Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4173/10 (S. G.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4173/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4173/10, rješavajući apelaciju Sanje Gogić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sanje Gogić podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 23-04/I-23-61/99 koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Upravom za stambena pitanja Kantona Sarajevo, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sanja Gogić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Edina Jahić & Tanja Hadžagić, advokati iz Sarajeva, podnijela je 27. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 23-04/I-23-61/99 koji se vodio pred Upravom za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava).

2. Prema stanju spisa proizlazi da je apelantica 6. septembra 1989. godine podnijela zahtjev Općinskom sekretarijatu za prostorno uređenje i stambene poslove Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Sekretarijat), radi donošenja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana u ulici Mustajbega Fadilpašića broj 9 (raniji naziv Istarska broj 9).

3. Također, prema stanju spisa proizlazi da je tokom 1990. godine, konkretni predmet dva puta vraćan na ponovni postupak.

4. Zatim, Sekretarijat je 15. jula 1997. godine donio rješenje broj 07/C-372-4697/97 kojim je odbio apelanticin zahtjev za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana, pa je apelantica izjavila žalbu na navedeno rješenje, te je drugostepeni organ 27. aprila 1998. godine donio rješenje broj 05/3-II-372-1996/97 kojim je predmetno rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak.

5. Prema stanju spisa proizlazi da je 27. augusta 1999. godine Sekretarijat predmetni spis proslijedio Upravi, radi izmjene nadležnosti u upravnim stvarima iz stambene oblasti, kao i da su u predmetnom postupku održane četiri rasprave i to: 11. oktobra i 22. novembra 2000. godine, 13. maja 2003. godine, te 5. aprila 2010. godine.

6. Isto tako, prema stanju spisa proizlazi da se apelantica podneskom od 23. aprila 2009. godine obratila Upravi tražeći da se čim prije riješi predmetna upravna stvar.

7. Rješenjem Uprave broj 23-04/I-23-61/99 od 27. decembra 2011. godine, utvrđeno je da apelantici pripada pravo da u svojstvu nositelja stanarskog prava nastavi koristiti predmetni stan.

8. Federalno ministarstvo prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je, odlučujući o žalbi zastupnika vlasnika stana, tj. Pravobranilaštva Općine Centar Sarajevo, donijelo rješenje broj UPII/05-23-5-07/12 od 22. februara 2012. godine, kojim je poništeno prvostepeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak.

9. Nadalje, prema stanju spisa proizlazi da je rasprava u predmetnoj upravnoj stvari, a prema uputama datim u drugostepenom rješenju od 22. februara 2012. godine, zakazana za 28. februar 2013. godine.

10. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka odnosno, zbog neodlučivanja organa uprave o njenom zahtjevu došlo do kršenja njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je predložila da Ustavni sud donese odluku kojom će obavezati Kanton Sarajevo da joj nadoknadi nematerijalnu štetu za pretrpljene duševne bolove zbog dugotrajnosti postupka, i to po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka, tj. ukupan iznos od 6.300,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja odluke Ustavnog suda pa do isplate.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

13. U konkretnom slučaju apelantica se žali na dužinu trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja organa uprave o njenom zahtjevu za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana. Navode iz apelacije apelantica zasniva na činjenici da se navedeni upravni postupak nije okončao «ni nakon 21 godinu».

14. U vezi sa ovim apelanticinim navodima Ustavni sud zapaža da apelantica nije koristila pravne lijekove predviđene zakonom. Ustavni sud podsjeća da u slučaju kada prvostepeni organ u propisanom roku ne donese i ne dostavi rješenje po zahtjevu stranke, u skladu sa članom 216. stav 3. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen. Također, Ustavni sud podjeća da, i u slučaju kada drugostepeni organ ne donese rješenje po žalbi, u skladu sa odredbama čl. 11. i 22. ranijeg Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 8/00), odnosno, odredbama čl. 10. i 20. važećeg Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 9/05), a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Nadalje, odredbama člana 20. stav 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da ako u upravnom postupku prvostepeni organ, protiv čijeg je akta dozvoljena žalba, nije u roku od 60 dana ili u propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku. Imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, te podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 721/09 od 11. februara 2010. godine, točka 9,dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelantica vezano za njene navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove koji su joj stojali na raspolaganju u smislu relevantnih odredbi važećih zakona koji reguliraju upravni postupak. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U odnosu na apelanticin zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanta, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantici ne pripada pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić