Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1307/12 (M. A. iz Domaljevca, P. O. iz Orašja i S. A. iz Tuzle)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 318
- Zakon o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1307/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1307/12, rješavajući apelaciju Marka Andžića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Andžića, Peje Orlovića i Samira Ajanovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 006724 12 Gž od 9. februara 2012. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Andžić iz Domaljevca, Pejo Orlović iz Orašja i Samir Ajanović iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senka Nožica, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 10. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 006724 12 Gž od 9. februara 2012. godine.
2. Apelanti su 8. augusta 2011. godine tužbom pokrenuli parnični postupak protiv Bosne i Hercegovine – Ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate otpremnine zbog odlaska u prijevremenu starosnu penziju. U obrazloženjima tužbi je između ostalog navedeno da su apelanti na osnovu zaključenih ugovora sa tuženim bili na službi u Oružanim snagama BiH u svojstvu profesionalnih vojnih lica. Naredbom Ministra odbrane BiH prestala im je vojna služba uz častan otpust, zbog isteka ugovorenog roka o prijemu u vojnu službu. Obzirom da su apelanti ispunjavali uslove za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu penziju, Ministarstvo odbrane BiH je izdalo uvjerenje kojim se predlaže pokretanje postupka za njihovo penzionisanje. U tužbenim navodima apelanti su se pozvali na član 77. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 74/10) kojim je propisano da profesionalno vojno lice ima pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju u iznosu šest njegovih plaća isplaćenih u prethodnih šest mjeseci ili šest prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u BiH prema posljednjem objavljenom podatku nadležnog zavoda za statistiku, ako je to za njega povoljnije.
3. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 P 006724 11 P od 29. decembra 2011. godine određen je prekid postupaka u pravnoj stvari apelanata protiv tužene do okončanja upravnog postupaka koji se vode kod Zajednice PIO/MIO FBiH povodom priznanja prava apelantima na prijevremenu starosnu penziju. U obrazloženjima predmetnog rješenja je navedeno da osnovanost postavljenih tužbenih zahtjeva apelanata zavisi od toga da li će apelanti ostvariti pravo na prijevremenu starosnu penziju (prethodno pitanje), a kako je postupak za ostvarivanje – priznavanje predmetnog prava u toku pred nadležnim Fondom PIO/MIO FBiH, sud je odlučio kao u izreci, budući da je odlučio da sam ne rješava predmetno prethodno pitanje, a na osnovu člana 316. stav 1. tačka 1. i člana 318. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik BiH» br. 36/04 i 84/07; u daljnjem tekstu: ZPP).
4. Rješenjem drugostepenog vijeća Suda BiH broj S1 3 P 006724 12 Gž od 9. februara 2012. godine uvažena je žalba tužene izjavljena protiv prvostepenog rješenja Suda BiH, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu da provede parnični postupak. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da tužena u konkretnom predmetu opravdano prigovara da je prvostepeno rješenje zasnovano na pogrešnoj primjeni navedene procesne odrebe pa je nezakonito i nepravilno. Naime, imajući u vidu činjenične i pravne navode sadržane u tužbi, drugostepeno vijeće Suda BiH je zaključilo da odluka o tužbenim zahtjevima, opredjeljenim na isplatu otpremnine, ne zavisi od ishoda upravnog postupka pokrenutog u Fondu PIO/MIO FBiH, radi ostvarenja prava na prijevremenu starosnu penziju, obzirom da odluka u pokrenutom upravnom postupku ne može uticati na ishod spora u ovoj parni, jer nema značaj prethodnog pitanja. Drugostepeno vijeće Suda BiH je primjenom člana 202. stav 1. tačka 3 ZPP uvažilo žalbu tužene, ukinulo prvostepeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom sudu da provede parnični postupak i odluči o tužbenim zahtjevima.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Osporenim rješenjem drugostepenog vijeća Suda BiH uvažena je žalba tužene, pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu da provede parnični postupak. Prema stanju spisa, postupak pred Sudom BiH je u toku. Dakle, osporenim rješenjem Suda BiH postupak nije okončan.
9. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku pred Sudom BiH, slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Shodno tome, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić