Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4368/11 (S. K. i drugi)
Odluka donesena 25. 06. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 2
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 171
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o trezoru u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4368/11
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 06. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4368/11, rješavajući apelaciju Sanite Halilović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 25. juna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Sanite Halilović, Sanje Džafić, Lenke Medić, Suvade Kadrić, Sene Osmančević, Fadile Odobašić, Nedžade Sijerčić, Ekrema Kadrića, Suade Delić, Namire Dedić, Ismete Alijagić, Jasminke Spahić, Alme Jakupović, Dženite Pršić i Ismeta Alijagića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 022-0-I-07-000 035, broj 022-0-I-07-001 749, broj 022-0- I-07-001 764, broj 022-0-I-07-0010 694, broj 022-0-I-07-000 009, broj 022-0-I-07-001 758, broj 022-0-I-07-001 744, broj 022-0-I-06- 002 197, broj 022-0-I-07-001 762, broj 022-0-I-07-000 008, broj 022- 0-I-07-000 265, broj 022-0-I-07-000 010, broj 022-0-I-07-000 220, broj 022-0-I-07-000 226, broj 022-0-I-07-000 696, broj 022-0-I-07- 000 599, broj 022-0-I-07-000 366, broj 022-0-I-07-001 761, broj 022- 0-I-07-000 702, broj 022-0-I-07-000 267, broj 022-0-I-07-000 309, broj 022-0-I-07-000 305, broj 022-0-I-07-001 604 i broj 022-0-I-07- 000 695.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Sanita Halilović iz Novog Grada, Sanja Džafić iz Sanskog Mosta, Lenka Medić iz Ključa, Suvada Kadrić iz Sanskog Mosta, Sena Osmančević iz Sanskog Mosta, Fadila Odobašić iz Sanskog Mosta, Nedžada Sijerčić iz Sanskog Mosta, Ekrem Kadrić iz Sanskog Mosta, Suada Delić iz Sanskog Mosta, Namira Dedić iz Sanskog Mosta, Ismeta Alijagić iz Sanskog Mosta, Jasminka Spahić iz Sanskog Mosta, Alma Jakupović iz Sanskog Mosta, Dženita Pršić iz Sanskog Mosta i Ismet Alijagić iz Sanskog Mosta (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Agan Džafić, advokat iz Sanskog Mosta, podnijeli su 10. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 022-0-I-07-000 035 od 11. maja 2007. godine, broj 022-0-I-07-001 749 od 6. augusta 2008. godine, broj 022-0-I-07-001 764 od 6. augusta 2008. godine, broj 022-0-I-07-0010 694 od 20. novembra 2007. godine, broj 022-0-I-07- 000 009 od 20. aprila 2007. godine, broj 022-0-I-07-001 758 od 6. augusta 2008. godine, broj 022- 0-I-07-001 744 od 6. augusta 2008. godine, broj 022-0-I-06-002 197 od 23. novembra 2006. godine, broj 022-0-I-07-001 762 od 6. augusta 2008. godine, broj 022-0-I-07-000 008 od 20. aprila 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 265 od 29. maja 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 010 od 20. aprila 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 220 od 25. aprila 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 226 od 29. maja 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 696 od 20. novembra 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 599 od 8. oktobra 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 366 od 23. jula 2007. godine, broj 022-0-I-07- 001 761 od 6. augusta 2008. godine, broj 022-0-I-07-000 702 od 20. novembra 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 267 od 29. maja 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 309 od 28. juna 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 305 od 22. juna 2007. godine, broj 022-0-I-07-001 604 od 8. oktobra 2007. godine i broj 022-0-I-07-000 695 od 20. novembra 2007. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod br. AP 4368/11, AP 4369/11, AP 4370/11, AP 4371/11, AP 4372/11, AP 4373/11, AP 4374/11, AP 4375/11, AP 4376/11, AP 4377/11, AP 4378/11, AP 4379/11, AP 4380/11, AP 4381/11 i AP 4382/11 tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojim će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4368/11.
3. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 25. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Općinski sud je 13. maja 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocima apelacije 24. maja 2013. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Općinski sud je presudama broj Rs 1000/05 od 23. novembra 2006. godine, broj 022-0-P- 06-000 965 od 15. oktobra 2007. godine, broj 022-0-P-06-000 779 od 15. oktobra 2007. godine, broj 022-0-P-06-000 125 od 28. septembra 2007. godine, broj Rs 1003/05 od 23. novembra 2006. godine, broj 022-0-P-06-001 037 od 15. oktobra 2007. godine, broj 022-0-P-06-000 978 od 15. oktobra 2007. godine, broj Rs 1005/05 od 23. novembra 2006. godine, broj 022-0-P-06-000 977 od 15. oktobra 2007. godine, broj Rs 1006/05 od 23. novembra 2006. godine, broj 022-0-P-06-000 142 od 30. marta 2007. godine, broj Rs 1004/05 od 23. novembra 2006. godine, broj 022-0-P-06-000 130 od 30. marta 2007. godine, broj 022-0-P-06-000 961 od 16. marta 2007. godine, broj 022-0-P- 06-000 202 od 28. septembra 2007. godine, broj Rs 1007/05 od 31. augusta 2007. godine, broj 022- 0-P-06-001 021 od 16. marta 2007. godine, broj 022-0-P-06-000 959 od 15. oktobra 2007. godine, broj Rs 1001/05 od 31. augusta 2007. godine, broj 022-0-P-06-000 128 od 28. septembra 2007. godine, broj 022-0-P-06-000 127 od 30. marta 2007. godine, broj 022-0-P-06-000 886 od 10. maja 2007. godine, broj 022-0-P-06-000 904 od 10. maja 2007. godine, broj Rs 803/05 od 31. augusta 2007. godine i broj 022-0-P-06-000 137 od 28. septembra 2007. godine obavezao tužene JU OŠ "Arif Hukanović" iz Sanskog Mosta, odnosno JU OŠ "Vrhpolje" u Vrhpolju iz Sanskog Mosta, kao pravnog slijednika tužene - JU OŠ "Arif Hukanović" iz Sanskog Mosta, zatim JU OŠ "7. korpus" iz Sanskog Mosta da apelantima na ime potraživanja iz radnog odnosa (isplate razlike plata, troškova prevoza i regresa) isplate iznose pobliže navedene u izrekama presuda.
8. Apelanti su podnijeli Općinskom sudu prijedloge za izvršenje, na osnovu pravosnažnih presuda Općinskog suda protiv tuženih kao izvršenika, predlažući izvršenje radi naplate potraživanja, i to na novčanim sredstvima koja se vode na računu izvršenika (budžet računa Unsko-sanskog kantona) koji se vodi kod HVB Central profit banke d.d. Sarajevo.
9. Općinski sud je, postupajući po prijedlozima apelanata za izvršenje, donio rješenja broj 022- 0-I-07-000 035 od 11. maja 2007. godine, broj 022-0-I-07-001 749 od 6. augusta 2008. godine, broj 022-0-I-07-001 764 od 6. augusta 2008. godine, broj 022-0-I-07-0010 694 od 20. novembra 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 009 od 20. aprila 2007. godine, broj 022-0-I-07-001 758 od 6. augusta 2008. godine, broj 022-0-I-07-001 744 od 6. augusta 2008. godine, broj 022-0-I-06-002 197 od 23. novembra 2006. godine, broj 022-0-I-07-001 762 od 6. augusta 2008. godine, broj 022-0-I-07-000 008 od 20. aprila 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 265 od 29. maja 2007. godine, broj 022-0-I-07- 000 010 od 20. aprila 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 220 od 25. aprila 2007. godine, broj 022-0- I-07-000 226 od 29. maja 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 696 od 20. novembra 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 599 od 8. oktobra 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 366 od 23. jula 2007. godine, broj 022-0-I-07-001 761 od 6. augusta 2008. godine, broj 022-0-I-07-000 702 od 20. novembra 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 267 od 29. maja 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 309 od 28. juna 2007. godine, broj 022-0-I-07-000 305 od 22. juna 2007. godine, broj 022-0-I-07- 001 604 od 8. oktobra 2007. godine i broj 022-0-I-07-000 695 od 20. novembra 2007. godine kojima je odredio predložena izvršenja. Navedena rješenja Općinski sud je dostavio UniCredit banci d.d. Mostar (koja je pravni slijednik HVB Central profit banke) na provođenje.
10. UniCredit banka je dopisom od 4. augusta 2009. godine obavijestila Općinski sud da su u navedenim rješenjima označeni brojevi računa/sredstva nad kojima se traži izvršenje ne vode na označenim izvršenicima (javnim ustanovama), već na drugoj pravnoj osobi, USK, odnosno Ministarstvu finansija tog kantona. Imajući u vidu navedeno, UniCredit banka je istaknula da nije sigurna treba li predmetna rješenja svrstati u evidenciju redoslijeda koji terete račun izvršenika, odnosno da neće moći izvršiti isplatu/prijenos sredstava po predmetnim rješenjima o izvršenju, kada se za to steknu uvjeti iz člana 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, bez instrukcije suda, a s ciljem da predunaprijedi eventualne štetne posljedica za apelante.
11. Apelanti su podnescima od 19. oktobra 2010. godine urgirali kod Općinskog suda tražeći da taj sud u granicama svojih ovlaštenja preduzme potrebne mjere kod UniCredit banke radi provođenja pravosnažnih izvršnih rješenja.
12. Apelanti su podnescima (nisu precizirani datumi) urgirali kod UniCredit banke tražeći da neodložno preduzme sve potrebne radnje radi izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, te da ih o preduzetim mjerama ili eventualnim smetnjama izvršenja blagovremeno obavijesti.
13. UniCredit banka je dopisom od 22. novembra 2011. godine obavijestila apelante da postupa po važećim zakonima. Naime, kod postupanja po sudskim rješenjima o izvršenju, banka je obavezna da postupa u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06). UniCredit banka je navela da se u konkretnom slučaju radi o izvršenju na teret sredstava budžeta Unsko-sanskog kantona, pa je banka vezana ograničenjem, jasno ustanovljenim odredbom člana 138. stav 3. navedenog Zakona, prema kojoj se izvršenje na teret sredstava budžeta kantona provodi u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta. Pored toga, UniCredit banka je istaknula da računi USK, otvoreni kod te banke, uz račune tog kantona, eventualno otvoreni kod drugih poslovnih banaka, čine Jedinstveni račun Riznice/Trezora (JRR/T) USK-a/član 2.h) Zakona o riznici u FBiH, kojeg je donio Visoki predstavnik ("Službene novine FBiH" br. 19/03 i 79/07), te se kao takav nalazi pod isključivim pravom Ministarstva finansija tog kantona, i niti jedna druga osoba ili institucija nema pravo raspolaganja nad tim računima, ukoliko drukčije nije utvrđeno u općim ili pojedinačnim instrukcijama koje daje Ministarstvo finansija (član 24. stav 1. istog Zakona). Zatim, u članu 30. stav 2. tog Zakona je izričito propisano da se sa JRR/T-a ne može isplatiti nijedan izdatak ukoliko nije odobren budžetom ili nekim drugim propisom. Imajući u vidu navedeno, UniCredit banka je navela da bi se suprotnim postupanjem, odnosno kršenjem navedenih važećih propisa, direktno izložila odgovornosti za takvo postupanje. Konačno, UniCredit banka je navela da su sva pristigla rješenja o izvršenju (pa i ona u kojima je kao izvršenik označena škola, a izvršenje se traži na teret sredstava USK), prema vremenu dostave rješenja, svrstana u evidenciju redoslijeda osnova koje terete račun USK kod banke, te se isplata/prenos sredstava po njima provodi po ispunjenju već navedenih zakonskih uvjeta, a u skladu s članom 167. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.
14. Prema stanju spisa, predmetna rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelanti smatraju da je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su istakli da su tim rješenjima Općinskog suda dozvoljena predložena izvršenja i naloženo UniCredit banci da s računa izvršenika USK Bihać provede prinudnu naplatu novčanih potraživanja dosuđenih manje isplaćenih plaća i drugih primanja po osnovu Kolektivnog ugovora za osnovno obrazovanje. Zatim, apelanti su istaknuli da je glavni razlog neizvršavanja pravomoćnih sudskih odluka – rješenja o izvršenju, taj što Vlada USK-a Bihać ne obezbjeđuje dovoljno novčanih sredstava kroz budžet USK-a radi izvršenja sudskih odluka, ili ta sredstva izdvajaju u simboličnim iznosima u odnosu na nastale obaveze po sudskim odlukama, čime Vlada USK-a na grub način krši odredbe Zakona o budžetu i odredbe Zakona o izvršnom postupku. Pored toga, apelanti su naveli da se aktivnost suda ne iscrpljuje donošenjem rješenja o izvršenju i njegovim dostavljanjem banci kod koje se nalaze izvršenikova novčana sredstva, već je obaveza suda da okonča izvršni postupak, koji je hitne prirode u skladu s članom 64. Zakona o izvršnom postupku, a time se učvršćuje autoritet sudske vlasti i ostvaruje princip vladavine prava. Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji apelacije i naloži preduzimanje odgovarajućih mjera sudu i ostalim učesnicima izvršnog postupka radi hitnog izvršenja sudskih odluka.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelacije Općinski sud je istakao da je ažurno i efikasno obavio svoj dio mogućih radnji s ciljem da okonča predmetne postupke, te je sav ostali problem nastao kod izvršnih organa kantonalnih vlasti, te Vlade i Skupštine USK koji u svom budžetu uopće, ili sasvim malo, planiraju novčana sredstva za izvršenje sudskih odluka. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je istaknuo da kod ovakvog ponašanja izvršne i zakonodavne vlasti Kantona proističe samo dobra volja ili samovolja u postupanju po prednjim obavezama u kom smislu se izvršni postupak i odugovlači i konačna naplata po sudskim predmetima, a čime se i krše i osnovna ljudska prava na imovinu i pravičnom suđenju, a na što […] sud nije mogao uticati.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138.
[…] 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
[…] Član 167.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 172.
Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
18. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.
Član 2.
Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:
- stare devizne štednje;
- razne materijalne i nematerijalne štete;
- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;
- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.
Član 3.
Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona .
Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.
19. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 1/94) relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Član 9.
Vlada kantona nadležna je za:
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
[…]
20. U Ustavu Unsko-sanskog kantona («Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona » broj 1/04) relevantne odredbe glase:
IV - DJELOKRUG KANTONA
Član 3.
Kanton i federalna vlast, u skladu sa Ustavom Federacije, ovlašteni su za:
(a) jamčenje i provođenje ljudskih prava;
[…]
B. IZVRŠNA VLAST KANTONA
1. Vlada Kantona Član 5.
Vlada Kantona ovlaštena je da:
2 Ova odredba novelirana je u «Službenim novinama FBiH» broj 30/04, a prije toga iza riječi «zakona» bilo je propisano «a najkasnije do 31. 5. 2004. godine».
[…]
b) izvršava odluke svakog suda Kantona ili federalnog suda i obavlja svaku drugu ovlaštenost povjerenu Kantonu od federalne vlasti;
[…]
21. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2011. godinu («Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona» broj 5/11) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Sudska izvršenja i sudske i vansudske nagodbe3.000,000,00 KM
22. Budžet Unsko-sanskog kantona za 2012. godinu («Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona» broj 8/12) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Sudska izvršenja – nagodbe 1.500,000,00 KM
23. U Zakonu o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona za 2011. godinu («Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona » br. 5/11 i 20/11) relevantne odredbe glase:
Član 26.
(Sredstva za sudska izvršenja) Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija "Sudska izvršenja", planirana su i ista se izvršavaju, a u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.
VI.Dopustivost
24. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
26. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz «presuda» se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
27. Stoga, budući da navodi iz apelacija ukazuju na to da se apelanti prvenstveno žale zbog toga što se ne izvršava pravosnažno rješenje kojim je određeno izvršenje na osnovu prethodno donesene pravosnažne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelanti pozivaju na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na pristup sudu.
28. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
29. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
30. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
31. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, a na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
33. Apelanti smatraju da su im zbog neprovođenja pravosnažnih rješenja kojim se određuju predložena izvršenja, a koja su donesena na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pristup sudu, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
34. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Pravo na imovinu
36. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
37. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
38. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju izvršni postupci pred Općinskim sudom okončani, a rješenja o izvršenju dostavljena banci na provođenje. Međutim, očigledno je da s izvršenikovog transakcijskog računa, prema predmetnoj pravosnažnoj sudskoj odluci, nije izvršen prijenos novčanih sredstava na transakcijske račune apelanata. Tačnije, do izvršenja nije došlo jer na izvršenikovom transakcijskom računu nije bilo novčanih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti u korist apelanata.
39. U konkretnom slučaju, UniCredi banka je obavijestila Općinski sud da nije sigurna da li predmetna rješenja treba svrstati u evidenciju redoslijeda koji terete račun izvršenika, odnosno da neće moći izvršiti isplatu/prijenos sredstava po predmetnim rješenjima o izvršenju, kada se za to steknu uvjeti iz člana 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, bez instrukcije suda, a s ciljem predunaprijedi eventualne štetne posljedice za apelante. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud nije konstatirao da je predmetni izvršni postupak dovršen u smislu odredbi člana 64. ZIP-a, niti je o tome obavijestio apelante. Međutim, imajući u vidu nespornu situaciju u konkretnom slučaju, tj. da do provođenja ovih rješenja o dozvoli izvršenja nije došlo jer na izvršenikovom transakcijskom računu nije bilo sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti, Ustavni sud je mišljenja da navedeni postupak Općinskog suda (neobavještavanje apelanata da se predmetni postupak smatra dovršenim, u skladu sa odredbama člana 64. ZIP-a) nije ugrozio pravo apelanata na izvršenje pravosnažne sudske odluke.
40. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, u prvom redu, radi o nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravosnažnih sudskih odluka na teret budžetskih sredstava s računa kantona. Konkretno, riječ je o pravosnažno dosuđenim potraživanjima iz radnog odnosa, koje treba namiriti iz kantonalnog nivoa vlasti, tj. iz budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona.
41. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog kantona, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine) prema kojem: «Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005)».
42. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda kojim: «...nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude...», mada je Ustavni sud svjestan da globalna ekonomska kriza neminovno mora utjecati na Bosnu i Hercegovinu. Posebno se naglašava ne tako davna ratna prošlost te, s tim u vezi, ogromna šteta koja je nanijeta ljudskim i ekonomskim potencijalima, a što je imalo za posljedicu i nastanak velikog broja različitih potraživanja koja egzistiraju na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, prema svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini postoje «posebne okolnosti» na osnovu kojih bi se mogla opravdati određena odgoda u izvršenju pravosnažnih sudskih odluka. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju Federacija BiH i Unsko-sanski kanton, ili općenito govoreći kantonalni nivo vlasti, preduzeli korake s ciljem izvršenja pravosnažnih sudskih odluka. Naime, Federacija BiH je usvojila dopunu ZIP-a kojim je u relevantnom dijelu navedenog zakona (član 138. st. 3. i 5) propisano da se izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije i kantona provodi […] u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta […], te da Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke. Unsko-sanski kanton je usvojio Zakon o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona, kojim je propisano: Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija "Sudska izvršenja", planirana su i ista se izvršavaju, a u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima. (član 26. zakona). Iz budžeta Unsko-sanskog kantona usvojenih za 2011. i 2012. godinu se vidi da je Unsko-sanski kanton za izvršenje sudskih presuda izdvojio po 3.000,000,00 KM, odnosno 1.500.000,00 KM.
43. Ustavni sud naglašava da je Unsko-sanski kanton kao federalna jedinica Federacije Bosne i Hercegovine nadležan, u smislu člana 3. Ustava Unsko-sanskog kantona, za «jamčenje i provođenje ljudskih prava». Dakle, prema mišljenju Ustavnog suda, Unsko-sanski kanton je, u konkretnom slučaju, obavezan da osigura «izvršenje sudske odluke» shodno (b) članu 5. Ustava Unsko-sanskog kantona.
44. U konkretnom slučaju, suština problema je, prema shvatanju Ustavnog suda, u tome što Unsko-sanski kanton nije napravio ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na osnovu izvršnih sudskih odluka. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova s evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine, iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku, Unsko-sanski kanton bi ispunio svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravosnažne sudske odluke iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju).
45. Osim toga, imajući u vidu da «...novčani iznos koji je u korist apelanata dosuđen pravosnažnim sudskim odlukama predstavlja imovinu apelanata u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju...», Ustavni sud naglašava da je u konkretnom slučaju neizvršenjem predmetnih sudskih odluka dovedeno u pitanje i pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema mišljenju Ustavnog suda, a imajući u vidu navode poslovne banke u kojoj se vodi izvršenikov transakcijski račun, izvršenje predmetne presude odvijat će se u skladu sa odredbama člana 138. stav 3. ZIP-a koje u relevantnom dijelu glase: Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta […]. Dalje, opet imajući u vidu navode izvršenikove poslovne banke, može se konstatirati da na izvršenikovom računu nema raspoloživih sredstava za izvršenje prema navedenim sudskim presudama, te da, stoga, treba čekati dok se za tu namjenu ne odobre i planiraju sredstva u budžetu Unsko-sanskog kantona, prema citiranoj odredbi člana 138. stav 3. ZIP-a i prema odredbi člana 26. Zakona o izvršavanju budžeta Unsko-sanskog kantona prema kojoj: Sredstva utvrđena u razdjelu 11. Budžeta, pozicija "Sudska izvršenja", planirana su i ista se izvršavaju, a u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima.
46. Stoga se može zaključiti da je neizvršenje predmetnih sudskih presuda zasnovano na odredbama člana 138. stav 3. ZIP-a, kao i na odredbama člana 26. Zakona o izvršenju budžeta Unsko-sanskog kantona. Ustavni sud je mišljenja da je usvajanje navedenih zakonskih odredbi bilo u javnom interesu (a što do sada niko nije osporio relevantnim dokazima) jer bi istovremeno izvršenje velikog broja pravosnažnih presuda dovelo u pitanje funkcioniranje Kantona. Međutim, način na koji je u konkretnom slučaju izvršeno ograničenje izvršenja pravosnažnih sudskih odluka dovelo je u pitanje princip proporcionalnosti iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ovaj princip, kao što je Ustavni sud ponovio u više svojih odluka, podrazumijeva da postoji «fer balans» između javnog interesa šire zajednice i poštivanja individualnih ljudskih prava. Upravo taj princip je, prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju povrijeđen jer odredbe člana 138. stav 3. ZIP-a, kao i odredbe člana 26. Zakona o izvršenju budžeta Unsko-sanskog kantona, ne daju bilo kakve odgovore na pitanje kada bi apelanti mogli namiriti svoja potraživanja, tj. kada će u relevantnoj budžetskoj stavci biti raspoloživih sredstava za isplatu prema predmetnim pravosnažnim sudskim presudama. S tim u vezi, s pravom se može postaviti pitanje apsolutne neizvjesnosti (u pogledu roka i ishoda naplate) u kojoj se nalaze apelanti kao imaoci pravosnažnih sudskih odluka kojima su utvrđena njihova novčana potraživanja prema Unsko-sanskom kantonu, pa je i opravdan strah apelanata da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja.
47. Što se tiče još uvijek postojećeg Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (članom 1. navedenog zakona propisano je da se privremeno odlaže od izvršenja potraživanje na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina), koji bez ikakvih rokova de facto i de iure odlaže izvršenje pravosnažnih sudskih odluka na «neodređeno vrijeme», te iako to nije predmet konkretnog slučaja, Ustavni sud samo može podsjetiti na svoju konstantnu praksu: «Kada se Zakonom o odlaganju od izvršenja sudskih odluka na teret budžeta odlaže izvršenje pravosnažnih presuda, postoji kršenje prava na imovinu iako odlaganje izvršenja ima legitiman cilj od javnog interesa, ali upotrijebljena sredstva nisu proporcionalna tom cilju, odnosno nije uspostavljena 'pravična ravnoteža' između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca na imovinu» (vidi Odluka o meritumu broj AP 487/05 od 20. decembra 2005. godine, stav 412, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 39/06; Odluka o meritumu broj AP 557/05 od 12. aprila 2006. godine, stav 192. i dalje, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 77/06; Odluka o meritumu broj AP 704/05 od 9. maja 2006. godine, stav 743, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 47/06).
48. Dakle, s ciljem ispunjavanja navedenih pozitivnih obaveza, Vlada Unsko-sanskog kantona mora izračunati ukupnu sumu novca koju je obavezna isplatiti povjeriocima na osnovu izvršnih sudskih odluka, te sačiniti evidenciju o kojoj je već govoreno (transparentnu listu, bez mogućnosti zloupotrebe, koja uključuje svakog povjerioca ponaosob, bez obzira na datum pravosnažno dosuđenog potraživanja kao i na predmet spora). Planiranjem dovoljnih budžetskih sredstava postat će moguće da povjerioci naplate svoja potraživanja u razumnom roku. Ustavni sud neće određivati koliki će biti «razuman rok» jer smatra da je Unsko-sanski kanton u boljem položaju da odredi vremenski rok u okviru kojeg će izvršiti isplatu svih izvršnih sudskih odluka, a taj rok će biti u skladu s članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali istovremeno neće ugroziti funkcioniranje Kantona.
49. Ustavni sud napominje da je suštinski identična stanovišta iz obrazloženja ove odluke već ranije usvojio u Odluci broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), uz napomenu da se u tom slučaju radilo o problemima izvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, dok se u konkretnom slučaju radi o problemima izvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret kantonalnog nivoa vlasti, tj. budžeta Unsko-sanskog kantona.
50. Konačno, Ustavni sud podsjeća da je identična pravna pitanja - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Zeničko-dobojskog kantona - razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 2110/08 od 12. oktobra 2011. godine, objavljenoj u «Službenom glasniku BiH» broj 99/11), kao i u Odluci o dopustivosti i meritumu AP 3713/10 od 16. maja 2013. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u predmetnim odlukama Ustavni sud je zaključio da, imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Zeničko-dobojskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, nemaju garancije da će moći naplatiti svoja potraživanja od Zeničko-dobojskog kantona u razumnom roku, zbog čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke u razumnom roku, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (tačka 54).
51. Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Unsko-sanskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Unsko-sanskog kantona. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su u konkretnom slučaju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
52. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer ne postoje garancije da će apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
53. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić