Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-300/11 ("Burović" d.o.o. Ilidža i I. B.)
Odluka donesena 17. 07. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 24
- Zakon o upravnom postupku · čl. 10
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-300/11
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 300/11, rješavajući apelaciju "Burović" d.o.o. Ilidža i Ismeta Burovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 17. jula 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija "Burović" d.o.o. Ilidža i Ismeta Burovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj Ps-533/03 i u postupku po tužbi zbog "šutnje administracije" koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 09 0 U 015692 12 U.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da hitno okonča postupak u predmetu broj Ps-533/03, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene zbog "šutnje administracije" u predmetu broj 09 0 U 015692 12 U, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu i Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. "Burović" d.o.o. Ilidža i Ismet Burović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Ilidže podnijeli su 24. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj Ps-533/03 koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelanti su 26. oktobra 2011. godine, te 15. februara i 3. septembra 2012. godine dopunili apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zatraženo je od Općinskog suda 25. februara 2013. godine, a od Kantonalnog suda 17. aprila 2013. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 9. aprila 2013. godine, a Kantonalni sud 25. aprila 2013. godine.
4. Također, od Kantonalnog suda je zatraženo 9. maja 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju u odnosu na apelacione navode koji se tiču dužine trajanja postupka po tužbi zbog "šutnje administracije". Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni podnosiocima apelacije 14. juna 2013. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je Federalno ministarstvo finansija, Porezna uprava Središnji ured - Regionalna istražna jedinica – regija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Porezna uprava Sarajevo) 12. marta 2002. godine, u aktivnostima vezanim za kontrolu poslovanja apelanata i porijekla robe, njihove pregledala kamione i stambene objekte, kao i prateću dokumentaciju, o čemu je sačinjen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru (u daljnjem tekstu: Zapisnik) broj 1001-15-2074-04/01-1 od 12. marta 2002. godine. Tom prilikom je od apelanata privremeno oduzeta roba, i to 150 vreća sirove kafe pakovane po 60 kilograma, te je izdata Potvrda o privremeno oduzetoj robi broj 10/01-15- 2074-04/01-2 od 12. marta 2002. godine. Razlog za takav postupak je što o navedenoj robi nije postojala nikakva dokumentacija, a prema članu 24. stav 1. tačka 3. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 18/96 i 32/00) je propisano da će inspektori privremeno oduzeti robu pravnom ili fizičkom licu ako se radi o robi za koju ne postoji ili se u toku kontrole ne stavi na uvid uredna dokumentacija o njenom porijeklu.
8. Zatim, iz stanja spisa proizlazi da su apelanti 18. marta 2002. godine na navedeni zapisnik, u zakonskom roku, uložili primjedbe. Porezna uprava Sarajevo je Zaključkom broj 10/01-15-2074- 04/02 od 26. marta 2002. godine primjedbe apelanata odbila kao neosnovane.
Parnični postupak radi naknade štete
9. Apelanti su 28. marta 2003. godine tužbom Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pokrenuli parnični postupak protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete, vsp. 103.500,00 KM.
10. Kantonalni sud je Dopisom broj PS-180/03 od 10. decembra 2003. godine obavijestio apelante da se ročište zakazano za 13. januar 2004. godine opoziva zbog promjene nadležnosti suda. U predmetnom obavještenju je, između ostalog, navedeno i da će apelanti novi poziv dobiti od nadležnog Općinskog suda u Sarajevu.
11. Apelanti su podneskom od 9. februara 2004. godine urgirali kod Općinskog suda da uzme predmet u rad.
12. Nakon toga, Općinski sud je u periodu od 24. juna 2004. godine do 29. septembra 2005. godine održao četiri ročišta, nakon čega je donio Rješenje broj Ps-533/03-I od 22. decembra 2005. godine kojim je parnični postupak prekinut. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na ročištu za glavnu raspravu, održanom 29. septembra 2005. godine, apelant istaknuo da se pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) vodi postupak u predmetu broj VPL-18/05 povodom uloženog zahtjeva za sudsku zaštitu, a po Rješenju Federalnog vijeća za prekršaje broj Pž-331/05 od 1. juna 2005. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1376/06 od 17. novembra 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Istim rješenjem je odlučeno da će se parnični postupak nastaviti na prijedlog jedne od parničnih stranaka.
13. Apelanti su 7. januara 2009. godine podnijeli prijedlog za nastavak parničnog postupka, s obzirom da je prekršajni postupak, kao prethodno pitanje, pravosnažno okončan. Naime, apelanti su obavijestili sud da je prekršajni postupak [...] pravosnažno okončan u [...] korist [apelanata].
14. Prema stanju spisa Općinski sud je u predmetnom postupku održao ročište za glavnu raspravu 17. aprila 2009. godine. Na tom ročištu apelanti su, između ostalog, precizirali tužbeni zahtjev, tako što su ga smanjili na iznos od 39.500,00 KM.
15. Nakon toga, Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 PS 072961 03 PS od 18. maja 2009. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kao neosnovan.
16. Apelanti su 10. juna 2009. godine izjavili žalbu protiv prvostepene presude, a 12. juna 2009. godine i dopunu žalbe.
17. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Ps 072961 09 Pz od 7. septembra 2011. godine uvažio žalbu, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Prema stanju spisa, predmet je 26. oktobra 2011. godine vraćen Općinskom sudu.
18. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 072961 12 Rev od 11. decembra 2012. godine odbačena je revizija apelanata izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 7. septembra 2011. godine.
19. Prema stanju spisa postupak je u toku pred prvostepenim sudom.
Postupak za povrat robe
20. Apelanti su 10. oktobra 2008. godine Federalnom ministarstvu finansija, Poreznoj upravi Federacije BiH, Središnjem uredu Sarajevo (u daljnjem tekstu: Porezna uprava – središnji ured) podnijeli zahtjev za povrat robe.
21. S obzirom da Porezna uprava – središnji ured nije postupio na navedenom zahtjevu, apelanti su 7. oktobra 2010. godine Federalnom ministarstvu finansija podnijeli žalbu zbog šutnje administracije.
22. Kako ni drugostepeni organ nije postupio po navedenoj žalbi, apelanti su se 17. januara 2011. godine zahtjevom obratili Federalnom ministarstvu pravde, Upravnom inspektoratu da interveniše kod drugostepenog organa.
23. Nakon toga, apelanti su 7. juna 2012. godine Kantonalnom sudu podnijeli tužbu zbog "šutnje administracije" protiv Federalnog ministarstva finansija, koja je registrovana pod brojem 09 0 U 015692 12 U.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
24. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelanti su iznijeli hronoligiju postupka, te naglasili da postupak za naknadu štete, koju traže preko osam godina, još uvijek nije okončan zbog čega smatraju da je povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u "razumnom roku". Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka, jer se po njihovom mišljenju radi o naročito hitnom postupku.
25. U dopuni apelacije, koju su dostavili 15. februara 2012. godine, apelanti su naveli da su uporedo s parničnim postupkom Poreznoj upravi – središnjem uredu podnijeli zahtjev za povrat robe, i da taj postupak još uvijek nije okončan.
26. Konačno, u dopuni apelacije koju su Ustavnom sudu dostavili 3. septembra 2012. godine, apelanti su dostavili tužbu zbog šutnje administracije koju su podnijeli 7. juna 2012. godine Kantonalnom sudu protiv Federalnog ministarstva finansija. Apelanti su istaknuli da Kantonalni sud neopravdano odugovlači s rješavanjem navedene tužbe zbog šutnje administracije.
b) Odgovor na apelaciju
27. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju iznio hronologiju postupka, te istaknuo da su apelanti doprinijeli dugom toku postupka izjavljivanjem revizije protiv rješenja kojim postupak nije okončan, a lice koje je podnijelo tu reviziju je u statusu pravnog lica, koje je vješto u pravu, pa je trebalo i bilo dužno znati da revizija u takvim situacijama nerazumljiva, što je i potvrđeno rješenjem revizijskog suda kojim je ona odbačena. Općinski sud je također naveo da nije ničim doprinio dužini tog postupka.
28. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka, te istaknuo da je drugostepenu odluku donio u roku od dvije godine, odnosno u okvirima realnih mogućnosti, imajući u vidu ukupan broj predmeta koji su dostavljeni tom sudu na rješavanje, te obimnost referata sudija koji su učestvovali u donošenju odluke u konkretnom predmetu (oko 700 predmeta u svakom referatu).
V.Relevantni propisi
29. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
30. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
Žalba kad prvostepeno rješenje nije doneseno u zakonskom roku Član 243.
(1) Ako je žalbu izjavila stranka po čijem zahtjevu prvostepeni organ nije donio rješenje u zakonskom roku (član 216. st. 1. i 2), drugostepeni organ je dužan odmah, a najkasnije u roku od tri dana od prijema žalbe tražiti da mu prvostepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku. Prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom traženju u roku koji odredi drugostepeni organ s tim da taj rok ne može biti duži od pet dana. Ako drugostepeni organ utvrdi da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog krivice stranke, odredit će prvostepenom organu rok za donošenje rješenja, koji ne može biti duži od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje.
(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisu opravdani, on će riješiti stvar prema spisima predmeta i donijet će svoje rješenje, ako je to moguće, a ako se stvar ne može riješiti prema spisima predmeta, sam će provesti postupak i svojim rješenjem riješiti stvar. Izuzetno, ako drugostepeni organ utvrdi da će postupak brže i ekonomičnije provesti prvostepeni organ, naložit će tom organu da to učini i da mu prikupljene podatke dostavi u određenom roku koji ne može biti duži od osam dana, a prvostepeni organ je obavezan postupiti po tom traženju. Nakon što prvostepeni organ dostavi tražene podatke i dokaze, drugostepeni organ će odmah riješiti stvar. Rješenje drugostepenog organa doneseno po ovoj odredbi je konačno.
31. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98, 8/00 i 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Upravni spor može se pokrenuti i kad nadležni organ o zahtjevu, odnosno o žalbi stranke nije donio odgovarajući upravni akt u upravnom postupku, pod uvjetima određenim u članu 20. ovog Zakona da se prethodno pisano obratila nadležnoj upravnoj inspekciji koja u roku od 30 dana nije postupila po njenom zahtjevu.
Član 20.
Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od sedam dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.
Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio nikakvo rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.
Član 34. stav 1.
Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.
VI.Dopustivost
32. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
33. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
34. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na parnični postupak
35. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak bio u toku pred Općinskim sudom (s obzirom da je Kantonalni sud svojim rješenjem od 7. septembra 2011. godine uvažio žalbu apelanata, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje), što znači da je u vrijeme podnošenja apelacija ispunjavala uvjet dopustivosti iz člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, budući da se apelanti žale na nedonošenje odluke u razumnom roku. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
Dopustivost u odnosu na postupak za povrat robe
36. U toku postupka pred Ustavnim sudom apelanti su dostavili dopune apelacije u kojima su naveli da su uporedo s parničnim postupkom Poreznoj upravi – središnjem uredu podnijeli zahtjev za povrat robe, te da taj postupak još uvijek nije okončan.
37. U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu, navodeći da im je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što upravni i sudski organi nisu okončali postupak pokrenut po njihovom zahtjevu od 10. oktobra 2008. godine Poreznoj upravi – središnjem uredu, a tim zahtjevom su tražili povrat robe. Iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
38. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
39. Apelanti ukazuju na to da im je zbog dužine trajanja parničnog postupka i nedonošenja odluke o zahtjevu za povrat robe, odnosno zbog neokončavanja postupka po tužbi zbog šutnje administracije, Općinski, odnosno Kantonalni sud povrijedio pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
40. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
41. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] U odnosu na parnični postupak
a) Period koji se uzima u obzir
42. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio presudu povodom njihove tužbe protiv tužene, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
43. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbom protiv tužene, koja je u Kantonalnom sudu zaprimljena 28. marta 2003. godine, pokrenuli parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od 10 godina i dva mjeseca.
b) Analiza dužine trajanja postupka
44. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev apelanata odnosi na naknadu štete koja je nastala zbog toga što je Porezna uprava Sarajevo oduzela robu od apelanata, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Ustavni sud još zapaža da apelant u okviru pokrenutog parničnog postupka traži od tužene isplatu naknade na ime oduzete robe, pa se može zaključiti da je ovaj postupak značajan za apelanta.
45. Ustavni sud zapaža da je povodom tužbe apelanata, podnesene 28. marta 2003. godine, Kantonalni sud dopisom od 10. decembra 2003. godine obavijestio apelante da se zakazano ročište opoziva zbog promjene nadležnosti, nakon čega je predmet ustupljen Općinskom sudu, koji je u periodu od 24. juna 2004. godine do 29. septembra 2005. godine održao četiri ročišta, nakon čega je donio rješenje od 22. decembra 2005. godine kojim je postupak prekinut dok se kao prethodno pitanje ne riješi prekršajni postupak. Nakon toga, apelanti su 7. januara 2009. godine podnijeli prijedlog Općinskom sudu za nastavak prekinutog postupka, s obzirom da je prekršajni postupak pravosnažno okončan [...] u korist [apelanata]. Općinski sud je u predmetnom postupku održao ročište za glavnu raspravu 17. aprila 2009. godine, nakon čega je donio presudu od 18. maja 2009. godine kojom je tužbeni zahtjev apelanata odbio kao neosnovan. Odlučujući o žalbi apelanata, Kantonalni sud je donio rješenje od 7. septembra 2011. godine kojim je uvažio žalbu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U međuvremenu su apelanti izjavili reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda, koju je Vrhovni sud odbacio. Prema stanju spisa predmetni parnični postupak je još uvijek u toku pred prvostepenim sudom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su određene okolnosti objektivno uticale na dužinu postupka, kao što je promjena stvarne nadležnosti sudova i prekid postupka zbog rješavanje prethodnog pitanja. S druge strane, Ustavni sud zapaža da su apelanti izjavljivanjem nedopuštene revizije u izvjesnoj mjeri također uticali na dužinu postupka. Međutim, cijeneći navedeno, kao i činjenicu da apelanti svojim ponašanjem nisu u značajnoj mjeri doprinijeli dužini postupka, a da Općinski i Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nisu ponudili racionalne razloge kako bi opravdali neaktivnost u postupku, za Ustavni sud je to sasvim dovoljno da zaključi da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
46. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
U odnosu na postupak povrata robe
a) Period koji se uzima u obzir
47. Ustavni sud zapaža da je postupak po zahtjevu apelanata započeo obraćanjem Poreznoj upravi – središnjem uredu 10. oktobra 2008. godine zahtjevom za povrat robe, da predmetni postupak još nije okončan i da se nalazi pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o tužbi apelanata zbog "šutnje administracije". Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka po zahtjevu za povrat robe je period od četiri godine i osam mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
48. Ustavni sud zapaža da, prema stanju spisa predmeta, postupak odlučivanja o apelantovoj tužbi od 7. juna 2012. godine u upravnom sporu zbog "šutnje administracije" još traje, te, s tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je vođenje postupka u okviru razumnog vremena od fundamentalne važnosti za cjelokupan pravni sistem, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka efikasnosti i povjerenja u pravni sistem. U tom smislu, Ustavni sud napominje da je nesporno da Zakonom o upravnim sporovima nije predviđen rok za rješavanje tužbe u upravnom sporu, ali da je, s obzirom na primjenu Zakona o parničnom postupku, odluku o apelantovoj tužbi sud trebalo da donese bez odugovlačenja (član 10. Zakona o parničnom postupku). U konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi okolnosti koje bi mogle opravdati nepostupanje Kantonalnog suda, niti ih je Kantonalni sud predočio. Naime, Kantonalni sud nije dostavio odgovor na traženje Ustavnog suda od 9. maja 2013. godine, odnosno nije izvijestio Ustavni sud da li je postupak pred tim sudom okončan, niti je ponudio razloge koji bi opravdali dužinu predmetnog postupka.
49. Ocjenjujući sve navedeno, te imajući u vidu ukupnu dužinu postupka u trajanju od četiri godina i osam mjeseci, kao i ponašanje Kantonalnog suda i organa uprave koji su odlučivali o zahtjevu za povrat robe, Ustavni sud smatra da ne postoji niti jedan opravdan i objektivan razlog da postupak povodom tog zahtjeva traje četiri godina i osam mjeseci. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
50. Budući da se predmet u vrijeme donošenja predmetne odluke nalazio pred Kantonalnim sudom povodom tužbe apelanata zbog "šutnje administracije", Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Pitanje naknade nematerijalne štete
51. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
52. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava apelanata i nalog Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak odgovarajuća satisfakcija za apelante.
VIII.Zaključak
53. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku pred Općinskim sudom broj Ps-533/03 i u postupku pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o tužbi zbog "šutnje administracije", a koji se vodi pod brojem 09 0 U 015692 12 U. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što je postupak pred Općinskim sudom broj Ps-533/03 traje 10 godina i dva mjeseca i još uvijek nije okončan, a što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu. Dalje Ustavni sud povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku postupka po tužbi zbog "šutnje administracije" koji se vodi pred Kantonalnim sudom, koji se vodi pod brojem 09 0 U 015692 12 U, vidi u tome što taj postupak nije završen ni nakon četiri godina i osam mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za povrat robe, a takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka se može, u cijelosti, pripisati ponašanju nadležnih upravnih organa i Kantonalnog suda.
54. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić