Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-674/12 (G. T.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-674/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine u predmetu broj AP 674/12, rješavajući apelaciju Gorana Tomasova, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Tomasova podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 002186 09 Uvp od 27. oktobra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Tomasov (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, Republika Hrvatska, kojeg zastupa zajednička advokatska kancelarija Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 16. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 002186 09 Uvp od 27. oktobra 2011. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 002186 08 U od 5. novembra 2008. godine odbačen je apelantov zahtjev za donošenje rješenja koje će u svemu zamjeniti upravni akt nadležnog organa u predmetu vraćanja stana u posjed. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da važeći Zakon o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS) ne predviđa mogućnost koja je bila propisana u članu 66. ranije važećeg ZUS-a, pa je iz tog razloga i odlučio kao u izreci rješenja, na osnovu člana 78. ZUS-a.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 07 0 U 002186 09 Uvp od 27. oktobra 2011. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Vrhovni sud je u obrazloženju presude prije svega naveo da je Kantonalni sud u izvršenju rješenja Vrhovnog suda broj Už-248/04 od 19. augusta 2008. godine donio pobijano rješenje kojim je odbačen apelantov zahtjev za donošenje rješenja koje će u svemu zamjeniti upravni akt nadležnog organa u predmetu vraćanja stana u posjed iz razloga što ZUS ne predviđa mogućnost koja je bila propisana članom 66. ranije važećeg ZUS-a. Dakle, rješenjem Vrhovnog suda broj Už-248/04 od 19. augusta 2008. godine uvažena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj U-55/04 od 7. aprila 2004. godine (kojim je odbijen njegov zahtjev za donošenje rješenja koje će u svemu zamjeniti upravni akt nadležnog organa), isto rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno rješavanje.
4. Nadalje, u obrazloženju presude Vrhovni sud je istaknuo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je negativno odlučio o apelantovom zahtjevu iz razloga što novi ZUS nije predvidio mogućnost propisanu članom 66. ranijeg ZUS-a («Službene novine FBiH» br. 2/98 i 8/00) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva apelanta prvostepenom sudu, a čije odredbe su se primjenjivale u vrijeme donošenja rješenja Vrhovnog suda broj Už-248/04 od 19. augusta 2008. godine u smislu člana 76. stav 1. ZUS-a. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi iz zahtjeva da je pobijano rješenje doneseno suprotno odredbama čl. 75. i 76. novog ZUS-a i da je prvostepeni sud odluku morao donijeti u skladu sa odredbama ranije važećeg zakona, a iz razloga što je upravo odredbom člana 76. stav 2.novog ZUS-a propisano, ako po stupanju na snagu ovog Zakona bude ukinuta odluka suda, daljnji postupak će se provesti prema ovom Zakonu pred nadležnim sudom.
5. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. U konkretnom slučaju apelant ističe da mu je u postupku okončanim osporenom presudom Vrhovnog suda broj 07 0 U 002186 09 Uvp od 27. oktobra 2011. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda broj 07 0 U 002186 08 U od 5. novembra 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
8. S tim u vezi, potrebno je odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu prava na pravično suđenje. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H. v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
9. Ustavni sud zapaža da se u postupku pred Kantonalnim sudom, a kasnije i pred Vrhovnim sudom, nije odlučivalo o bilo kakvom građanskom pravu ili obavezi apelanta, budući da se pred navedenim sudovima raspravljala samo procesna dopustivost apelantovog zahtjeva za donošenje rješenja koje će u svemu zamjeniti upravni akt nadležnog organa u predmetu vraćanja stana u posjed, odnosno o postojanju uslova da se odobri vanredno preispitivanje sudske odluke. Dakle Vrhovni sud se u osporenoj presudi bavio pitanjem da li su ostvareni razlozi iz člana 41. ZUS-a iz kojih se može dozvoliti vanredno preispitivanje sudske odluke te zaključio da u konkretnom slučaju ti razlozi ne postoje. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesene osporene odluke nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Nakon navedenog, pitanje predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić