Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-71/13 (Z. M. iz Bile, A. M. iz Đurđevika, S. Š. iz Livna, A. L. iz Uskoplja, G. L. iz Novog Travnika, V. K. iz Tuzle i drugi)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Penzije
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
  • Troškovi postupka
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-71/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine, u predmetu broj AP 71/13, rješavajući apelacije Zorke Miškovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Zorke Miškovića, Adila Mutapčića, Stipe Šeste, Ante Ljubasa, Gorana Lozančića, Vahida Karahodžića, Elvedina Čampare, Dževada Dedića, Senaida Avdušinovića, Nedžiba Fetića, Senada Rizvića, Seada Pekmezovića, Zijada Šarića, Edina Husića, Asima Begića, Emira Čole, Envera Bećirevića, Asifa Džambića, Samira Baltića, Šefika Alića, Edina Beše, Damira Bajraktarevića, Jasmina Dorića, Ahmudina Junuzovića, Hasana Čamdžića, Rifeta Hasanagića, Muriza Đuze, Mehmeda Karića, Murata Selimovića, Hasana Šehića, Sakiba Ramića, Nihada Velića, Mihreta Sadikovića, Džemaila Tanje, Darke Ninića, Nedžada Suljića, Huseina Mešetovića, Omera Macića, Muzafera Puščula, Dine Osmanagića, Mirsada Peksina, Rifata Muhića, Miroslava Šudića, Ilje Mikića, Drage Živkovića, Nedžada Hurića, Mensuda Kadrića, Edina Here, Esada Karšića, Esada Delića, Senada Korde, Mustafe Jahića, Almira Šišića, Zahira Vajzovića, Suada Šarića, Fikreta Džulana, Emira Kovačevića, Hajrudina Avdića, Murveta Đuherića, Asmira Babića, Ejuba Hodžića, Muhedina Džidića, Hajrudina Dizdarevića, Nedreda Spahića, Milia Marjanovića, Izeta Žunića, Esada Subašića, Halima Mujagića, Nermina Suljića, Davora Cvijanovića, Ante Duspara, Zorana Čule, Zafira Modrića, Mirsada Zelića, Fikreta Bašića, Ćazima Durića, Alije Kadrića, Šefika Čehića, Fahrudina Lupića, Damira Volića, Rašida Merdanovića, Selima Mehmedovića, Josipa Jovanovića, Edina Bećirevića, Zijada Hasanovića, Azrudina Dželalića, Almina Kurtovića, Dževada Mulića i Nijaza Ploče, podnesene protiv:

- presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br. 07 0 U 006438 12 Uvp od 31. oktobra 2012. godine, 09 0 U 014659 12 Uvp od 28. septembra 2012. godine, 07 0 U 006389 12 Uvp od 28.

septembra 2012. godine, 07 0 U 006394 12 Uvp od 1. novembra 2012.

godine, 07 0 U 006405 12 Uvp od 22. novembra 2012. godine, 07 0 U 006383 12 Uvp od 29. novembra 2012. godine, 07 0 U 006398 12 Uvp od 22. novembra 2012. godine, 07 0 U 006384 12 Uvp od 29.

novembra 2012. godine i 07 0 U 006354 12 Uvp od 29. novembra 2012. godine;

- presuda Kantonalnog suda u Mostaru br. 07 0 U 006814 12 U od 29. novembra 2012. godine, 07 0 U 006441 12 U od 4. decembra 2012. godine, Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 U 015512 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015460 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015171 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015562 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015508 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015150 12 Uvp od 23.

augusta 2012. godine, 09 0 U 015168 12 Uvp od 23. augusta 2012.

godine, 09 0 U 015152 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015205 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015165 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015195 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015310 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015376 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015315 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015169 12 Uvp od 23.

augusta 2012. godine, 09 0 U 015635 12 Uvp od 23. augusta 2012.

godine, 09 0 U 015506 12 Uvp od 30. novembra 2012. godine, 09 0 U 015422 12 Uvp od 25. oktobra 2012. godine, 09 0 U 015023 12 Uvp od 25. oktobra 2012. godine, 09 0 U 014691 12 Uvp od 28. septembra 2012. godine, 09 0 U 015511 12 Uvp od 30. novembra 2012. godine, 09 0 U 015306 12 Uvp od 30. novembra 2012. godine, 09 0 U 015563 12 Uvp od 30. novembra 2012. godine, 09 0 U 015355 12 Uvp od 23.

augusta 2012. godine, 09 0 U 015173 12 Uvp od 23. augusta 2012.

godine, 09 0 U 015347 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015153 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015406 12 Uvp od 23. augusta 2012. godine, 09 0 U 015437 12 Uvp od 25. oktobra 2012. godine, 09 0 U 015054 12 Uvp od 28. septembra 2012. godine, 09 0 U 015407 12 Uvp od 30. novembra 2012. godine, 09 0 U 015296 12 Uvp od 28. septembra 2012. godine, 09 0 U 015354 12 Uvp od 28.

septembra 2012. godine, 09 0 U 015282 12 Uvp od 23. augusta 2012.

godine, 09 0 U 015182 12 Uvp od 11. decembra 2012. godine, Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 006419 12 U od 4. decembra 2012. godine, Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 U 015130 12 Uvp od 12. decembra 2012. godine, 09 0 U 014897 12 Uvp od 11.

decembra 2012. godine, 09 0 U 014604 12 Uvp od 12. decembra 2012. godine, 09 0 U 015345 12 Uvp od 11. decembra 2012. godine, 09 0 U 015075 12 Uvp od 11. decembra 2012. godine, 09 0 U 014690 12 Uvp od 11. decembra 2012. godine, 09 0 U 014438 12 Uvp od 11.

decembra 2012. godine, 09 0 U 014540 12 Uvp od 12. decembra 2012. godine, 09 0 U 014448 12 Uvp od 12. decembra 2012. godine, 09 0 U 014137 12 Uvp od 27. decembra 2012. godine, 09 0 U 015094 12 Uvp od 27. decembra 2012. godine, 09 0 U 015100 12 Uvp od 27.

decembra 2012. godine, 09 0 U 015549 12 Uvp od 27. decembra 2012. godine, 09 0 U 015102 12 Uvp od 27. decembra 2012. godine, 09 0 U 015082 12 Uvp od 27. decembra 2012. godine, 09 0 U 015074 12 Uvp od 27. decembra 2012. godine, 09 0 U 014441 12 Uvp od 27.

decembra 2012. godine, 09 0 U 014432 12 Uvp od 27. decembra 2012. godine, 09 0 U 015114 12 Uvp od 27. decembra 2012. godine, 09 0 U 015461 12 Uvp od 27. decembra 2012. godine, 09 0 U 015365 12 Uvp od 27. decembra 2012. godine, 09 0 U 015095 12 Uvp od 15.

januara 2013. godine, 09 0 U 014680 12 Uvp od 15. januara 2013.

godine, 09 0 U 014654 12 Uvp od 15. januara 2013. godine, 09 0 U 014825 12 Uvp od 15. januara 2013. godine, 09 0 U 015101 12 Uvp od 15. januara 2013. godine, 09 0 U 014490 12 Uvp od 15. januara 2013. godine, 09 0 U 014783 12 Uvp od 15. januara 2013. godine, 09 0 U 014869 12 Uvp od 15. januara 2013. godine, 09 0 U 015113 12 Uvp od 15. januara 2013. godine, 09 0 U 014832 12 Uvp od 15.

januara 2013. godine, 09 0 U 014878 12 Uvp od 15. januara 2013.

godine, 09 0 U 015369 12 Uvp od 29. januara 2013. godine, 09 0 U 015090 12 Uvp od 29. januara 2013. godine, 09 0 U 015179 12 Uvp od 29. januara 2013. godine, Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 006507 12 U od 25. januara 2013. godine, Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 U 015421 12 Uvp od 29. januara 2013. godine, 09 0 U 015186 12 Uvp od 29. januara 2013. godine, 09 0 U 015309 12 Uvp od 29. januara 2013. godine, 09 0 U 015076 12 Uvp od 29. januara 2013. godine, 09 0 U 015053 12 Uvp od 29. januara 2013. godine i 09 0 U 014214 12 Uvp od 29. januara 2013. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Zorko Mišković iz Bile, Adil Mutapčić iz Đurđevika, Stipe Šesto iz Livna, Ante Ljubas iz Uskoplja, Goran Lozančić iz Novog Travnika, Vahid Karahodžić iz Tuzle, Elvedin Čampara iz Mostara, Dževad Dedić iz Podorašca, Senaid Avdušinović iz Hajdarevića, Nedžib Fetić iz Zenice, Senad Rizvić iz Fojnice, Sead Pekmezović iz Banovića, Zijad Šarić iz Olova, Edin Husić iz Sarajeva, Asim Begić iz Donjih Meštra, Emir Čolo iz Goražda, Enver Bećirević iz Ilidže, Asif Džambić iz Tojšića, Samir Baltić iz Cazina, Šefik Alić iz Miričine, Edin Bešo iz Travnika, Damir Bajraktarević iz Špionice, Jasmin Dorić iz Dubokog Potoka, Ahmudin Junuzović iz Mramora, Hasan Čamdžić iz Lukavice, Rifet Hasanagić iz Stijene, Muriz Đuzo iz Tuzle, Mehmed Karić iz Brijesnice, Murat Selimović iz Semizovca, Hasan Šehić iz Zenice, Sakib Ramić iz Sarajeva, Nihad Velić iz Breze, Mihret Sadiković iz Vogošće, Džemail Tanjo iz Goražda, Darko Ninić iz Sarajeva, Nedžad Suljića iz Dubokog Potoka, Husein Mešetović iz Gradačca, Omer Macić iz Jablanice, Muzafer Puščul iz Visokog, Dino Osmanagić iz Tuzle, Mirsad Peksin iz Pazarića, Rifat Muhić iz Vogošće, Miroslav Šudić iz Čapljine, Iljo Mikić iz Orašja, Drago Živković iz Orašja, Nedžad Hurić iz Goražda, Mensud Kadrić iz Živinica, Edin Hero iz Bugojna, Esad Karšić iz Goražda, Esad Delić iz Banovića, Senad Korda iz Goražda, Mustafa Jahić iz Hrasnice, Almir Šišić iz Zenice, Zahir Vajzović iz Puhovca, Suad Šarić iz Cazina, Fikret Džulan iz Zenice, Emir Kovačević iz Bihaća, Hajrudin Avdić iz Zenice, Murvet Đuherić iz Zenice, Asmir Babić iz Klokotnice, Ejub Hodžić iz Banovića, Muhedin Džidić iz Lašve, Hajrudin Dizdarević iz Zenice, Nedred Spahić iz Donje Orahovice, Milio Marjanović iz Mostara, Izet Žunić iz Zavidovića, Esad Subašić iz Sarajeva, Halim Mujagić iz Bihaća, Nermin Suljić iz Bosanske Krupe, Davor Cvijanović iz Bugojna, Anto Duspara iz Odžaka, Zoran Čule iz Mostara, Zafir Modrić iz Banovića, Mirsad Zelić iz Hadžića, Fikret Bašić iz Visokog, Ćazim Durić iz Čoralića, Alije kadrića iz Fojnice, Šefik Čehić iz Gradačca, Fahrudin Lupić iz Siminog Hana, Damir Volić iz Srebrenika, Rašid Merdanović iz Zavidovića, Selim Mehmedović iz Stijene, Josip Jovanović iz Mostara, Edin Bećirević iz Ilidže, Zijad Hasanović iz Živinica, Azrudin Dželalić iz Janjića, Almin Kurtović iz Drežnice, Dževad Mulić iz Zenice, Nijaz Pločo iz Trnova, (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senka Nožica advokatica iz Sarajeva, podnijeli su u periodu od 9. januara do 4. aprila 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Mostaru i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonali sudovi) navedenih u izreci ove odluke.

2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 71/13, AP 72/13, AP 74/13, AP 456/13, AP 465/13, AP 507/13, AP 508/13, AP 519/13, AP 558/13, AP 584/13, AP 585/13, AP 594/13, AP 835/13, AP 836/13, AP 837/13, AP 938/13, AP 939/13, AP 940/13, AP 941/13, AP 942/13, AP 943/13, AP 944/13, AP 945/13, AP 1048/13, AP 1052/13, AP 1070/13, AP 1071/13, AP 1072/13, AP 1073/13, AP 1084/13, AP 1085/13, AP 1096/13, AP 1122/13, AP 1123/13, AP 1198/13, AP 1199/13, AP 1200/13, AP 1201/13, AP 1202/13, AP 1292/13, AP 1296/13, AP 1299/13, AP 1333/13, AP 1374/13, AP 1375/13, AP 1376/13, AP 1377/13, AP 1399/13 i AP 1401/13, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 71/13. Ukupno je spojeno 49 predmeta.

3. Apelanti su u periodu od 2011. i 2012. godine vodili upravni postupak pred Federalnim zavodom za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: PIO) radi ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu penziju u skladu sa Zakonom o službi u Oružanim snagama BiH. U upravnom postupku je, između ostalog, utvrđeno da apelantima pripada pravo na prijevremenu starosnu penziju, ali da se iplata penzija neće vršiti iz sredstava doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, nego nakon što se osiguraju finansijska sredstva u budžetima institucija Bosne i Hercegovine.

4. Apelanti su protiv drugostepenih rješenja PIO pokrenuli upravni spor pred Kantonalnim sudovima, tražeći da sud poništi drugostepena rješenja u pogledu odluke o načinu isplate penzija i obaveže PIO da im isplati penzije iz sredstava doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.

5. Presudama Kantonalnih sudova navedenih u izreci ove odluke uvažene su tužbe apelanata i osporena drugostepena rješenja poništena u odnosu na dio koji se odnosi na način isplate penzija apelanata, ali je riješeno da će se isplata prijevremene starosne penzije vršiti sa podračuna-računa za penzijsko i invalidsko origuranje vojnih osiguranika u skladu sa članom 126. Zakona o penzijskom i invalidskom odiguranju („Službene novine Federacije BiH“, br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 04/09). Pored toga, navedenim presudama je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.U obrazloženju presuda, u pogledu odluke o troškovima postupka, Kantonalni sudovi su naveli da budući da od strane ovih sudova nije prihvaćen način isplate prijevremene starosne penzije koji je odredio PIO, odnosno, prvostepeni organ svojim rješenjima (iz budžetskih sredstava institucija Bosne i Hercegovine), kao ni način kako su to apelanti tražili (iz doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje), to je određeno da svaka stranka podmiruje svoje troškove postupka koje je imala u vezi sa predmetnim upravnim sporom, u skladu sa odredbama člana 386. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH", broj: 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. (2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova. […], a koji se u upravnom sporu primjenjuju shodno odredbama člana 55. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH", broj: 9/05), kojim je propisano da ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

6. Vrhovni sud je u pojedinim predmetima, odlučujući o zahtjevu PIO za vanredno preispitivanje presuda Kantonalnih sudova (kojima je u pojedinim predmetima poništena drugostepena odluka u pogledu načina isplate penzije), donio presude navedene u izreci ove odluke kojima je usvojio zahtjev PIO i, između ostalog, odlučio da će se isplata prijevremene starosne penzije apelantima vršiti sa podračuna-računa za penzijsko i invalidsko origuranje vojnih osiguranika pozivajući se na odredbe člana 126. Zakona o penzijskom i invalidskom odiguranju. Pored toga, Vrhovni sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora. U pogledu odluke o troškovima postupka, Vrhovni sud je u obrazloženju presuda istakao da, s obzirom da proizilazi da način isplate prijevremene starosne penzije apelantima koji je odredio PIO, ali i način isplate koji su tražili apelanti, nije prihvaćen, u skladu sa odredbama člana 386. ZPP-a u vezi sa odredbama člana 55. ZUS-a određeno da svaka stranka podmiruje svoje troškove predmetnog postupka.

7. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava od strane Vrhovnog suda i Kantonalnih sudova koji su propustili da im dosude u cjelosti troškove postupka. Apelanti smatraju da je pogrešan zaključak sudova da su apelanti djelimično uspjeli u postupku, te da zbog toga svaka strana podmiruje svoje troškve postupka, a da ovakav pogrešan zaključak ima posebnu težinu kada se uzme u obzir da apelanti nisu „skrivili“ upravni postupak niti upravni spor, da su morali angažirati stručnu pavnu pomoć radi zaštite svojih egzistencijalnih prava, da su uspjeli u potpunosti u predmetnom postupku, kao i da pripadaju ugroženoj kategoriji stanovništva.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.“

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U vezi navoda o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, koji se zasnivaju isključivo na navodima o pogrešno primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

11. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke u pogledu odluke o troškovima postupka, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelanti u apelaciji ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što su nezadovoljni ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-71/13 (Z. M. iz Bile, A. M. iz Đurđevika… | Sudska praksa | Aktio