Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2535/10 (M. T.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekid postupka
  • Razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2535/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 2535/10, rješavajući apelaciju Mirka Tunjića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Tunjića podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj P-2550/02 koji je prekinut rješenjem Općinskog suda P- 2550/02 od 18. februara 2010. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Tunjić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Lukavca, podnio je 24. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-2550/02, koji je prekinut rješenjem Općinskog suda broj P-2550/02 od 18. februara 2010. godine.

2. Apelant je 4. decembra 2002. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv „2. Oktobar“ d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, iz razloga što su „ovlaštena lica tuženog sa predumišljajem odbile uputiti apelantovu žalbu Kantonalnoj agenciji za privatizaciju Tuzlanskog kantona, zbog čega je apelant oštećen za iznos od 619,43 KM koliko je uložio kao dioničar tuženog u periodu od 21. juna 1991. godine do februara 1992. godine i 38% vrijednosti 16 internih dionica tuženog u vrijednosti od 4.285 KM koje je stekao kao uposlenik tuženog od 1. juna 1982. godine do 7. marta 2001. godine“.

3. Rješenjem Općinskog suda broj P-2550/02 od 18. februara 2010. godine prekinut je postupak u predmetnoj pravnoj stvari radi naknade štete, zbog otvaranja stečajnog postupka nad imovinom tuženog rješenjem Općinskog suda broj 032-0-ST-07-000 006 od 9. januara 2008. godine. Rješenjem je određeno da će se postupak nastaviti kada stečajni upravitelj ili pravni sljednik tuženog preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne stranke pozove da to učini. U obrazloženju rješenja je navedeno da kako je navedenim rješenjem suda od 9. januara 2008. godine pokrenut stečajni postupak nad tuženim, to je sud donio odluku kao u dispozitivu rješenja temeljem odredbi člana 378. stav 1. tačka 4. i člana 381. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 17/06; u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 003322 10 Gž od 30. aprila 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje Općinskog suda od 18. februara 2010. godine.

5. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je prvostepeni sud pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijano prvostepeno rješenje o prekidu postupka zbog otvorenog stečajnog postupka nad tuženim. S tim u vezi je Kantonalni sud istakao da je prema odredbi člana 378. tačka 4. ZPP-a, u vezi sa odredbom člana 55. Zakona o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 29/03 i 32/04 i 42/06; u daljnjem tekstu: ZSP), propisano da kada nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, po sili zakona se prekida pokrenuti postupak pred sudom. Dalje je navedeno da je rješenje o prekidu postupka deklaratorne prirode i njime se samo utvrđuje da je po sili zakona nastupilo određeno procesno pravno stanje. Kako je predmetni parnični postupak bio u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tuženim, to je, po ocjeni drugostepenog suda, pravilno prvostepeni sud postupio kada je donio pobijano rješenje, čija pravilnost i zakonitost se, prema mišljenju drugostepenog suda, ne može dovesti u osnovanu sumnju kroz istaknute žalbene prigovore. S obzirom da ne postoje razlozi žalbe, kao ni razlozi na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u dispozitivu drugostepenog rješenja primjenom odredbe člana 235. tačka 2. ZPP-a.

6. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku radi naknade štete u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj P-2550/02, koji je prekinut rješenjem Općinskog suda broj P-2550/02 od 18. februara 2010. godine S tim u vezi, apelant je naveo da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U vezi sa navodima o kršenju prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud zapaža da se apelant žali na dužinu trajanja parničnog postupka, jer o njegovoj tužbi još nije meritorno odlučeno. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je taj parnični postupak prekinut pred Općinskim sudom u skladu sa ZSP. Također, Ustavni sud zapaža i da je Kantonalni sud detaljno obrazložio zbog čega je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv rješenja Općinskog suda kojim se predmetni parnični postupak prekida. U takvoj situaciji, Ustavni sud smatra da tvrdnju o kršenju prava na suđenje u razumnom roku apelant zasniva isključivo na tome da parnični postupak pred Općinskim sudom traje od decembra 2002. godine i da je prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim, te na svom nezadovoljstvu načinom vođenja predmetnog parničnog postupka, ne navodeći pri tome bilo šta iz čega bi se moglo zaključiti da postoje prima facie razlozi koji bi mogli ukazati da Općinski sud zlouptrebljava procesno pravo, ili bez ikakvog opravdanog razloga ne rješava njegovu tužbu. U takvoj situaciji, kada je vođenje parničnog postupka prekinuto u skladu sa zakonom – do okončanja stečajnog postupka nad drugom parničnom strankom, Ustavni sud smatra da postoje opravdani razlozi zbog kojih se o tužbi apelanta objektivno nije mogla donijeti odluka, te da se stoga apelant ne može uspješno pozivati na to da postupak pred Općinskim sudom traje suprotno standardu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

10. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakao u pogledu kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnoj tački ove Odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, očigledno (prima facie) neosnovani.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić