Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3145/09 („Vočar Ljubljana“d.o.o. Republika Slovenija i „Esedex“ d.o.o. Srebrenik)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stečaj
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3145/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3145/09, rješavajući apelaciju „Vočara Ljubljana“ d.o.o i „Esedexa“ d.o.o. Srebrenik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Vočara Ljubljana“ d.o.o i „Esedexa“ d.o.o. Srebrenik u odnosu na donošenje odluke o prijavama potraživanja apelanata stečajnom dužniku „Majevica“ d.d. Srebrenik u stečaju u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj St-79/04, a o čemu je odlučeno 10. marta 2011. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „Vočar Ljubljana“ d.o.o., Republika Slovenija, i „Esedex“ d.o.o. Srebrenik (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Enver Arnautović, advokat iz Tuzle, podnijeli su 9. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke o njihovim prijavama potraživanja stečajnom dužniku „Majevica“ d.d. Srebrenik u stečaju (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik) u razumnom roku u stečajnom postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj St-79/04.
2. Rješenjem Općinskog suda broj St-79/04 od 12. jula 2004. godine otvoren je stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika.
3. Apelanti su kao stečajni povjerioci nižeg isplatnog reda, na osnovu oglasa Općinskog suda od 17. novembra 2008. godine, objavljenog u „Službenim novinama FBiH“ broj 77/08 od 3. decembra 2008. godine, podnijeli 16. decembra 2008. godine prijavu svojih potraživanja stečajnom dužniku, 13 stečajnih prijava, od čega osam prijava „Vočara Ljubljana„ d.o.o. u ukupnom iznosu od 1.950.321,95 KM, a „Esedex“ d.o.o. Srebrenik pet prijava u ukupnom iznosu od 375.068,40 KM.
4. Rješenjem Općinskog suda broj St-79/04 od 27. avgusta 2009. godine zaključen je stečajni postupak koji se vodio protiv stečajnog dužnika.
5. Apelanti su 14. oktobra 2009. godine podnijeli žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj St-
79/04 od 27. avgusta 2009. godine
6. Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Pž-09-
000308 od 15. januara 2010. godine žalba apelanata je uvažena, Rješenje Općinskog suda broj St-
79/04 od 27. avgusta 2009. godine je ukinuto i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da iz stanja i sadržine spisa Općinskog suda slijedi da su apelanti, kao stečajni povjerioci, prijavili svoja potraživanja 16. decembra 2008. godine povodom oglasa Općinskog suda od 17. novembra 2008. godine objavljenog u „Službenim novinama FBiH“ broj 77/08 od 3. decembra. Dalje je navedeno da je u zapisniku Općinskog suda od 18. avgusta 2008. godine konstatovano da je 16. juna 2009. godine održano ročište radi razmatranja prijava potraživanja po nižem isplatnom redu, kao i razmatranje glavne diobe, a što uopće nije tačno, jer to ne slijedi iz spisa Općinskog suda.
7. Kantonalni sud je dostavio spis Općinskom sudu 20. februara 2010. godine.
8. U ponovnom postupku Općinski sud je 2. februara 2011. godine odlučio da zakaže ročište za ispitivanje prijava nižeg isplatnog reda za 10. mart 2011. godine. Na tom ročištu su ispitane prijave potraživanja apelanata, odnosno stečajni upravnik se izjasnio koja prijavljena potraživanja priznaje, a koja osporava. U pogledu potraživanja koja su im osporena, apelanti su obaviješteni da na osnovu člana 115. Zakona o stečajnom postupku mogu pokrenuti parnični postupak radi utvrđivanja osnovanosti potraživanja, a u roku od 30 dana računajući od dana održavanja ročišta.
9. Prema stanju spisa, predmetni stečajni postupak još uvijek nije zaključen.
10. Apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog neodlučivanja o njihovim prijavama potraživanja stečajnom dužniku u predmetu stečaja nad stečajnim dužnikom u razumnom roku.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
13. Ustavni sud zapaža da je, prema praksi Evropskog suda, primjenjivost člana 6. stav 1. na stečajni postupak nesporna (vidi odluke bivše Evropske komisije, S.p.r.l. ANCA i drugi protiv. Belgije, broj 10259/83 od 10. decembra 1984. godine, Odluke i izvještaji, svezak 40, strana 170; Interfina i Christian della Faille d’Huysse protiv Belgije, broj 11101/84 od 4. maja 1987, neobjavljeno; Evropski sud za ljudska prava, Ceteroni protiv. Italije, presuda od 15. novembra 1996, Izvještaji broj 1996-V; Bassani protiv Italije, aplikacija broj. 47778/99, st. 13. i 14, presuda od 11. decembra 2003. godine; Capital Bank AD protiv. Bugarske broj 49429/99, stav 86, ECHR 2005 ... (izvodi), te Sukobljević protiv Hrvatske, aplikacija broj 5129/03, stav 37, presuda od 2. novembra 2006. godine, i Bačić protiv Hrvatske, aplikacija broj 43595/06, stav 19, presuda od 19. juna 2008. godine). Dalje, Ustavni sud primjećuje da, prema Zakonu o stečajnom postupku (član 56) («Službene novine Federacije BiH» br. 29/03, 32/04 i 42/06)), ako se nad određenim stečajnim dužnikom otvori stečajni postupak, njegovi povjerioci imaju pravo svoja potraživanja ostvarivati isključivo u stečajnome postupku, dakle, o pravu apelanata se može odlučivati samo u skladu sa odredbama Zakona o stečajnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv. Stoga će Ustavni sud ispitati da li je postupak bio pravičan onako kako zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
14. Pri ocjeni dužine trajanja postupka Ustavni sud, prije svega, podjeća da, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka se mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
15. Ustavni sud zapaža da je predmetni stečajni postupak otvoren 2004. godine i da još uvijek nije zaključen. Međutim, u konkretnom slučaju apelanti se žale na nedonošenje odluke u razumnom rokuo njihovim stečajnim prijavama podnesenim 6. decembra 2008. godine, a o kojima je odlučeno 10. marta 2011. godine, kada je Općinski sud održao ispitno ročište.
16. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 46. Zakona o stečajnom postupku propisano da se u rješenju o otvaranju stečajnog postupka pozivaju povjerioci da u roku od 30 dana prijave svoja potraživanja. Dalje, odredbom člana 112. stav 1. navedenog zakona je propisano da prijavljena potraživanja povjerilaca ispituje stečajni sudija na ročištu za ispitivanje potraživanja, a odredbama člana 114. st. 2. i 3. istog zakona je propisano da stečajni sudija u listu sa tabelom unosi bilješku o rezultatu ispitivanja i ko je uložio prigovor, a u pogledu iznosa i ranga priznatih potraživanja, upis u tabelu ima djejstvo kao pravosnažna presuda. Konačno, odredbom člana 115. propisano je da, ako je stečajni upravnik osporio neko potraživanje, povjerilac se upućuje na parnicu radi utvrđenja osporenog potraživanja.
17. Imajući u vidu navedeno, a posebno odredbu člana 114. stav 3. Zakona o stečajnom postupku kojom je izričito propisano da u pogledu iznosa i ranga priznatih potraživanja, upis u tabelu ima djejstvo kao pravosnažna presuda, proizlazi da se o građanskim pravima i obavezama apelanata u stečajnom postupku odlučivalo upravo u postupku ispitivanja njihovih prijava potraživanja stečajnom dužniku. Stoga, slijedi da je relevantan period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku od 16. decembra 2008. godine, kada su prijavili svoja potraživanja protiv stečajnog dužnika, do 10. marta 2011. godine, kada je Općinski sud održao ispitno ročište na kojem je utvrđeno koja potraživanja stečajni dužnik osporava, a koja priznaje, dakle dvije godine i tri mjeseca. 18. Ustavni sud zapaža da je stečajni postupak formalan postupak u kojem je od njegovog otvaranja pa do zaključenja potrebno provesti niz radnji koje su strogo propisane u Zakonu o stečajnom postupku, pa se radi o složenom postupku. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je stečajni postupak prema Zakonu o stečaju (član 9) hitan postupak. Uzimajući u obzir da se radi o složenom postupku koji je istina hitan, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, dužina trajanja postupka od dvije godine i tri mjeseca na dvije sudske instance, ipak, ne može smatrati nerazumnom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić