Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4225/10 (R. K.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Razvod braka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Stanarsko pravo
- Vanparnični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-4225/10
Apelacija
Odluka o meritumu
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4225/10, rješavajući apelaciju Ranke Koviljac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ranke Koviljac.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu povodom rješavanja žalbe na Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 V 108269 09 V od 8. novembra 2010. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da hitno okonča postupak po žalbi na Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 V 108269 09 V od 8. novembra 2010. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ranka Koviljac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sokoca, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Sarajeva, podnijela je 30. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu tog suda broj 65 0 V 108269 09 V. Apelantica je podneskom od 9. decembra 2010. godine dopunila apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 15. januara 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 24. januara 2013. godine.
4. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 13. februara 2013. godine.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 25. januara 2013. godine i 19. februara 2013. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelantica je 2. augusta 2004. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za utvrđivanje nosioca stanarskog prava nakon razvoda braka, kojim je predložila da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese odluku i apelanticu odredi za nosioca stanarskog prava na stanu u Sarajevu u ulici Nedima Filipovića broj 23, sprat IV, ukupne površine 63 m , te da protivniku predlagača Borivoju Koviljcu (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača) prestane svojstvo nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu.
8. Rješenjem Općinskog suda broj Rs-43/05 od 28. februara 2006. godine za nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu je određena apelantica, a protivniku predlagača je prestalo svojstvo nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu. Istim rješenjem je odbijen protuprijedlog protupredlagatelja Borivoja Koviljca.
9. Odlučujući o žalbi protivnika predlagača, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-Gž- 06-001366 od 25. marta 2009. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
10. Iz dopune apelacije od 9. decembra 2010. godine proizlazi da je Općinski sud, postupajući po uputama Kantonalnog suda iz Rješenja broj 009-0-Gž-06-001366 od 25. marta 2009. godine, donio Rješenje broj 65 0 V 108269 09 V od 8. novembra 2010. godine kojim je protivnik predlagača određen za nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu, dok je apelantici prestalo svojstvo nosioca stanarskog prava na njemu, te je odbijen apelantičin prijedlog. Istim rješenjem je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
11. Iz dopune apelacije od 9. decembra 2010. godine proizlazi da je apelantica 7. decembra 2010. godine protiv rješenja Općinskog suda od 8. novembra 2010. godine podnijela žalbu, koja je dostavljena Kantonalnom sudu 10. februara 2011. godine, a o kojoj Kantonalni sud još uvijek nije odlučio.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je hronološki opisala tok postupka, te navela da je prijedlog za određivanje nosioca stanarskog prava podnijela 2. augusta 2004. godine, a da postupak još uvijek nije okončan. U međuvremenu je apelantica dopunila apelaciju i Ustavnom sudu dostavila rješenje Općinskog suda od 8. novembra 2010. godine kojim je za nosioca stanarskog prava na stanu određen protivnik predlagača, dok je apelantici prestalo stanarsko pravo na istom. Apelantica je u dopuni apelacije istaknula i da je 7. decembra 2010. godine podnijela žalbu Kantonalnom sudu o kojoj još nije odlučeno.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je, u odgovoru na apelaciju, iznio hronologiju postupka, te istaknuo da u postupku donošenja odluke od 8. novembra 2010. godine nisu povrijeđena pravila utvrđena u Zakonu o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, niti pravila Evropske konvencije.
14. Kantonalni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da nije bilo kršenja apelantičinih prava jer odluku nakon ponovljenog postupka nije donio zbog nemarnosti, nego zbog činjenice da se radi o predmetu koji je na taj sud zaprimljen 2011. godine, te da je po redovnom toku stvari njegovo rješavanje planirano u toku 2013. godine. Osim toga, Kantonalni sud je istaknuo da s trenutnim kapacitetima nije bio u mogućnosti ranije riješiti predmet s obzirom na veliki broj neriješenih predmeta iz ranijih godina.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 3. i 4.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
16. U Zakonu o vanparničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav 2.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
VI.Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelantica ukazuje da joj je zbog neodlučivanja Općinskog i Kantonalnog suda o njenom prijedlogu za utvrđivanje nosioca stanarskog prava nakon razvoda braka povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zatim pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu pravosnažno okončan predmetni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelantice i raspoloživim dokazima iz spisa.
24. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut 2. augusta 2004. godine i to podnošenjem prijedloga za određivanje nosioca stanarskog prava Općinskom sudu, te da je nakon donošenja prvostepenog rješenja (28. februara 2006. godine) protivnik predlagača izjavio žalbu koja je dostavljena Kantonalnom sudu na odlučivanje. Kantonalni sud je rješenjem od 25. marta 2009. godine ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno postupanje. Nakon toga Općinski sud je, postupajući po uputama Kantonalnog suda, donio rješenje (8. novembra 2010. godine) protiv kojeg je apelantica podnijela žalbu Kantonalnom sudu. Dakle, predmetni parnični postupak traje osam godina i šest mjeseci i prema stanju spisa još uvijek nije okončan.
b) Analiza dužine trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku određivanja nosioca stanarskog prava, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o osobito složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se predmetnim postupkom traži utvrđenje nosioca stanarskog prava na stanu za koji apelantica smatra da je njen, može se izvesti zaključak da je taj postupak za apelanticu značajan.
26. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio rješenje nakon jedne godine i šest mjeseci od dana podnošenja prijedloga. Potom je Kantonalni sud, odlučujući o žalbi protivnika predlagača izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja, odlučio u roku od tri godine i mjesec dana, tako što je ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Zatim je Općinski sud u ponovnom postupku donio rješenje nakon jedne godine i osam mjeseci. Dakle, Općinski sud je svoje odluke donosio u relativno prihvatljivim periodima, ali je prvo rješenje po apelantičinom prijedlogu bilo nepravilno jer ga je Kantonalni sud ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Stoga Ustavni sud zapaža da Općinski sud pri donošenju prvog rješenja nije bio djelotvoran. Nadalje, Općinski sud je u svom odgovoru naveo da je po apelantičinoj žalbi kompletan spis dostavljen Kantonalnom sudu 10. februara 2011. godine. Zatim, Kantonalni sud je u svom odgovoru naveo da s trenutnim kapacitetima nije bio u mogućnosti ranije riješiti predmet s obzirom na veliki broj neriješenih predmeta iz ranijih godina. Ustavni sud smatra da to nije zadovoljavajuće obrazloženje za činjenicu da je za donošenje odluke o žalbi u prethodnom postupku trebalo tri godine, odnosno da se po žalbi u ponovnom postupku ne rješava iako je Kantonalnom sudu predmet dostavljen prije dvije godine. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje osam godina i šest mjeseci i još uvijek nije okončan, može u cjelini pripisati redovnim sudovima, naročito Kantonalnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantičinog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Ostali navodi
28. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantičine navode o kršenju prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije složen, pred Kantonalnim sudom prema raspoloživim podacima još uvijek nije okončan ni nakon više od osam godina, pri čemu apelantica svojim ponašanjem nije uticala na dužinu postupka, a Kantonalni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za dužinu predmetnog postupka, niti je u odgovoru na apelaciju, koji je dostavio Općinski sud, ponuđeno racionalno opravdanje za dužinu predmetnog postupka.
30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić