Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4832/10 (S. D. iz Ljubljane, D. D. iz Bugojna, M. D. iz Bugojna, A. Č. iz Bugojna i S. P. iz Vogošće)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dioba
  • Prekid postupka
  • Nekretnina
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4832/10

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4832/10, rješavajući apelaciju Senada Drine i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Senada Drine, Dževada Drine, Mirze Drine, Azre Čaušević i Senije Poropat podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 V 002940 01 V.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Senad Drino iz Ljubljane, Dževad Drino iz Bugojna, Mirza Drino iz Bugojna, Azra Čaušević iz Bugojna i Senija Poropat iz Vogošće (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnijeli su 10. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u vanparničnom predmetu Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 460 V 002940 01 V. Apelanti su 10. decembra 2012. godine dopunili apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda zatraženo je 11. januara 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 20. januara 2013. godine, a Općinski sud 21. januara 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 28. januara 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su 18. juna 2001. godine kao suvlasnici na nekretninama i to k.č. br. 1887/2 i 1902/02 iz zk. uloška broj 2159 k.o. Gornji Vakuf (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) Općinskom sudu podnijeli prijedlog za fizičku diobu predmetnih nekretnina protiv također suvlasnika na predmetnim nekretninama S. L. (u daljnjem tekstu: protivnik predlagatelja).

7. Nakon rasprave održane 7. juna 2002. godine Općinski sud je donio Rješenje broj R1-63/01 od 7. juna 2002. godine kojim je predmetni vanparnični postupak prekinut, a protivnik predlagatelja je upućen da pokrene parnicu protiv apelanata radi utvrđivanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama uz obavezu da postupak pokrene u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti rješenja. Općinski sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je protivnik predlagatelja u potpunosti osporio sve navode iz prijedloga apelanata obrazloživši da je 1983. godine od S. D. kupio i preuzeo u posjed predmetne nekretnine, koje od tada nesmetano uživa i koristi. Općinski sud je još naveo da je, budući da su sporne temeljne činjenice o pravu vlasništva na predmetnim nekretninama, odlučeno kao u izreci rješenja, u skladu sa članom 22. stav 1. i članom 23. st. 1. i 2. Zakona o vanparničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZVP).

8. Prema stanju spisa, apelanti nisu podnijeli žalbu protiv prvostepenog rješenja o prekidu postupka.

9. Pismenim podneskom od 6. marta 2007. godine apelanti su tražili da se predmetni vanparnični postupak nastavi, budući da je parnični postupak koji je protivnik predlagatelja pokrenuo pravosnažno okončan Presudom Kantonalnog suda broj Gž-308/05 od 28. decembra 2006. godine.

10. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je prijedlog usvojen (nije precizirano kada je rješenje o nastavku postupka doneseno), te da su nakon toga „održavana ročišta“ (nije precizirano koliko i kada).

11. Na prijedlog protivnika predlagatelja da se predmetni postupak prekine do pravosnažnosti parničnog postupka koji je u međuvremenu pokrenula njegova kćerka M. L. protiv apelanata radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama po osnovu građenja, Općinski sud je donio Rješenje broj 46 0 V 002940 01 V od 13. juna 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 46 0 V 002940 08 Gž od 27. maja 2009. godine, kojim je predmetni postupak prekinut do pravosnažnog okončanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 46 0 P 00453 008 P. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud uvidom u tužbu i protivtužbu koje su izjavili apelanti utvrdio nespornim da su predmetne nekretnine u predmetnoj vanparničnoj stvari predmet tužbenog zahtjeva povodom tužbe i protivtužbe u parničnom predmetu. S obzirom na to da je, kako je navedeno u obrazloženju rješenja, među strankama sporno pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, kao i veličina suvlasničkog dijela, a od čega zavisi presuđivanje povodom tužbe i protivtužbe u citiranom parničnom predmetu, to je Općinski sud, u smislu člana

163. ZVP, odlučio o prekidu postupka.

12. Iz dokaza priloženih uz apelaciju proizlazi da parnični postupak u predmetu Općinskog suda broj 46 0 P 00453 008 P još uvijek nije pravosnažno okončan, niti je Općinskom sudu dostavljen prijedlog za nastavak predmetnog vanparničnog postupka, tako da je rješenje o prekidu postupka još uvijek na snazi.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da su im zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka povrijeđeni pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti pojašnjavaju da su kao suvlasnici na predmetnim nekretninama pokrenuli postupak fizičke diobe predmetnih nekretnina još u junu 2001. godine a postupak još uvijek nije okončan. Apelanti ističu da je postupak dva puta prekidan, jednom zbog upućivanja protivnika predlagatelja na parnicu, a drugi put zbog toga što je kćerka protivnika predlagatelja podnijela tužbu protiv apelanata i taj parnični postupak još uvijek nije okončan. Apelanti pojašnjavaju da su u okviru tog parničnog postupka podnijeli protivtužbeni zahtjev, da je Općinski sud donio prvostepenu presudu protiv koje su podnijeli žalbu o kojoj Kantonalni sud još uvijek nije odlučio, tako da apelanti još uvijek ne mogu nastaviti vanparnični postupak. Apelanti smatraju da sudovi prekidom postupka bespotrebno odugovlače postupak diobe, što je dovelo do kršenja njihovog prava na suđenje u razumnom roku.

14. U dopuni apelacije apelanti su informirali Ustavni sud o trenutnom stanju u parničnom predmetu navodeći da je Općinski sud u međuvremenu, po nalogu Kantonalnog suda, donio dopunsku presudu protiv koje su apelanti 5. decembra 2012. godine podnijeli žalbu o kojoj još nije odlučeno.

b) Odgovor na apelaciju

15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju (što je detaljnije navedeno u poglavlju III ove odluke – Činjenično stanje) opisao hronološki tok postupka ne precizirajući sve procesne radnje koje je preduzimao. Navedeno je, između ostalog, da su apelantima vraćena predujmljena sredstva na ime vještačenja, te s obzirom na to da postupak u parničnom predmetu broj 46 0 P 00453 008 P još nije pravosnažno okončan, niti je sud dobio prijedlog za nastavak predmetnog postupka, to je rješenje o prekidu postupka još uvijek na snazi. Još je istaknuto da se u konkretnom slučaju ne radi o odugovlačenju postupka, niti su rješenja o prekidu postupka donesena nezakonito, kako to apelanti navode, te da će, ukoliko bude potrebno, dostaviti cio spis na uvid.

16. Kantonalni sud je, između ostalog, istakao da u postupku povodom žalbe protiv rješenja o prekidu postupka nisu povrijeđena prava apelanata na koja su se u apelaciji pozvali, jer predmetni postupak ne spada u grupu hitnih postupaka.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 39/04) relevantne odredbe glase:

Član 2. stav 2.

2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 22. stav 1.

1) Ako su među sudionicima postupka sporne činjenice važne za rješenje spornog pitanja, sud će ih uputiti da u određenom roku pokrenu parnicu ili postupak pred upravnim organom radi rješenja spornog prava, odnosno pravnog odnosa.

Član 23. stav 1.

1) Ako sudionik postupka koji je upućen na parnicu ili postupak pred upravnim organom u roku koji ne može biti duži od 30 dana, pokrene parnicu, odnosno postupak pred upravnim organom, vanparnični postupak će se prekinuti do pravomoćnog okončanja parničnog odnosno upravnog postupka.

Član 163. stav 1.

1) Ako sud, postupajući po prijedlogu, utvrdi da je među suvlasnicima sporno pravo na stvarima koje su predmet diobe ili pravo na imovini, sporna je veličina dijela u stvarima, odnosno imovini u suvlasništvu, ili je sporno koje stvari, odnosno prava ulaze u nekretninu u suvlasništvu, prekinut će postupak i uputiti predlagatelja da u roku od 15 dana pokrene parnicu.

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 198.

Prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku […].

19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 380. st. 1. i 2.

1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku […].

Član 381. stav 3.

3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni vanparnični postupak nije okončan ni nakon skoro 12 godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelanti smatraju da su im zbog dužine trajanja vanparničnog postupka povrijeđeni pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Period koji se uzima u obzir

27. Apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na to da dužina predmetnog vanparničnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje na donošenje odluke u „razumnom roku“ koji ni nakon 11 godina i osam mjeseci još uvijek nije okončan.

28. U vezi s tim, Ustavni sud smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Kako apelanti od posljednjeg obraćanja Ustavnom sudu više nisu dopunjavali apelaciju kako bi informirali Ustavni sud o eventualnim promjenama u predmetu, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana

32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

29. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da su apelanti predmetni vanparnični postupak pokrenuli podnošenjem prijedloga 18. juna 2001. godine, da taj postupak još uvijek nije okončan i da je odluka o prekidu postupka i dalje na snazi, pa s obzirom na to, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od 11 godina i osam mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

30. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je postupak dva puta prekidan (oba prekida su trajala po skoro pet godina, s tim da je drugi prekid još na snazi jer parnični postupak nije okončan a od toga zavisi nastavak postupka), što je Općinski sud objektivno sprječavalo da u tom periodu postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku, koje se, u smislu člana 2. ZVP, shodno primjenjuju, propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može preduzimati nikakve procesne radnje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka u periodu od skoro 10 godina postojala objektivna okolnost usljed koje sud nije mogao da postupa, te da je s druge strane u periodima „aktivnosti“ predmeta sud evidentno preduzimao određene procesne radnje, te da u tom periodu nisu uočljivi neki posebno neprihvatljivo dugi periodi neaktivnosti suda.

31. U vezi sa navodima apelanata kojim ukazuju na „nezakonitost“ rješenja kojim je predmetni vanparnični postupak prekinut, Ustavni sud podsjeća na to da su apelanti, u smislu odredbe člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, imali mogućnost da pred Ustavnim sudom traže ocjenu ustavnosti za njih spornih rješenja, a što apelanti evidentno nisu učinili, pa, s obzirom na to, ne mogu to sa uspjehom naknadno činiti u okviru ove apelacije.

32. Dakle, Ustavni sud, s obzirom na sve navedeno, zaključuje da su neosnovani navodi apelanata da je u okviru predmetnog vanparničnog postupka došlo do kršenja njihovog prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Ostali navodi

33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da u predmetnom vanparničnom postupku nije došlo do kršenja prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navode apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se ti navodi temelje na istim razlozima.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava apelanata na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pored okolnosti što predmetni postupak nije okončan ni nakon 11 godina i osam mjeseci, jer je bio prekinut odlukama suda u periodu od skoro 10 godina.

35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4832/10 (S. D. iz Ljubljane, D. D. iz Bugojna… | Sudska praksa | Aktio