Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-716/12 (D. Š.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine · čl. 17
- Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-716/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 716/12, rješavajući apelaciju Daniele Šeretović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Daniele Šeretović podnesena protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 04-02-2591-398/2011 od 21. decembra 2011. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Daniela Šeretović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 20. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 04-
02-2591-398/2011 od 21. decembra 2011. godine.
2. VSTV je na osnovu člana 17. tačka 30, a u skladu sa člnom 46. stav 1. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH («Službeni glasnik BiH», br. 25/04, 93/05 i 48/07, u daljnjem tekstu Zakon o VSTV), donijelo Odluku o izmjeni odluke o imenovanju tužioca u Okružno tužilaštvo u Banja Luci broj 04-02-2591-398/11 od 21. decembra 2011. godine, kojom je izmjenjana Odluka o imenovanju tužioca u Okružno tužilaštvo u Banja Luci broj 04-02-2591-360/11 od 7. decembra 2011. godine u dijelu koji se odnosi na datum preuzimanja dužnosti, te je kao novi datum preuzimanja dužnosti određen 25. novembar 2012. godine. U obrazloženju odluke je navedeno da je navedenom Odlukom od 7. decembra 2011. godine apelantica imenovana za tužioca Okružnog tužilaštva u Banja Luci, a kao datum preuzimanja dužnosti određen je 3. januar 2012. godine. Nadalje je navedeno da je nakon donošenja odluke, a prije polaganja svečane izjave i preuzimanja dužnosti, apelantica pismeno obavijestila VSTV da se nalazi na porodiljskom odsustvu, počev od 24. novembra 2011. godine i da će isto koristiti do 24. novembra 2012. godine, iz čega, po mišljenju VSTV, proizilazi da apelantica neće biti u mogućnosti početi sa obavljanjem dužnosti tužioca 3. januara 2012. godine, kako je prvobitno odlukom o imenovanju određeno. Imajući u vidu činjenicu da se apelantica nalazi na porodiljskom odsustvu od 24. novembra 2011. godine, te da neće moći početi sa obavljanjem dužnosti tužitelja na dan određen odlukom o imenovanju, VSTV je donijelo odluku o izmjeni odluke u dijelu koji se odnosi na dan preuzimanja dužnosti. Kao novi datum preuzimanja dužnosti, određen je 25. novembar 2012. godine, kao prvi naredni dan nakon okončanja porodiljskog odsustva. Imajući u vidu navedeno, VSTV je odlučilo kao u izreci odluke.
3. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom VSTV broj 04-02-2591-398/2011 od 21. decembra 2011. godine povrijeđeno pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava i člana
14. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
5. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spor zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».
6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na odluku VSTV-a o izmjeni odluke o imenovanju tužioca u Okružno tužilaštvo u Banja Luci broj 04-02-2591-398/2011 od 21. decembra 2011. godine. Ustavni sud najprije mora utvrditi da li se ovakva odluka može smatrati odlukom suda, u smislu odredbi VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Prema članu 3. Zakona o VSTV, VSTV je nezavistan i samostalan organ Bosne i Hercegovine koji ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, te uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema i tužilačke funkcije na nivou Bosne i Hercegovine i Distrikta Brčko, kao i da koordinira primjenu ovih standarda. Nadležnost VSTV-a je, propisana članom 17. ovog Zakona, tako da, između ostalog, uključuje imenovanje i razrješenje sudija i tužilaca, provođenje disciplinskog postupka, utvrđivanje disciplinske odgovornosti i izricanje disciplinskih mjera sudijama i tužiocima, odlučivanje o žalbama u disciplinskim postupcima itd. Osim toga, članom 46. stav 1. Zakona o VSTV je regulisano da osoba imenovana na dužnost sudije ili tužioca preuzima dužnost na dan koji odredi Vijeće.
8. Ustavni sud, podsjeća da je u svojoj odluci AP-633/04 od 27. maja 2005. godine razmatrao status pravnog prednika VSTV-a Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske (u daljnjem tekstu: VSTS) koje je prestalo postojati stupanjem na snagu Zakona o VSTV BiH 1. juna 2004. godine, kao i pravnu prirodu odluka VSTS-a donesenih u disciplinskom postupku protiv sudija i tužilaca. Ustani sud je imajući u vidu način postavljanja, trajanje mandata, postojanje garancija protiv vanjskog pritiska i utisak koje VSTS odaje u pogledu nezavisnosti, zauzeo stav da VSTS, u pogledu disciplinskog postupka, predstavlja tijelo koje se može smatrati «nezavisnim i nepristranim tribunalom, obrazovanim na osnovu zakona» u smislu zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da se odluke takvog tijela, donesene u disciplinskom postupku, moraju smatrati «presudama, odnosno odlukama» u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 633/04 od 27. maja 2005. godine, tačka 20.).
9. Međutim, za razliku od navedene situacije kad VSTV postupa u disciplinskom postupku, te donosi odluke koje su od uticaja na radno-pravni status i prava iz radnog odnosa nosilaca pravosudnih funkcija, za koje je u slučaju izricanja disciplinske mjere razrješenja dužnosti prema članu 60. stav 7. Zakona o VSTV osigurana sudska zaštita pred Sudom BiH, u konkretnom slučaju VSTV je postupalo u granicama svog javnopravnog ovlaštenja da osigura nezavisno i nepristrasno pravosuđe u postupku imenovanja nosioca pravosudne funkcije. Stoga odluka u ovakvom postupku, budući da ima za cilj osiguranje nezavisnog, nepristrasnog i profesionalnog pravosuđa u cjelini, nije po svom pravnom značaju ista kao odluka donesena u disciplinskom postupku protiv sudija i tužilaca, gdje se utvrđuje pojedinačna disciplinska, odgovornost nosioca pravosudne funkcije, u postupku za koji je Ustavni sud već ustanovio da ima karakter sudskog odlučivanja. Ustavni sud smatra da u ovom segmentu svoje nadležnosti VSTV vrši uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema, te da osporena odluka nije odluka sudskog organa, već odluka nezavisnog i samostalnog organa Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da VSTV u konkretnom slučaju nije postupao u svojstvu tribunala, pa samim tim ni osporena odluka nema svojstvo presude.
10. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv Odluke VSTV-a o izmjeni odluke o imenovanju tužioca u Okružno tužilaštvo u Banja Luci broj 04-02-2591-398/2011 od 21. decembra 2011. godine, obzirom da navedeni akt o izmjeni odluke o imenovanju nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ih je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1091/07 od 14. aprila 2010. godine, tačke 4. i 5, dostupna na www.ustavnisud.ba )..
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić