Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4628/12 (M.A.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4628/12

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4628/12, rješavajući zahtjev M.A. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M.A. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M.A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 26. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 K 001563 12 Kž od 15. oktobra 2012. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 K 001563 08 K od 15. marta 2012. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "odložio upućivanje apelanta na izdržavanje kazne zatvora" do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 17 0 K 001563 08 K od 15. marta 2012. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo – povreda prava iz radnog odnosa iz člana 280. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i za produženo krivično djelo – zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 55. KZ FBiH. Apelantu su za navedena krivična djela utvrđene kazne zatvora u trajanju od četiri mjeseca, odnosno jedne godine i pet mjeseci, pa mu je, primjenom člana 54. stav 2. tačka b) KZ FBiH, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Na osnovu čl. 114, 114a. i 115. KZ FBiH u vezi sa članom 413. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP), apelant je obavezan da, na ime pribavljene imovinske koristi, uplati novčani iznos od 10.500,00 KM u korist budžeta Unsko-sanskog kantona. Na osnovu člana 212. stav 3. ZKP, JU "Služba za zapošljavanje Unsko-sanskog kantona" je upućena sa imovinskopravnim zahtjevom na parnični postupak.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 17 0 K 001563 12 Kž od 15. oktobra 2012. godine kojom je žalbu djelimično uvažio, pa je prvostepenu presudu preinačio u pogledu odluke o kazni tako što je apelantu za krivično djelo iz člana 280. KZ FBiH utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, a za krivično djelo iz člana 383. stav 2. u vezi sa stavom 1. i članom 55. KZ FBiH kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, te je apelantu, primjenom relevantnih zakonskih odredaba, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je predmetni krivični postupak trajao četiri godine, te da je za cijelo to vrijeme bio bez sredstava za život i bez mogućnosti da se zaposli, čime je doveden u tešku materijalnu situaciju. Naime, apelant navodi da se u tom periodu nije mogao nigdje zaposliti, budući da je uslov u svakom konkursu bio da se protiv lica koje konkuriše ne vodi krivični postupak. Apelant dalje navodi da će za njega nastupiti nenadoknadiva šteta ukoliko bude upućen na izdržavanje kazne zatvora, jer će mu u tom slučaju prestati ugovor o radu po sili zakona u smislu odredaba člana 86. stav 1. tačka 7. Zakona o radu. Konačno, apelant navodi da je teškog zdravstvenog stanja, te da bi upućivanje na izdržavanje kazne zatvora "bilo pogubno za njegovo i onako teško zdravstveno stanje, s obzirom na psihičke tegobe koje je imao nakon donošenja drugostepene presude, kao i fizičko oboljenje srca".

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. U vezi s postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službeni novine FBiH" br. 44/98, 42/99 i 12/09; u daljnjem tekstu: Zakona o izvršenju krivičnih sankcija) reguliše postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora (čl. 27-31.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koje je imao na raspolaganju prema navedenim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija.

8. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da razlozi, te dokazi koje je apelant dužan dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi "da je za cijelo vrijeme, dok se vodio predmetni krivični postupak protiv njega, bio bez sredstava za život i bez mogućnosti zaposlenja, čime je doveden u tešku materijalnu situaciju", te " da će mu ugovor o radu prestati po sili zakona ukoliko bude upućen na izdržavanje kazne zatvora u smislu odredaba člana 86. stav 1. tačka 7. Zakona o radu" ne mogu sami po sebi predstavljati dovoljan dokaz na osnovu kojeg bi Ustavni sud usvojio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere. Konačno, u pogledu apelantovih navoda koji se tiču njegovog zdravstvenog stanja, Ustavni sud ponovo ukazuje na relevantne odredbe Zakon o izvršenju krivičnih sankcija prema kojima je "bolest" izričito propisana kao jedan od razloga zbog kojih osuđeno lice može tražiti odlaganje izdržavanja kazne zatvora (član 27.). Imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelant nije koristio mogućnosti koje ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4628/12 (M.A.) | Sudska praksa | Aktio