Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3372/12 (N. H. iz Sarajeva, H. N. iz Ilidže, E. D. iz Sarajeva, J. B. iz Sarajeva, A. M. iz Sarajeva, A. Č. iz Sarajeva i A. S. iz Vogošće)
Odluka donesena 05. 09. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine · čl. 204
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3372/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 09. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. septembra 2013. godine, u predmetu broj AP 3372/12, rješavajući apelaciju Nasira Haseljića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nasira Haseljića, Huseina Numanovića, Emira Drakovca, Jasmina Bevapa, Almira Makarevića, Amela Čohadžića i Amira Sjenara podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 000847 12 Rev od 19. jula 2012. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3P 000847 12 Gž od 19. aprila 2012. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 000847 09 P od 6. februara 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nasir Haseljić iz Sarajeva, Husein Numanović iz Ilidže, Emir Drakovc iz Sarajeva, Jasmin Bevap iz Sarajeva, Almir Makarević iz Sarajeva, Amel Čohadžić iz Sarajeva i Amir Sjenar iz Vogošće (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 18. septembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 P 000847 12 Rev od 19. jula 2012. godine, presude Sud BiH broj S1 3P 000847 12 Gž od 19. aprila 2012. godine i presude Suda BiH broj S1 3 P 000847 09 P od 6. februara 2012. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv tužene Bosne i Hercegovine, Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa, Sud BiH je donio presudu broj S1 3 P 000847 09 P od 6. februara 2012. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata uz obavezu apelanata da tuženoj naknadi troškove postupka.
3. Presudom Suda BiH broj S1 3P 000847 12 Gž od 19. aprila 2012. godine, odbijena je žalba i potvrđena je prvostepena presuda.
4. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 P 000847 12 Rev od 19. jula 2012. godine, odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanata izjavljena protiv presude Suda BiH broj S1 3P 000847 12 Gž od 19. aprila 2012. godine. Odredbom člana 204. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik BiH», br. 36/04 i 84/07; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Utvrđeno je da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelati 10.000,00 KM. Nadalje, revizija nije dopuštena ni prema članu 204. stav 3. ZPP u kojem se navodi da Sud BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Sud BiH je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 214. stav 2. ZPP-a.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelanti su protiv presude Suda BiH broj S1 3P 000847 12 Gž od 19. aprila 2012. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Suda BiH broj S1 3 P 000847 12 Rev od 19. jula 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Suda BiH.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Suda BiH broj S1 3P 000847 12 Gž od 19. aprila 2012. godine, budući da su apelanti 24. maja 2012. godine izjavili reviziju protiv osporene presude Suda BiH, pa se podrazumijeva da su presudu Suda BiH apelanti morali primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. septembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada su apelanti primili osporenu presudu Suda BiH.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić