Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4419/10 (N. J.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o vanparničnom postupku · čl. 83
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4419/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4419/10, rješavajući apelaciju Nijaza Jakupovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nijaza Jakupovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-10-000799 od 7. septembra 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-GŽ-09-000 632 od 2. februara 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, Zemljišno-knjižni ured broj 022-0-Dn-Z-08-001455 od 5. februara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nijaz Jakupović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, podnio je 12. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-
Rev-10-000799 od 7. septembra 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-GŽ-09-000 632 od 2. februara 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, Zemljišno-knjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 022-0-Dn-Z-
08-001455 od 5. februara 2009. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 022-0-Dn-Z-08-001455 od 5. februara 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-000 632 od 2. februara 2010. godine, odbijen je apelantov zahtjev za brisanje državne svojine u zemljišno-knjižnom ulošku broj 618 k.o. Sanski Most I.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-10-000799 od 7. septembra 2010. godine odbačena je apelantova revizija koju je izjavio protiv rješenja Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-
000 632 od 2. februara 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je predmet spora u konkretnoj pravnoj stvari brisanje izvršene uknjižbe državne svojine u zemljišnoj knjizi. Nadalje, Vrhovni sud je ukazao da odredbama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 58/02 i 54/04) revizija nije predviđena kao vanredni pravni lijek protiv odluka zemljišno-knjižnog suda, dok je odredbom člana 83. navedenog zakona propisano da se na pitanja postupka koja nisu regilirana navedenim zakonom primjenjuju odgovarajuće odredbe općeg dijela Zakona o vanparničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 2/98 i 39/04). Budući da ni u odredbama Zakona o vanparničnom postupku nije propisano da je na rješenja donesena u zemljišno-knjižnom postupku dopuštena revizija kao vanredni pravni lijek, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci rješenja.
4. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-000 632 od 2. februara 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-10-000799 od 7. septembra 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda.
8. S obzirom da iz stanja spisa proizilazi da je je apelantu 11. februara 2010. godine uručeno rješenje Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-000 632 od 2. februara 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. oktobra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić