg Nidžara – Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine; 2. Selimović-Ajanović Amela – Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine i 3. Pupić Milena – Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud najprije mora utvrditi da li se ovakva odluka može smatrati odlukom suda, u smislu odredbi VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. Prema članu 3. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08, u daljnjem tekstu Zakon o VSTV), VSTV je nezavistan i samostalan organ Bosne i Hercegovine koji ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, te uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema i tužilačke funkcije na nivou Bosne i Hercegovine i Distrikta Brčko, kao i da koordinira primjenu ovih standarda. Nadležnost VSTV-a je, propisana članom 17. ovog Zakona, tako da, između ostalog, uključuje imenovanje i razrješenje sudija i tužilaca, provođenje disciplinskog postupka, utvrđivanje disciplinske odgovornosti i izricanje disciplinskih mjera sudijama i tužiocima, odlučivanje o žalbama u disciplinskim postupcima itd.

10. Ustavni sud, podsjeća da je u svojoj odluci AP-633/04 od 27. maja 2005. godine razmatrao status pravnog prednika VSTV-a Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske (u daljnjem tekstu: VSTS) koje je prestalo postojati stupanjem na snagu Zakona o VSTV BiH 1. juna 2004. godine, kao i pravnu prirodu odluka VSTS-a donesenih u disciplinskom postupku protiv sudija i tužilaca. Ustani sud je imajući u vidu način postavljanja, trajanje mandata, postojanje garancija protiv vanjskog pritiska i utisak koje VSTS odaje u pogledu nezavisnosti, zauzeo stav da VSTS, u pogledu disciplinskog postupka, predstavlja tijelo koje se može smatrati «nezavisnim i nepristranim tribunalom, obrazovanim na osnovu zakona» u smislu zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da se odluke takvog tijela, donesene u disciplinskom postupku, moraju smatrati «presudama, odnosno odlukama» u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 633/04 od 27. maja 2005. godine, tačka 20.).

11. Međutim, za razliku od navedene situacije kad VSTV postupa u disciplinskom postupku, te donosi odluke koje su od uticaja na radno-pravni status i prava iz radnog odnosa nosilaca pravosudnih funkcija, za koje je u slučaju izricanja disciplinske mjere razrješenja dužnosti prema članu 60. stav 7. Zakona o VSTV osigurana sudska zaštita pred Sudom BiH, u konkretnom slučaju VSTV je postupalo u granicama svog javnopravnog ovlaštenja da osigura nezavisno i nepristrasno pravosuđe u postupku imenovanja nosioca pravosudne funkcije. Stoga odluka u ovakvom postupku, budući da ima za cilj osiguranje nezavisnog, nepristrasnog i profesionalnog pravosuđa u cjelini, nije po svom pravnom značaju ista kao odluka donesena u disciplinskom postupku protiv sudija i tužilaca, gdje se utvrđuje pojedinačna disciplinska, odgovornost nosioca pravosudne funkcije, u postupku za koji je Ustavni sud već ustanovio da ima karakter sudskog odlučivanja. Ustavni sud smatra da u ovom segmentu svoje nadležnosti VSTV vrši uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema, te da osporena odluka nije odluka sudskog organa, već odluka nezavisnog i samostalnog organa Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da VSTV u konkretnom slučaju nije postupao u svojstvu tribunala, pa samim tim ni osporena odluka nema svojstvo presude.

12. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv Odluke VSTV-a o imenovanju nositelja pravosudnih funkcija broj 04-02-9549/09 od 18. marta 2010. godine, navedeni akt o izboru, odnosno o nominaciji kandidata nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ih je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1091/07 od 14. aprila 2010. godine, tačke 4. i 5, dostupna na www.ustavnisud.ba )..

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić