Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4173/09 (S. T.)
Odluka donesena 13. 11. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Pasivna legitimacija
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 11
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o radu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
AP-4173/09
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 11. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4173/09, rješavajući apelaciju Sulje Travančića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Sulje Travančića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 I 001910 09 Gž od 19. oktobra 2009. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Suljo Travančić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Razija Huseinagić, advokat iz Zenice, podnio je, 30. decembra 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 001910 09 Gž od 19. oktobra 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 I 001910 08 I od 11. marta 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Osnovne škole „Kulin ban“ Visoko (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 8. septembra 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 17. i 27. septembra 2010. godine. Izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda dostavljeni su punomoćnici apelanta 10. januara 2011. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Općinski sud je Presudom broj P-1212/05 od 10. jula 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-002 135 od 17. jula 2008. godine, u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev kao osnovan, te je naloženo tuženom (izvršenik) da apelantu na ime naknade plaće, toplog obroka i regresa za godišnji odmor isplati ukupno 3.393,99 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. oktobra 2005. godine do isplate kao dana podnošenja tužbe u roku od 15 dana. Tužena (izvršenik) je obavezana da apelantu isplati na ime troškova postupka iznos od 838,14 KM u roku od 15 dana. Tužba u odnosu na tuženi Zeničko-dobojski kanton se smatra povučenom.
7. Odlučujući o apelantovom prijedlogu za izvršenje na osnovu navedene pravosnažne presude, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 041-0-I-08-002 281 od 14. augusta 2008. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje.
8. Zeničko-dobojski kanton je protiv navedenog rješenja izjavio prigovor. Općinski sud je Rješenjem broj 41 0 I 001910 08 I od 11. marta 2009. godine usvojio prigovor Zeničko-dobojskog kantona kao trećeg lica, pa je izvršenje, određeno na osnovu rješenja Općinskog suda od 14. augusta 2008. godine, proglašeno nedopuštenim na računu trećeg lica, Zeničko-dobojskog kantona, i ukinute su provedene radnje i obustavljeno izvršenje u tom dijelu.
9. U obrazloženju prvostepenog rješenja se navodi da iz prijedloga za izvršenje, te prigovora na rješenje o izvršenju i odgovora na prigovor nesporno proizlazi da je označeni račun - depozitni račun Zeničko-dobojskog kantona na koji se vrši uplata svih javnih prihoda. Također je navedeno da u prijedlogu za izvršenje i prilozima uz njega Općinski sud nije utvrdio da je Zeničko-dobojski kanton, kao treće lice, preuzeo dug iz izvršne isprave pa da ga je stoga dužan izmiriti. Također je nesporno da je izvršenik javna ustanova - pravno lice koje samostalno odgovara za svoje obaveze bez obzira što se finansira iz sredstava kantona. Stoga, kako apelant traži izvršenje na novčanim sredstvima koja se vode na računu Zeničko-dobojskog kantona, koji u izvršnoj ispravi nije označen kao izvršenik, a niti je dug preuzeo po predmetnoj izvršnoj ispravi, sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
10. Protiv prvostepenog rješenja apelant je podnio žalbu koju je Kantonalni sud Rješenjem broj 41 0 I 001910 09 Gž od 19. oktobra 2009. godine odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
11. U obrazloženju drugostepenog rješenja se navodi da i Kantonalni sud smatra da se ne može odrediti i provesti izvršenje na transakcijskom računu koji nije vlasništvo izvršenika nego treće osobe, te da postoje okolnosti iz člana 47. stav 1. tačka 6. Zakona o izvršnom postupku za usvajanje prigovora. Po mišljenju Kantonalnog suda, Zeničko-dobojski kanton - treće lice kao vlasnik računa nije preuzeo obaveze u ime izvršenika, koje su navedene u izvršnoj ispravi, da bi se izvršenje moglo provesti na računu koji nije račun izvršenika nego tog trećeg lica. Istaknuto je da je apelant bio dužan dokazati da je na zakonom propisan način treće lice (Zeničko-dobojski kanton) preuzelo obavezu za isplatu apelantu izvršenja novčane tražbine koja je naznačena u izvršnoj ispravi. S obzirom da apelant ovu bitnu činjenicu nije dokazao, po mišljenju Kantonalnog suda, nije zakonito provesti izvršenje na računu koji nije račun izvršenika. Istaknuto je da treće lice koje je vlasnik navedenog računa nije formalno navedeno u prijedlogu za izvršenje, a ni u izvršnoj ispravi, već je u prijedlogu za izvršenje naveden njegov broj računa na kojem je po apelantovom prijedlogu trebalo provesti predloženo izvršenje. Po mišljenju Kantonalnog suda, apelant ima mogućnost da eventualno predloži novo sredstvo i predmet izvršenja o čemu će sud raspravljati i eventualno odlučivati u drugom postupku. Kantonalni sud je ukazao da je isti stav u identičnom predmetu zauzeo i Ustavni sud BiH. Istaknuto je da izvršenje po apelantovom prijedlogu nije obustavljeno u cijelosti, nego jedino u dijelu kojim se traži izvršenje na računu koji nije račun izvršenika nego trećeg lica koje nije u obavezi iz izvršne isprave.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je postupanjem Kantonalnog suda onemogućena realizacija pravosnažne i izvršne presude. Po apelantovom mišljenju Zeničko-dobojski kanton, kao osnivač, ne može se smatrati trećim licem nego izvršenikovim dužnikom. Izvršenik kao javna ustanova, iako ima svojstvo pravnog lica, nema novčanih sredstava niti svoje vlastite imovine. On je budžetski korisnik i na računu Trezora Zeničko-dobojskog kantona pod odgovarajućom partijom se nalaze sredstva izvršenika. Ističe da se ovakvim postupanjem Kantonalnog suda na pojedince stavlja pretjeran teret u otkrivanju načina naplate odnosno realizacije svoje presude, dok s druge strane Zeničko-dobojski kanton kao osnivač i supsidijarni dužnik ima sredstva i obavezan je da izmiri dug. Svaki drugi način naplate od škole bi također bio upitan jer se postavlja pitanje vlasništva na nepokretnim i pokretnim stvarima škole s obzirom da se u ovakvim slučajevima uglavnom radi o državnoj imovini, a ne imovini škole. Apelant ukazuje i na odredbe člana 4. i 7. Zakona o Trezoru Federacije BiH kojim je propisan način trezorskog poslovanja, kao i činjenica da budžetski korisnici dugovanja izmiruju sa računa Trezora Kantona.
b) Odgovor na apelaciju
13. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova ustavna prava, te da ostaje pri obrazloženju iz osporene presude.
14. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da prema propisima o izvršenju budžeta raspodjela budžetskih sredstava s jedinstvenog računa između korisnika vrši se na bazi kriterija. Stoga korisnici budžeta prave finansijske planove svojih potreba koji se nakon što ih odobre nadležna tijela ukalkuliraju u budžetske stavke. Tek tako dobivena i označena sredstva u koja mogu biti uračunata i ova sredstva izvršenika, kao korisnika budžeta, apelant može da traži na ime namirenja svojih potraživanja. Po mišljenju Općinskog suda, apelant ne može tražiti namirenje direktno sa sredstava transakcijskog računa trezora Zeničko-dobojskog kantona. Ukazano je da treba imati u vidu činjenicu da je u međuvremenu izmijenjen stav drugostepenog suda, i to da je neosnovan zaključak prvostepenog suda o nemogućnosti provedbe izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika kao budžetskog korisnika, tačnije da provedba ovakvog izvršenja nije nedopustiva. Navedeno proizlazi i iz Odluke Ustavnog suda broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine. Prema tome, Općinski sud smatra da apelant nije spriječen u ostvarivanju svog novčanog potraživanja.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o radu («Službene novine Federacije BiH» br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
Poslodavac je, u smislu ovog zakona, fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obaveze prema zaposleniku, u skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
16. Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 19/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Definicije i izrazi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
a) Trezor - je osnovna organizaciona jedinica unutar Federalnog ministarstva finansija i ministarstava finansija kantona, u kojima se u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima obavljaju poslovi koji se odnose na planiranje izvršenja i izvršenje budžeta Federacije, kao i budžeta kantona; vođenje računovodstva i računovodstvenih politika; upravljanja novcem i vođenje jedinstvenog računa trezora; otplate duga, izdavanja garancija, nova zaduživanja, upravljanje neangažiranim sredstvima i imovinom.
[...]
i) Budžetski korisnici - su nadležna ministarstva i ostala tijela uprave koji se finansiraju iz budžeta. Nadležno ministarstvo koje u svom budžetskom razdjelu sadrži potrošačke jedinice, koje su u budžetu označene kao budžetske glave, budžetski je za njih nadležno. [...]
g) Jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT) - se sastoji od depozitnog računa otvorenog u komercijalnoj banci, računa za investiranje i zaštitu sredstava, jednog ili više transakcijskih računa, i po potrebi, transakcijskih računa za gotovinu. Svi ovi računi se moraju držati u ime ministarstava finansija. Svrha JRT-a je da se centralizira kontrola nad svim javnim prihodima u ministarstvima finansija. Federalno ministarstvo će pripremiti sve neophodne procedure i odredbe kojima se uspostavlja sistem JRT-a. Kada sistem JRT-a postane efektivan, svi pojedinačni računi budžetskih korisnika će biti zatvoreni i njihova salda će biti prebačena na JRT.
[...]
o) Transakcijski računi - su bankovni računi otvoreni od strane trezora u poslovnim bankama, a koji se drže u ime ministarstava finansija i preko kojih se vrše svakodnevne transakcije vezane za troškove budžetskih korisnika.
[...] Član 8.
Trezori vrše centraliziranu isplatu plaća za nadležna ministarstva i budžetske korisnike, na način da:
a) uspostave i održavaju centralizirani sistem obračuna plaća,
b) procjenjuju potrebna sredstva bazirana na utvrđenom nivou plaća i ostalim neophodnim informacijama koje obezbijede budžetski korisnici, kao i iznosima obaveza po osnovu poreza i doprinosa i
c) izvršavaju isplatu plaća i obaveza po osnovu poreza i doprinosa.
Nadležna ministarstva i budžetski korisnici su dužni da trezoru, u odgovarajućem platnom ciklusu, podnesu dokaz o zasnivanju i prestanku radnog odnosa svih zaposlenih za koje plaće osiguravaju u budžetu.
Dodatne procedure bit će propisane od strane ministarstva finansija.
Član 24.
[...] JRT se nalazi pod isključivim pravom ministarstava finansija. Nijedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolaganja nad ovim računima, ukoliko drugačije nije utvrđeno u općim ili pojedinačnim instrukcijama koje daju ministarstva finansija.
Član 26.
Ministarstva finansija otvaraju transakcijske račune u poslovnim bankama.
Transakcijski račun se koristi za plaćanje svih izdataka. Stanje na ovim transakcijskim računima se smatra i vodi kao sastavni dio JRT.
17. Zakon o ustanovama («Službeni list RBiH» br. 6/92, 8/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 39.
Ustanova stiče sredstva za rad iz sredstava osnivača, budžeta...
Član 41.
Ustanova je odgovorna za svoje obaveze sredstvima sa kojima raspolaže.
Osnivač je supsidijarno odgovoran za obaveze ustanove, ako aktom o osnivanju nije drugačije određeno.
Kada je osnivač odgovoran za obaveze ustanove dužan je da:
- pokrije višak rashoda nad prihodima ustanove, u roku od 60 dana od dana usvajanja godišnjeg obračuna.
18. Zakon o srednjoj školi («Službene novine Zeničko-dobojskog kantona» broj 5/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
[…] Srednja škola ima svojstvo pravne osobe.
Član 10.
Srednju školu kao javnu ustanovu u državnom vlasništvu osniva Skupština Kantona uz prethodno pribavljeno mišljenje općinskog vijeća.
[…] Prava i obaveze osnivača i srednje škole utvrđuju se ugovorom, u skladu sa aktom o osnivanju.
Ako je osnivač srednje škole Skupština Kantona, obaveze iz prethodnog stava ovog člana u ime Skupštine vrši Vlada Kantona.
Član 11.
[…] Osnivač srednje škole osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad srednje škole u skladu sa Pedagoškim standardima i Normativima.
19. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 30.
Prijelaz potraživanja ili obaveze […] (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Član 138.
Ograničenje izvršenja […] (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(4) Izvršenje na teret sredstava budžeta grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
VI. Dopustivost
20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 41 0 I 001910 09 Gž od 19. oktobra 2009. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 2. novembra 2009. godine, a apelacija je podnesena 30. decembra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
24. Apelant osporava rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda, tvrdeći da mu je tim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
25. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, predmetni slučaj isplate zarađenih, a neisplaćenih plaća je građansko-pravne prirode, pa i kada se kao poslodavac pojavljuje javna ustanova (vidi Evropski sud za ljudska prava, Darnell v. V.B, presuda od 26. oktobra 1993. godine, serija A broj 272). Postupak se odnosi na izvršenje pravosnažne presude u izvršnom postupku, dakle, na nastavak predmeta koji je građansko-pravne prirode. Na osnovu navedenog, član 6. stav 1. Evropske konvencije je primjenjiv u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. U konkretnom slučaju, apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer je onemogućen da ostvari izvršenje pravosnažne sudske odluke zbog stava redovnih sudova da se izvršenje ne može provesti na računu trećeg lica Zeničko-dobojskog kantona, budući da treće lice nije u izvršnoj ispravi označeno kao izvršenik niti je preuzelo dug iz izvršne isprave. Pri tome je istaknuto da je izvršenik javna ustanova - pravno lice koje samostalno odgovara za svoje obaveze bez obzira što se finansira iz sredstava kantona.
Razmatrajući apelantove navode Ustavni sud, prije svega, ukazuje na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1472/07 od 22. oktobra 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojoj je razmatrao identična pravna pitanja koja su relevantna i u ovom predmetu. Naime, u predmetu iz citirane odluke radilo se o parničnom postupku koji je pokrenuo Zeničko-dobojski kanton protiv radnika Opće gimnazije Zavidovići, kojima su u izvršnom postupku s njegovog transakcijskog računa, na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, isplaćena sredstva na ime naknade plaće, toplog obroka i regresa, kako bi se utvrdilo da je predmetno izvršenje nedopušteno, te da se tražioci izvršenja obavežu da tužiocu vrate na ovaj način isplaćena sredstva sa zakonskom zateznom kamatom.
27. Općinski, odnosno Kantonalni sud je ovaj zahtjev Zeničko-dobojskog kantona odbio. Međutim, Vrhovni sud je reviziju djelimično uvažio, presudu Kantonalnog suda preinačio tako što je utvrdio da je nedopušteno izvršenje radi namirenja novčanih potraživanja na novčanim sredstvima na transakcijskom računu Zeničko-dobojskog kantona. Ovakav stav Vrhovni sud je obrazložio tako što je naveo da Zeničko-dobojski kanton nije bio pasivno legitimiran u parničnom postupku u kojem je Opća gimnazija Zavidovići obavezana na isplatu utvrđenih iznosa apelantima. S obzirom na to da tražioci izvršenja nisu bili u radnom odnosu sa Zeničko-dobojskim kantonom, nego s Općom gimnazijom Zavidovići, koja je javna ustanova, odnosno pravno lice koje samostalno odgovara za svoje obaveze, nije mogla postojati obaveza izvršenja s računa Zeničko-dobojskog kantona. Vrhovni sud je naveo da na ovakav zaključak ne utječe činjenica da Zeničko-dobojski kanton finansira javne ustanove, te se pozvao na stanovište koje je iskazao i Ustavni sud u Odluci broj AP 384/03 od 21. januara 2004. godine.
28. Ustavni sud, međutim, ukazuje na to da je u citiranoj odluci konstatirao da je neosnovano pozivanje Vrhovnog suda na Odluku Ustavnog suda broj AP 384/03, jer je u toj odluci definiran princip i usvojeno stanovište prema kojem javna ustanova, kao pravno lice, samostalno odgovara za svoje obaveze, te da na takav zaključak ne utječe činjenica da kanton finansira javne ustanove, ali da se kanton, bez obzira na to što ne može biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu između radnika i ustanove, ne može oglušiti o ishod spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u pravosnažnoj presudi. Dalje, Ustavni sud je konstatirao da je Odlukom Zeničko-dobojskog kantona o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad srednjim školama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine Zeničko-dobojski kanton preuzeo sva prava i obaveze srednjih škola koji su nastali nakon stupanja na snagu te odluke. S tim u vezi, Ustavni sud je uočio da je, u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj školi, u pogledu načina finansiranja i odgovornosti osnivača za obaveze ustanove koju su osnovali, pravilan stav sudova koji je osporio Vrhovni sud ukinutom presudom, tj. da, čak i u slučaju da su sredstva na JRT sredstva trećeg lica, tj. Zeničko-dobojskog kantona a ne tužene odnosno izvršenika, prema članu 30. stav 2. ZIP-a, Zeničko-dobojski kanton kao osnivač bio bi odgovoran za izvršenje obaveze tužene Opće gimnazije Zavidovići, odnosno izvršenika.
29. U predmetnoj odluci Ustavni sud je zaključio da je arbitrarno obrazloženje presude Vrhovnog suda prema kojem Zeničko-dobojski kanton u vođenim postupcima nije bio pasivno legitimiran, te da je zbog toga izvršenje na njegovom transakcijskom računu nezakonito, jer je time učinjeno iluzornim izvršenje sudske odluke koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana
6. Evropske konvencije.
30. Također, Ustavni sud podsjeća da je identično pravno pitanje, odnosno situaciju kada je usvajanjem prigovora Zeničko-dobojskog kantona u izvršnom postupku, zato što u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik nije naveden Zeničko-dobojski kanton, nego pravno lice koje kod njega ima otvoren transakcijski račun, onemogućeno izvršenje sudske odluke, već razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1603/08 od 13. oktobra 2010. godine (objavljena u „Službenom glasniku BiH broj 24/11), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke, u pogledu navoda apelanata, Ustavni sud poziva na cjelokupno obrazloženje i razloge navedene u toj odluci.
31. Naime, Ustavni sud je i u svojoj Odluci broj AP 1603/08 ukazao da je Zeničko-dobojski kanton Odlukom o preuzimanju prava i obaveza osnivača nad srednjim školama kao javnim ustanovama od 29. jula 2004. godine preuzeo sva prava i obaveze srednjih škola koje su nastale nakon stupanja na snagu ove odluke. S tim u vezi, Ustavni sud je uočio da, u skladu s odredbama Zakona o ustanovama i Zakona o srednjoj školi, u pogledu načina finansiranja i odgovornosti osnivača za obaveze ustanove koju su osnovali čak i u slučaju da su sredstva na JRT sredstva trećeg lica, tj. konkretno Zeničko-dobojskog kantona, a ne tuženih MSŠ «Hazim Šabanović» Visoko, MSŠ «Nordbat-2» Vareš, MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Olovo i MSŠ «Musa Ćazim Ćatić» Visoko, odnosno izvršenika, prema članu 30. stav 2. ZIP-a, Zeničko-dobojski kanton kao osnivač bi bio odgovoran za izvršenje obaveza tuženih, odnosno izvršenika, te je zaključio da se kanton, bez obzira na to što ne može biti stranka, niti imati pasivnu legitimaciju u sporu između radnika i ustanove, ne može jednostavno oglušiti i zanemariti neophodnost njegove intervencije da bi se zaštitila prava utvrđena u pravosnažnoj presudi.
Identičnim pravnim pitanjem Ustavni sud se bavio i u svojoj Odluci broj AP 1293/09 od 29. juna 2011. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
32. Imajući u vidu navedeno, odnosno zaključke i obrazloženja iz prethodno navedenih odluka, koji su u cijelosti primjenjivi i na predmetni slučaj, Ustavni sud apelantove navode ocjenjuje kao osnovane, pa zaključuje da je i u konkretnom slučaju učinjeno iluzornim izvršenje pravosnažne presude, koje predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Ostali navodi
33. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi s povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati i ostale apelantove navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada su redovni sudovi u izvršnom postupku usvojili prigovor Zeničko-dobojskog kantona, budući da u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik nije naveden Zeničko-dobojski kanton, nego pravno lice koje se finansira iz sredstava kantona i to s jedinstvenog računa trezora, koji se drži u ime Ministarstva Zeničko-dobojskog kantona, kako bi se centralizirala kontrola nad svim javnim prihodima u Ministarstvu finansija ZE-DO kantona, čime je učinjeno iluzornim izvršenje pravosnažne presude, što predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu prava na pravično suđenje.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić