Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1948/11 (M. Z.)

Odluka donesena 12. 06. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1948/11

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 06. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1948/11, rješavajući apelaciju M. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. juna 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. Z.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Kantonalnom sudu u Sarajevu pod brojem K 09 0 K 000343 02 K (stari broj K-108/02).

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj K 09 0 K 000343 02 K (stari broj K-108/02), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. M. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Damir Alagić, advokat iz Sarajeva, podnio je 29. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem K 09 0 K 000343 02 K (stari broj K-108/02).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 12. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Kantonalni sud je 19. aprila 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantovom opunomoćeniku 29. aprila 2013. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Kantonalni sud je donio Rješenje o provođenju istrage broj Ki: 242/00 od 22. januara 2001. godine protiv M. D. i 12 drugih lica (među kojima se nalazio i apelant) zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa članom 23. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) i krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti u pomaganju iz člana 358. stav 3. u vezi sa članom 25. KZFBiH.

6. Rješenjem Kantonalnog suda broj KV-190/01 od 8. maja 2001. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenja o provođenju istrage.

7. Kantonalno tužilaštvo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) je 5. augusta 2002. godine Kantonalnom sudu protiv M. D. i 11 drugih lica (među kojima se nalazio i apelant) podnijelo Optužnicu broj KT 324/00 zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa članom 1, sve u vezi sa članom 23. KZFBiH, i krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti u pomaganju iz člana 358. stav 3. u vezi sa članom 1, sve u vezi sa članom 25.

KZFBiH.

8. Rješenjem Kantonalnog suda broj Kv-442/02 od 26. novembra 2002. godine odbijeni su kao neosnovani prigovori apelanta i ostalih optuženih izjavljeni protiv Optužnice Tužilaštva broj KT 324/00 od 5. augusta 2002. godine.

9. Iz spisa proizlazi da se apelant više puta tokom 2001, 2002. i 2003. godine obraćao Kantonalnom sudu zahtjevom da mu se vrati putna isprava-pasoš koja mu je Rješenjem Kantonalnog suda broj Ki-242/00 od 6. oktobra 2000. godine privremeno oduzeta. Rješenjem Kantonalnog suda broj Kv-318/03 od 22. augusta 2003. godine odbijen je apelantov zahtjev za povrat putne isprave, ali navedeno rješenje je u žalbenom postupku ukinuto Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-563/03 od 18. novembra 2003. godine i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje. Nakon toga, Kantonalni sud je donio Rješenje broj KV-448/03 od 22. decembra 2003. godine kojim je apelantu vratio putnu ispravu.

10. Također, rješenjima Kantonalnog suda br. 009-0-KV-06-000147 od 11. jula 2006. godine i 09 0 K 000343 10 Kv od 28. decembra 2010. godine odbijen je prijedlog apelantovog opunomoćenika o razdvajanju predmetnog postupka u odnosu na apelanta.

11. Prema stanju spisa, u predmetnom postupku u periodu od 2002. godine do 2012. godine tri puta je mijenjano sudsko vijeće. Također, iz spisa proizlazi da je sud zakazivao pretrese u periodu od 2002. do 2003. godine, 2005-2006. godine, te u periodu od 8. aprila 2008. godine do 25. februara 2010. godine, dok za period od 2003. do 2005. godine, period od 2006. do 2008. godine nema dokaza o zakazivanju ročišta u predmetnom postupku. Nakon posljednje promjene postupajućeg sudskog vijeća (1. augusta 2011. godine), glavni pretres je zakazan tek 11. septembra 2012. godine. Međutim, on je odgođen zbog neispunjavanja procesnih uvjeta za (otvaranje) vođenje glavnog pretresa. Poslije toga Kantonalni sud je zakazao nekoliko glavnih pretresa koji su, također, odgođeni zbog opravdanih zahtjeva pojedinih branilaca, te je naredni pretres prolongiran za 13. maj 2013. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog krivičnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je iscrpno naveo hronologiju predmetnog krivičnog postupka, istaknuvši da postupak u vrijeme podnošenja apelacije traje više od devet godina, odnosno da postupak od otpočinjanja istrage traje duže od 12 godina i da još nije okončan. Apelant je naveo da ne postoje naznake u kojem će vremenskom periodu predmetni krivični postupak biti okončan, te da zbog toga trpi velike moralne, finansijske i zdravstvene poteškoće. Također, apelant je u apelaciji naveo da mu je oduzeta putna isprava u 2000. godini i da mu je ona vraćena tek nakon više od tri godine, te da se zbog dužine trajanja predmetnog postupka 2010. godine obraćao i VSTV. Apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Kantonalni sud da što prije okonča predmetni krivični postupak, te je zatražio naknadu nematerijalne štete u visini od 300,00 KM za svaki mjesec trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukratko ukazao na optužnicu Tužilaštva i optužene u predmetnom postupku, te naveo da je u periodu od 2002. do 2003. godine u predmetu kao predsjednica vijeća postupala sutkinja Aleksandra Martinović. U navedenom periodu prvi glavni pretres zakazan za 22. april 2003. godine, koji je, kao i nekoliko drugih, odgođen zbog neispunjavanja procesnih uvjeta za vođenje pretresa. Dalje se navodi da je u periodu od 2005. do 2006. godine kao predsjednik vijeća postupao sudija Vladimir Špoljarić, koji je zakazao nekoliko glavnih pretresa koji su, također, odgađani zbog neispunjavanja procesnih uvjeta za vođenje pretresa. Nakon toga, u periodu od 8. aprila 2008. godine do 1. augusta 2011. godine kao predsjednik vijeća postupala je sutkinja Adisa Zahiragić i tada je zakazano 14 glavnih pretresa (zadnji je održan 25. februara 2010. godine), koji su odgađani zbog neispunjavanja procesnih uvjeta za vođenje pretresa. Kantonalni sud je istakao da u navedenom periodu apelant nije pristupio na sedam pretresa a svoje izostanke nije redovno pravdao, te da je, zbog apelantovog neodazivanja, odgođen veliki broj zakazanih pretresa u ovom periodu. U odgovoru se navodi da je nakon promjene sudskog vijeća 1. augusta 2011. godine predmetnim spisom zadužen sudija Husein Delalić, koji je glavni pretres zakazao za 11. septembar 2012. godine kojem je pristupio apelant. Međutim, pretres je odgođen zbog nedostatka procesnih uvjeta za otvaranje glavnog pretresa. Nakon toga zakazano je još nekoliko pretresa koji su, također, odgođeni zbog opravdanih zahtjeva pojedinih branilaca tako da je sljedeći pretres određen za 13. maj 2013. godine. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je predmetna apelacija neosnovana, da apelant duže vrijeme boravi u Njemačkoj i da se neredovno odaziva na zakazane pretrese, te da se u konkretnom slučaju radi o složenom predmetu sa 12 optuženih lica i 12 branilaca, tako da je velika mogućnost da neko namjerno ili opravdano izostane, što dovodi do odgađanja pretresa. Kantonalni sud smatra da su apelantovi navodi izneseni u apelaciji neosnovani, da apelant izraženo izostaje sa pretresa koje nije adekvatno i pravovremeno pravdao i da njegovo ponašanje, odnosno neuredno odazivanje optuženih doprinosi dužini trajanja predmetnog postupka. Na kraju Kantonalni sud je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

14. U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 43/98) relevantne odredbe glase:

Član 14.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koje učestvuju u postupku.

15. U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10 i 8/13) relevantne odredbe glase:

Član 14.

Pravo na suđenje bez odlaganja Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku.

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

21. Apelant navodi da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku u konkretnom predmetu, odnosno da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

24. Predmetni postupak pokrenut je protiv apelanta i 11 drugih lica Optužnicom broj KT 324/00 koju je Tužilaštvo podnijelo Kantonalnom sudu 5. augusta 2002. godine i, prema stanju u spisu, do donošenja ove odluke Ustavnog suda još nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak traje 10 godina i 10 mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

25. U pogledu složenosti postupka, na osnovu raspoložive dokumentacije, te imajući u vidu da je apelant zajedno sa još 11 lica optužen za krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti u pomaganju, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o složenom postupku.

26. U vezi s ponašanjem redovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u predmetnom postupku postupao ažurno i zakazivao ročišta u periodima 2002 -2003. godina, 2005 - 2006. godina, te u periodu od 8. aprila 2008. godine do 25. februara 2010. godine i nakon 11. septembra 2012. godine. Međutim, ročišta koja su zakazana u ovom periodu su odlagana zbog nedostatka procesnih uvjeta za otvaranje glavnog pretresa (zbog nedolaska nekog od optuženih lica ili njihovih branilaca, zbog opravdanih zahtjeva pojedinih branilaca optuženih). S druge strane, Ustavni sud zapaža da za period od 2003. do 2005. godine, period od 2006. do 2008. godine i period od 25. februara 2010. godine do 11. septembra 2012. godine nema dokaza o zakazivanju ročišta u predmetnom postupku. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o složenom predmetu sa dosta optuženih lica, tako da neodazivanje nekog od optuženih ili njihovih branilaca dovodi do odgađanja pretresa. Također, Ustavni sud primjećuje da je i apelant svojim ponašanjem (neodazivanje pozivima suda koji su kao posljedicu imali odlaganje pojedinih ročišta) u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Međutim, imajući u vidu neaktivnost Kantonalnog suda u periodu od više od pet godina, kao i činjenicu da predmetni postupak traje 10 godina i 10 mjeseci, Ustavni sud zaključuje da je upravo postupanje Kantonalnog suda u pretežnoj mjeri utjecalo na ukupnu dužinu postupka. Stoga, Ustavni sud nalazi da se odgovornost za nedonošenje odluke u razumnom roku u pretežnom dijelu može staviti na teret Kantonalnom sudu.

27. Ocjenjujući činjenice i dokaze koji su dostupni u predmetu, kao i činjenicu da Kantonalni sud nije ponudio adekvatno obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak, a ne pravilo. S obzirom na činjenicu da je, osim utvrđenog doprinosa Kantonalnog suda, Ustavni sud utvrdio i da je apelant svojim ponašanjem u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku i nalog Kantonalnom sudu da hitno okonča predmetni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u krivičnom predmetu koji se vodi protiv apelanta nije meritorno odlučeno ni nakon više od 10 godina od podnošenja optužnice i kada Kantonalni sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1948/11 (M. Z.) | Sudska praksa | Aktio