Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2490/10 (R. M.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2490/10

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2490/10, rješavajući apelaciju Raifa Minarolija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Raifa Minarolija.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj K-6/04.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj K-6/04, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Raif Minaroli (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 21. juna 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj K-6/04.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 8. juna 2011. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. jula 2011. godine.

4. Na temelju člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je dostavljen apelantovom zastupniku 5. jula 2011. godine

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Općinsko tužilaštvo u Cazinu (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) je 12. decembra 2002. godine Općinskom sudu protiv apelanta podnijelo Optužnicu broj KT-190/02 zbog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja iz člana 230. stav 4. u vezi s članom 315. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH).

7. Općinski sud je u navedenom predmetu donio Presudu broj K-194/02 od 31. marta 2003. godine kojom je apelant proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Istovremeno je navedena kazna, uz apelantov pristanak, zamijenjena novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 KM koju je apelant obavezan platiti u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude.

8. Apelant i Tužilaštvo su protiv presude Općinskog suda podnijeli žalbu. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj KŽ-238/03 od 23. decembra 2003. godine apelantova žalba je uvažena i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

9. Apelant je putem svog zastupnika 16. februara 2004. godine podnio podnesak Kantonalnom sudu kojim je tražio da se odredi drugi nadležni sud u njegovom predmetu. Kantonalni sud je Rješenjem broj KV-18/04 od 17. februara 2004. godine utvrdio da okolnosti koje je apelant naveo kao razloge za prijenos mjesne nadležnosti ne daju osnova za pretpostavku da bi mogle dovesti u sumnju objektivnost i zakonitost rada suda, zbog čega je apelantov prijedlog odbijen

10. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj K-6/04 od 8. marta 2004. godine kojom je apelant proglašen krivim da je počinio krivično djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja ugrožavanjem javnog prometa iz člana 230. stav 4. u vezi s članom 315. stav 3. KZFBiH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine dana.

11. Apelant je protiv Presude Općinskog suda broj K-6/04 od 8. marta 2004. godine podnio žalbu koja je Rješenjem Kantonalnog suda broj Kž-81/04 od 12. aprila 2005. godine uvažena, osporena presuda Općinskog suda je ukinuta i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje.

12. Na temelju stanja u spisu Ustavni sud zapaža da je postupak kod Općinskog suda još u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant je naveo da je nepostupanjem Općinskog suda po Rješenju Kantonalnog suda broj Kž-81/04 od 12. aprila 2005. godine povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant je ukazao da se u tri navrata obraćao Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, Uredu disciplinskog tužioca prijavom protiv suca Općinskog suda i zahtjevom za okončanje postupka. Istakao je i da se iz istih razloga obraćao Općinskom sudu kao i Ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine, te da ga Općinski sud do dana podnošenja apelacije nije obavijestio o nastavku postupka niti je zakazao ročište. Konačno, ukazao je da mu je takvim postupanjem Općinskog suda uskraćeno pravo na vođenje rasprave i odlučivanje u razumnom roku, pa je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Općinskom sudu da njegov predmet hitno uzme u rad. Apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Unsko-sanski kanton da mu na ime naknade za nematerijalnu štetu isplati iznos od po 1.000,00 KM za svaku godinu prekoračenja preko dvije godine vođenja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavljen 30. juna 2011. godine Općinski sud je ukazao da je tokom vođenja predmetnog krivičnog postupka, nakon ukidanja Presude broj K-194/02 od 31. marta 2003. godine, zbog neodazivanja apelanta i nemogućnosti da se osigura njegovo prisustvo suđenju, apelantu Rješenjem Općinskog suda broj K-6/04 od 16. februara 2004. godine određen pritvor i izdana je naredba da se za apelantom raspiše potjernica. Nakon što su konačno ispunjene procesne pretpostavke, te nakon održanog glavnog pretresa 4. marta 2004. godine Općinski sud je donio, a 8. marta 2004. godine objavio, Presudu broj K-6/04. Navedena presuda je ukinuta Rješenjem Kantonalnog suda broj Kž-81/04 od 12. aprila 2005. godine i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje. U predmetu Općinski sud nije postupao od 22. novembra 2004. godine do 12. novembra 2007. godine, kada je presigniran drugom sucu. Nakon toga glavni pretres je zakazan 24. septembar 2010. godine, pa je zbog neodazivanja optuženog-apelanta ponovo zakazan za 5. novembar 2010. godine. Budući da apelant nije pristupio ni na ročište zakazano za 5. novembar 2010. godine, Općinski sud je donio Rješenje o određivanju pritvora broj 20 0 K 007 850 07 K od 9. novembra 2010. godine, kao i naredbu za raspisivanje potjernice za apelantom. Općinski sud je ukazao da je iz obavijesti PU Cazin broj 05-1/07-2- 2385/10 od 17. decembra 2010. godine za apelantom raspisana potjernica. Konačno, Općinski sud je ukazao da su u konkretnom predmetu apelant i njegov branitelj imali najviše zasluga za dužinu trajanja postupka čineći navedene opstrukcije.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 43/98) relevantne odredbe glase:

Član 14.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koje učestvuju u postupku.

16. U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06) relevantne odredbe glase:

Član 14.

Pravo na suđenje bez odlaganja Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku.

VI. Dopustivost

17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno činjenicu da Općinski sud nije donio odluku u konkretnom predmetu, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

21. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

22. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku u konkretnom predmetu, odnosno da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

24. Predmetni postupak pokrenut je protiv apelanta Optužnicom broj KT-190/02 koju je Tužilaštvo podnijelo Općinskom sudu 12. decembra 2002. godine i, prema stanju u spisu, do donošenja ove odluke Ustavnog suda još nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak traje 10 godina i jedan mjesec i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

Analiza dužine trajanja postupka

25. Ustavni sud primjećuje da se postupak vodi povodom optužnice protiv apelanta zbog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja iz člana 230. stav 4. u vezi s članom 315. stav 3. KZFBiH. S obzirom na dokaze koji su provedeni tokom postupka (saslušanje vještaka za oblast prometa; uvid u fotodokumentaciju, zapisnik o obdukciji i nalaz o alkoholiziranosti oštećenog, kao i saslušanje svjedoka) Ustavni sud smatra da se nije radilo o osobito složenom činjeničnom i pravnom pitanju koje je Općinski sud trebao razmotriti.

26. Ustavni sud zapaža da je, u početnoj fazi postupka Općinski sud u primjerenom roku donio presudu 31. marta 2003. godine, te nakon vraćanja predmeta na ponovni postupak, i presudu 8. marta 2004. godine koja je rješenjem Kantonalnog suda od 12. aprila 2005. godine ukinuta i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje. Stoga Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u ovoj fazi postupka postupali ažurno i u relativno kratkim rokovima, te dakle u periodu od dvije godine i četiri mjeseca donijeli četiri odluke. No, nakon što je predmet vraćen Općinskom sudu, Ustavni sud zapaža period potpune neaktivnosti Općinskog suda, i to od 12. aprila 2005. godine do 24. septembra 2010. godine, za koji Općinski sud nije dao nikakvo opravdanje. Ustavni sud u tom kontekstu primjećuje i da je apelant svojim ponašanjem (neodazivanje pozivima suda koji su za posljedicu imali određivanje pritvora i izdavanje potjernica za njim) u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Međutim, imajući u vidu neaktivnost Općinskog suda u periodu od više od pet godina, Ustavni sud zaključuje da je upravo postupanje Općinskog suda u pretežnoj mjeri utjecaja na ukupnu dužinu postupka. Stoga Ustavni sud nalazi da se odgovornost za nedonošenje odluke u razumnom roku u pretežnom dijelu može staviti na teret Općinskom sudu.

27. Cijeneći činjenice i dokaze koji su dostupni u predmetu, kao i činjenicu da Općinski sud nije ponudio adekvatno obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina konkretnog postupka pred Općinskim sudom ne zadovoljava zahtjev „razumnosti“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. S obzirom na činjenicu da je osim utvrđenog doprinosa Općinskog suda, Ustavni sud utvrdio i da je apelant svojim ponašanjem u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku i nalog Općinskom sudu da hitno okonča predmetni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada u krivičnom predmetu koji se vodi protiv apelanta nije meritorno odlučeno ni nakon više od 10 godina od podnošenja optužnice i kada Općinski sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić